Return to Video

Kako pretvoriti nezadovoljstvo u djelovanje

  • 0:01 - 0:03
    Ponekad
  • 0:03 - 0:05
    imate negativne osjećaje o nečemu.
  • 0:07 - 0:10
    Niste sretni s time kako stvari idu.
  • 0:10 - 0:13
    Osjećate se frustrirano i nezadovoljno,
  • 0:14 - 0:17
    a često odlučujemo živjeti s tim.
  • 0:18 - 0:21
    Kažemo si da to negativno
    moramo pretrpjeti.
  • 0:22 - 0:25
    Ali ipak, ja snažno vjerujem
  • 0:25 - 0:27
    da svi možemo
  • 0:27 - 0:30
    pretvoriti taj negativan osjećaj
  • 0:30 - 0:31
    u pozitivan,
  • 0:32 - 0:34
    tako da dozvolimo
    da naše nezadovoljstvo
  • 0:34 - 0:36
    iznjedri promjenu.
  • 0:37 - 0:41
    6. siječnja 1999.
  • 0:41 - 0:42
    radila sam u Londonu
  • 0:42 - 0:45
    kada se na vijestima počelo izvještavati
  • 0:45 - 0:48
    o pobunjeničkom napadu na moj rodni grad,
  • 0:48 - 0:50
    Freetown, Sijera Leone.
  • 0:52 - 0:54
    Tisuće je ljudi izgubilo život,
  • 0:54 - 0:57
    a ulice Freetowna su bile pune trupla.
  • 0:57 - 1:01
    Postarija ujna moga muža živa je spaljena,
  • 1:01 - 1:04
    a mislila sam na svoje dvogodišnje dijete
  • 1:04 - 1:08
    dok sam gledala slike male djece
    s amputiranim udovima.
  • 1:09 - 1:11
    Kolege su me pitali,
  • 1:11 - 1:13
    „Kako možemo pomoći?”
  • 1:13 - 1:15
    Nisam znala.
  • 1:15 - 1:19
    Zato sam počela zvati brojeve
    koji su se pojavljivali na televiziji
  • 1:19 - 1:21
    kada su međunarodne agencije za pomoć
  • 1:21 - 1:25
    počele skupljati novac za ovu tragediju.
  • 1:27 - 1:31
    Nejasnoća tih razgovora me razočarala.
  • 1:31 - 1:34
    Imala sam osjećaj da su ljudi
    koji skupljaju novac
  • 1:34 - 1:37
    uveliko udaljeni od ove krize,
  • 1:37 - 1:39
    što je razumljivo,
  • 1:39 - 1:41
    ali nisam bila zadovoljna
  • 1:41 - 1:42
    ni uvjerena
  • 1:42 - 1:46
    da će intervencije koje će na kraju uvesti
  • 1:46 - 1:49
    imati učinak koji je toliko bio potreban.
  • 1:50 - 1:53
    Imala sam leptiriće u trbuhu danima
  • 1:53 - 1:57
    dok sam na televiziji
    pratila razvoj događaja
  • 1:57 - 1:59
    i stalno sam se pitala,
  • 1:59 - 2:01
    što bih ja mogla činiti?
  • 2:01 - 2:03
    Što bih trebala činiti?
  • 2:03 - 2:07
    Htjela sam pomoći djeci pogođenoj ratom.
  • 2:07 - 2:08
    Pa smo to i učinili.
  • 2:10 - 2:13
    Moja sestra, nekoliko prijatelja i ja
  • 2:13 - 2:17
    osnovali smo zakladu za djecu (SLWT).
  • 2:17 - 2:20
    Odlučili smo se fokusirati na tisuće
    raseljenih ljudi
  • 2:20 - 2:22
    koji su pobjegli od rata
  • 2:22 - 2:25
    i sad su živjeli u siromaštvu
    i lošim uvjetima
  • 2:25 - 2:28
    u kampovima u Freetownu.
