Zašto tjestenina dolazi u svim oblicima i veličinama

Razmislite dvaput kad birate koju tjesteninu želite za večeru. Oblik vaše tjestenine čini razliku, objašnjava Paola Antonelli, viša kustosica u Muzeju moderne umjetnosti.

Hrana je dizajn.

Kada slažete tanjur to je onda dizajn,

ali to je nevjerojatni,
čak bolji i najuzbudljiviji dizajn

kad se radi o elementima.

[Mala stvar.]

[Velika ideja.]

"Pašta" dolazi iz latinskog

i znači "lijepiti."

Radi se o sastavljanju vode i nekog praha,

tako da to zapravo možete oblikovati.

Postoje kulture u svijetu
koje koriste rižino brašno,

druge koriste sojino brašno.

U Italiji skloni smo upotrebi
durum pšenice.

Tjestenina je postojala stoljećima,

ali je stvarno procvjetala
tijekom renesanse.

I tek kasnije u 17. stoljeću

počela se masovno proizvoditi.

Svaki put kad dizajnirate
bilo koji predmet,

razmišljate o tome kako želite da djeluje.

Dakle, na isti način mislite o tjestenini.

Želite li da bude rebrasta

ili želite da bude glatka?

One rebraste bolje upijaju umak.

Želite li da bude okrugla

ili želite da bude kvadratična?

Imaju drugačiji osjećaj na nepcu.

Sve je s razlogom.

U zadivljujućoj taksonomiji
vrsta tjestenina,

postoji mnogo različitih
načina njene podjele,

ali jedna od osnovnih podjela je između
svježe tjestenine i suhe tjestenine.

Suha tjestenina je uvijek durum
pšenično brašno i voda.

Svježa tjestenina može biti ili to

ili može biti brašno i jaja.

Samo zamislite da imate tijesto

koje možete oblikovati
na bilo koji način želite.

Mislim, stvarno, zar ne biste poludjeli?

Dakle svježa i suha, ali onda,
postoji i dugačka i kratka.

I onda unutar tih porodica
postoji još veća raznolikost.

Razgovarajmo o nekim zaista
klasičnim vrstama kratke tjestenine.

Penne - svi ih znamo, zar ne?

Rezane su pod kosim kutom,

savršene za pokupiti nešto umaka.

"Farfalle" znači "leptiri,"
ili kako ih ovdje zovete,

leptir mašne, jer to jesu,
kao, stegnute u sredini.

"Orecchiette" znači "male uši"

i tipične su za Pugliu i izvrsne su.

I "conquilla," školjke,
i naravno, izgledaju kao školjke.

Rebraste su pa ugrabe umak izvana

i glatke su iznutra.

Tjestenina je definitivno prekrasna,

ali kod oblika se radi o tome
kako dodiruje nepce,

kako dodiruje jezik

pa se nikad ne radi samo
o tome da joj dajete oblik.

Kad stoljećima usavršavate jedan predmet,

standardi postaju vrlo, vrlo visoki.

Mnogi takozvani sjajni dizajneri
neslavno su propali,

jer su pokušali
nametnuti oblik tjestenini.

Veliki Philippe Starck
pokušao je s mandalom.

Neki njeni dijelovi, stijenke,
bili su vrlo debeli,

a drugi su bili tanji,

pa kad biste kuhali tjesteninu,

neki bi bili potpuno kašasti,

dok bi dio bio prehrskav i neskuhan.

Dakle, stvarno pogrešno,
ali oni nisu bili žene iz Bologne,

oni nisu bili kuhari iz Napulja,

oni nisu bili stoljeća obiteljskih baka

koje su htjele unaprijediti
tankoću stijenki tjestenine.

Nema načina da uđemo u trag
jednom dizajneru, jednom izumitelju

i u tome je njena ljepota.

Pripada ljudima.

I ako razmislite o tome,

ova jednostavna smjesa
ugljikohidrata i vode

postaje temelj
na kojem će se izgraditi čitava kultura.