  • 2:28 - 2:30
    Započeli smo u Ross Road kampu
  • 2:30 - 2:32
    na istoku grada.
  • 2:32 - 2:35
    Surađujući s lokalnom
    zdravstvenom organizacijom,
  • 2:35 - 2:40
    identificirali smo oko 130 najranjivijih
    samohranih majki
  • 2:40 - 2:43
    s djecom mlađom od pet godina.
  • 2:43 - 2:48
    Pomagali smo im tako da smo im dali
    poslovne vještine,
  • 2:48 - 2:50
    male kredite,
  • 2:50 - 2:53
    štogod su nas tražile.
  • 2:53 - 2:55
    Raditi u tim teškim uvjetima,
  • 2:56 - 2:59
    samo osnove napraviti ispravno,
    nije bio lak zadatak.
  • 2:59 - 3:02
    Ali naše kolektivno nezadovoljstvo
  • 3:02 - 3:05
    neprihvatljivim statusom quo
  • 3:05 - 3:08
    pomoglo nam je da se fokusiramo
    na djelovanje.
  • 3:09 - 3:12
    Neke su od tih žena
    otvorile mala poduzeća,
  • 3:12 - 3:14
    otplatile kredite
  • 3:14 - 3:17
    i omogućile drugim majkama
    i njihovoj djeci
  • 3:17 - 3:20
    da dobiju istu priliku kao i one.
  • 3:20 - 3:23
    A mi, mi smo nastavili.
  • 3:23 - 3:27
    Godine 2004. otvorili smo
    poljoprivredni edukacijski centar
  • 3:27 - 3:29
    za bivšu djecu vojnike,
  • 3:29 - 3:31
    a kada je rat završio,
  • 3:31 - 3:35
    započeli smo program stipendiranja
    za djevojke u nepovoljnom položaju
  • 3:35 - 3:38
    koje inače ne bi mogle
    nastaviti školovanje.
  • 3:39 - 3:42
    Danas, Stella, jedna od tih djevojaka,
  • 3:42 - 3:45
    završava kvalifikaciju za liječnicu.
  • 3:45 - 3:49
    Nevjerojatno je što malo nezadovoljstva
    može iznjedriti.
  • 3:49 - 3:52
    (Pljesak)
  • 3:52 - 3:55
    Deset godina kasnije, 2014.,
  • 3:55 - 3:57
    Sijeru Leone pogodila je ebola.
  • 3:57 - 4:02
    Tada sam radila u Freetownu na
    projektu konstrukcije hotela
  • 4:02 - 4:05
    25. svibnja kada su se pojavili
    prvi slučajevi,
  • 4:05 - 4:09
    ali bila sam u Londonu 30. lipnja,
  • 4:09 - 4:12
    kada je proglašeno izvanredno stanje.
  • 4:12 - 4:17
    Na isti dan kada su mnoge zračne linije
    zaustavile letove za Sijeru Leone.
  • 4:18 - 4:21
    Sjećam se da sam satima plakala
  • 4:21 - 4:24
    i propitivala Boga, zašto ovo? Zašto mi?
  • 4:26 - 4:28
    Ali osim suza,
  • 4:28 - 4:30
    ponovno sam osjećala
  • 4:30 - 4:33
    to duboko nezadovoljstvo.
  • 4:33 - 4:37
    Tako da sam, šest mjeseci
    nakon pojave prvih slučajeva,
  • 4:37 - 4:41
    kada se bolest i dalje brzo širila
    u Sijeri Leone,
  • 4:41 - 4:46
    a broj zaraženih i umrlih
    nastavio je rasti,
  • 4:46 - 4:49
    bila toliko frustrirana i ljuta
  • 4:49 - 4:51
    da sam znala da ne mogu ostati
  • 4:51 - 4:54
    i gledati krizu izvan Sijere Leone.
  • 4:55 - 4:58
    Tako sam se u sredini studenog
  • 4:58 - 5:01
    pozdravila s veoma voljenom
  • 5:01 - 5:04
    djecom i mužem
    koji su bili puni razumijevanja,
  • 5:04 - 5:06
    te sjela u poprilično prazan avion
  • 5:06 - 5:08
    za Freetown.
  • 5:08 - 5:11
    Freetown je tada bio epicentar
    izbijanja epidemije.
  • 5:11 - 5:14
    Svaki tjedan je bilo
    stotine novih slučajeva.
  • 5:14 - 5:17
    Razgovarala sam s mnogim
    medicinskim stručnjacima,
  • 5:17 - 5:19
    epidemiolozima
  • 5:19 - 5:21
    i običnim ljudima svaki dan.
  • 5:21 - 5:23
    Svi su bili veoma preplašeni.
  • 5:24 - 5:29
    „Nećemo uspjeti dok ne razgovaramo
    s ljudima ispod drveta manga.“
  • 5:29 - 5:31
    Tako je rekao dr. Yoti,
  • 5:31 - 5:35
    ugandski liječnik koji je radio za
    Svjetsku zdravstvenu organizaciju
  • 5:35 - 5:38
    i koji je bio uključen
    u gotovo svako izbijanje ebole
  • 5:38 - 5:40
    u Africi prije toga.
  • 5:40 - 5:41
    Bio je u pravu,
  • 5:41 - 5:44
    ali nije bilo plana
    za ostvarivanje toga.
  • 5:45 - 5:48
    Tako da sam tijekom jednog vikenda
    u prosincu
  • 5:48 - 5:53
    razvila plan koji je postao poznat
    kao Western Area Surge plan.
  • 5:53 - 5:56
    Morali smo razgovarati s ljudima,
  • 5:56 - 5:58
    a ne im samo govoriti.
  • 5:58 - 6:02
    Morali smo surađivati
    s utjecajnim ljudima u zajednici
  • 6:02 - 6:05
    da bi ljudi vjerovali našoj poruci.
  • 6:05 - 6:07
    Morali smo razgovarati ispod drveta manga,
  • 6:07 - 6:09
    a ne kroz zvučnike.
  • 6:09 - 6:10
    I trebali smo više kreveta.
  • 6:11 - 6:14
    Nacionalni krizni stožer za ebolu (NERC)
  • 6:14 - 6:17
    nadogradio je i proveo taj plan
  • 6:17 - 6:19
    te je do kraja trećeg tjedna u siječnju
  • 6:19 - 6:22
    broj slučajeva drastično smanjen.
  • 6:22 - 6:23
    Pitali su me da budem
  • 6:23 - 6:26
    nova ravnateljica za planiranje u NERC-u,
  • 6:26 - 6:29
    što me odvelo na drugi kraj zemlje.
  • 6:29 - 6:31
    Pokušavala sam preduhitriti epidemiju,
  • 6:31 - 6:33
    ali sam je i pratila
  • 6:33 - 6:35
    u udaljena sela u provincijama
  • 6:35 - 6:39
    kao i u urbane slamove.
  • 6:39 - 6:42
    Jednom sam prilikom izašla iz auta
  • 6:42 - 6:44
    kako bih pozvala pomoć za čovjeka
    koji se srušio na cesti.
  • 6:45 - 6:48
    Slučajno sam stala u tekućinu
  • 6:48 - 6:51
    koja je tekla cestom
    od mjesta gdje je ležao.
  • 6:51 - 6:53
    Požurila sam do svojih roditelja,
  • 6:53 - 6:55
    oprala sam stopala u kloru.
  • 6:55 - 7:00
    Nikad neću zaboraviti čekanje
    rezultata testiranja tog čovjeka
  • 7:00 - 7:04
    uz konstantno mjerenje temperature
    tad i tijekom epidemije.
  • 7:05 - 7:10
    Borba protiv ebole
    vjerojatno je bilo najteže,
  • 7:10 - 7:13
    ali najkorisnije iskustvo mog života
  • 7:13 - 7:15
    i veoma sam zahvalna
  • 7:15 - 7:17
    za nezadovoljstvo
  • 7:17 - 7:19
    koje mi je otvorilo prostor
  • 7:19 - 7:20
    za djelovanje.
  • 7:21 - 7:25
    Nezadovoljstvo može biti
    konstantno prisutno u pozadini
  • 7:25 - 7:27
    ili može biti iznenadno,
  • 7:27 - 7:28
    pokrenuto događajima.
  • 7:30 - 7:31
    Ponekad je oboje.
  • 7:32 - 7:35
    S mojim rodnim gradom je bilo tako.
  • 7:36 - 7:40
    Godinama se naš grad mijenjao
  • 7:40 - 7:43
    i to mi je zadavalo veliku bol.
  • 7:44 - 7:45
    Sjećam se djetinjstva,
  • 7:45 - 7:48
    odrastala sam penjući se na drveća,
  • 7:49 - 7:52
    berući manga i šljive
  • 7:52 - 7:55
    na sveučilišnom kampusu
    gdje je moj otac predavao.
  • 7:56 - 8:00
    Išla sam pecati u potocima
    duboko u botaničkim vrtovima.
  • 8:00 - 8:07
    Brda oko Freetowna bila su prekrivena
    bujnom zelenom vegetacijom,
  • 8:07 - 8:09
    a plaže su bile čiste i netaknute.
  • 8:09 - 8:13
    Udvostručenje stanovništva Freetowna
    u godinama nakon građanskog rata
  • 8:14 - 8:17
    te nedostatak planiranja
    i kontrole građenja
  • 8:17 - 8:19
    doveli su do masovnog krčenja šuma.
  • 8:20 - 8:25
    Drveće i prirodne ljepote bili su uništeni
    kako se stvarao prostor
  • 8:25 - 8:28
    za nove zajednice,
    formalne ili neformalne,
  • 8:28 - 8:30
    te za sječu ogrjevnog drva.
  • 8:30 - 8:33
    Bila sam jako uznemirena i nezadovoljna.
  • 8:35 - 8:37
    Nije samo uništenje drveća i brda
  • 8:37 - 8:39
    to što me mučilo.
  • 8:39 - 8:42
    Mučio me i utjecaj ljudi
  • 8:42 - 8:47
    jer infrastruktura nije uspjevala
    ostati u toku s rastom populacije:
  • 8:47 - 8:50
    nije bilo kanalizacijskog sustava,
  • 8:50 - 8:55
    grad prljav i pun tifusa,
    malarije i dizenterije.
  • 8:55 - 8:58
    Tada nisam znala statističke podatke,
  • 8:58 - 9:01
    ali ispada da je do 2017. godine
  • 9:01 - 9:06
    samo 6 posto tekućeg otpada
    i 21 posto čvrstog otpada
  • 9:06 - 9:07
    prikupljano.
  • 9:07 - 9:10
    Ostatak je bio tamo s nama,
  • 9:10 - 9:13
    u dvorištima, na poljima, u rijekama
  • 9:13 - 9:16
    i odloženo u more.
  • 9:17 - 9:22
    Koraci za rješavanje duboke
    ljutnje i frustracije koje sam osjećala
  • 9:22 - 9:25
    nisu se odvijali ni čarobno ni jasno.
  • 9:25 - 9:29
    Moć nezadovoljstva
    ne funkcionira tako.
  • 9:29 - 9:32
    Funkcionira kada znate
    da se stvari mogu napraviti bolje,
  • 9:32 - 9:37
    te kada odlučite riskirati
    kako biste ostvarili tu promjenu.
  • 9:37 - 9:41
    Pa sam se tako 2017.
  • 9:41 - 9:43
    kandidirala za gradonačelnicu
  • 9:43 - 9:45
    jer sam znala da može biti bolje.
  • 9:45 - 9:49
    Čini se da su se ljudi slagali sa mnom
    jer sam pobijedila na izborima.
  • 9:49 - 9:52
    (Pljesak)
  • 9:52 - 9:57
    Danas provodimo ambiciozan plan
  • 9:57 - 9:59
    za promjenu našeg grada,
  • 10:00 - 10:03
    a kada kažem mi,
  • 10:03 - 10:04
    veoma me uzbuđuje
  • 10:04 - 10:08
    što mislim
    na cijelu zajednicu u Freetownu,
  • 10:08 - 10:14
    bilo da se radi o natjecanjima
    kao što je nagrađivanje četvrti
  • 10:14 - 10:17
    koja najviše poboljša
    cjelokupnu čistoću
  • 10:17 - 10:19
    ili se radi o našim programima
  • 10:19 - 10:24
    koji vode i spajaju
    ljude i sakupljače otpada
  • 10:24 - 10:25
    putem naših aplikacija.
  • 10:27 - 10:29
    Freetown je danas
  • 10:29 - 10:31
    mnogo čišći grad,
  • 10:32 - 10:35
    a ono drveće
    po kojem smo dobro poznati,
  • 10:35 - 10:39
    zasadili smo ih 23 000
    prošle kišne sezone.
  • 10:39 - 10:40
    (Pljesak)
  • 10:40 - 10:41
    A u 2020.
  • 10:41 - 10:48
    planiramo posaditi milijun drveća kao dio
    naše kampanje „Freetown the Tree Town”.
  • 10:48 - 10:51
    (Pljesak)
  • 10:51 - 10:56
    Ponekad imamo negativne osjećaje o nečemu.
  • 10:57 - 11:00
    Nismo sretni s time kako stvari idu.
  • 11:00 - 11:02
    Osjećamo se nezadovoljno
  • 11:02 - 11:03
    i frustrirano.
  • 11:05 - 11:08
    Možemo promijeniti
    to negativno u pozitivno.
  • 11:10 - 11:14
    Ako vjerujete da stvari mogu biti bolje,
  • 11:14 - 11:20
    onda imate mogućnost da učinite nešto
    radije nego da ne činite ništa.
  • 11:20 - 11:24
    Razmjeri i okolnosti naših situacija
    razlikovat će se,
  • 11:24 - 11:26
    ali svi mi,
  • 11:27 - 11:30
    svi mi imamo jednu stvar zajedničku.
  • 11:31 - 11:34
    Možemo riskirati
    kako bismo pokrenuli promjenu.
  • 11:34 - 11:36
    I za kraj ću reći,
  • 11:36 - 11:38
    istupite,
  • 11:38 - 11:39
    riskirajte.
  • 11:39 - 11:42
    Ako se možemo ujediniti
    pomoću moći nezadovoljstva,
  • 11:42 - 11:44
    svijet će biti bolji.
  • 11:44 - 11:46
    Hvala vam.
  • 11:46 - 11:48
    (Pljesak)
Title:
Kako pretvoriti nezadovoljstvo u djelovanje
Speaker:
Yvonne Aki-Sawyerr
Description:

Nakon razornog pobunjeničkog napada na Freetown 1999. godine i epidemije ebole 2014. godine, Yvonne Aki-Sawyerr, gradonačelnica tog grada, nije dopustila da je zaustavi frustracija statusom quo. Umjesto toga, svoj je bijes iskoristila kao pokretač za djelovanje. U ovom nadahnjujućem govoru ona govori o tome kako je transformirala svoj grad tako što je bila spremna na rizike potrebne za dramatične promjene - i pokazuje kako možete pronaći moć u svom nezadovoljstvu.
more » « less
Video Language:
English
Team:
closed TED
Project:
TEDTalks
Duration:
12:01

Croatian subtitles

Revisions

Our website uses cookies for analysis purposes.