Nevidljivi život pod ledom Antarktike

U ovom obilasku mikroskopskog svijeta, istraživačica i umjetnica Ariel Waldman nas upoznaje s karizmatičnim stvorenjima koja se kriju ispod masivne ledene ploče Antarktike, najveće na svijetu. Od "umiljatih" vodenih medvjedića do geometrijskih algi od stakla, Waldman nam pokazuje kako je ova naizgled gola kopnena masa zapravo polarna oaza života - ali samo ako znamo gdje tražiti.

Možete li pogoditi što je ovo?

Što ako vam kažem da postoji mjesto
gdje su stvorenja napravljena od stakla?

Ili da postoje oblici života koji
su nama nevidljivi,

ali ih astronauti stalno viđaju?

Ova nevidljiva staklena stvorenja nisu
izvanzemaljci na dalekom egzoplanetu.

Već alge kremenjašice:

fotosintetičke, jednostanične alge
odgovorne za proizvodnju kisika

koje pomažu zasijati oblake
na planetarnim razmjerima

i s detaljno oblikovanim,
geometrijskim egzoskeletima od --

da, stakla.

Možete ih vidjeti u virovima
boje površine oceana iz svemira,

a kada umru,

njihove staklene kućice potonu
u dubine oceana,

odnoseći ugljik iz zraka

sa sobom u grob,

što predstavlja značajan iznos
sekvestracije ugljika u oceanima.

Živimo na stranom planetu.

Toliko je čudnog života na
Zemlji za proučavanje

i tako puno njega živi na
rubovima našeg svijeta,

našeg vida i našeg razumijevanja.

Jedan od tih rubova je Antarktika.

Kada obično pomislimo na Antarktiku,

pomislimo na mjesto koje je
golo i beživotno...

s izuzetkom par pingvina.

Ali Antarktika bi trebala
biti poznata kao polarna oaza života,

koja je dom bezbroju stvorenja koja
su krajnje fascinantna.

Zašto ih, dakle, nismo vidjeli
u najnovijem dokumentarcu o prirodi?

Pa, kriju se pod snijegom i ledom,

nama gotovo nevidljivi.

Oni su mikrobi:

sitne biljke i životinje
skrivene unutar ledenjaka

ispod morskog leda,

plivajući u subglacijalnim jezercima.

I nisu ništa manje karizmatične
od bilo koje megafaune

koje inače viđate u
dokumentarcima o prirodi.

Ali kako da potaknete ljude
da istraže ono što ne mogu vidjeti?

Nedavno sam vodila petotjednu
ekspediciju na Antarktiku

kako bih snimala filmove o
divljini na mikrobnoj razini.

S 84 kilograma opreme,

ukrcala sam se na vojni avion

i donijela mikroskope na teren

kako bih snimila i istražila
ove mikroskopske ekstremofile,

kako bismo se mogli bliže
upoznati sa slabo shvaćenim ekosustavom

s kojim živimo ovdje na Zemlji.

Da bih snimila ova nevidljiva
stvorenja u akciji,

morala sam naći mjesto
koje nazivaju domom,

morala sam se zaputiti pod led.

Svake godine, morski led skoro
udvostruči cijelu površinu Antarktike.

Da bih vidjela ispod
tri metra dubokog leda,

spustila sam se niz dugu, metalnu
cijev umetnutu u morski led

i svjedočila skrivenom
ekosustavu punom života,

viseći između morskog dna
i osvijetljenog ledenog stropa.

Evo kako je to izgledalo izvana.

Bilo je naprosto čarobno.

Neke od životinjica bile su
divne, poput dvoljušturaca

i još mnogo prekrasnih,
geometrijskih algi kremenjašica.

Onda sam otišla dalje kako bih
kampirala u Dry Valleys

nekoliko tjedana.

98 % Antarktike je pokriveno ledom

a Dry Valleys su najveće područje
Antarktike gdje možete vidjeti

kako sam kontinent izgleda
ispod svega toga.

Ispitala sam bakterije s Blood Fallsa,

prirodni fenomen subglacijalnog jezerca
iz kojeg se izlijeva željezov oksid,

za kojeg se mislilo da je potpuno
beživotan sve do prije jednog desetljeća.

Popela sam se na ledenjak
kako bih ga izbušila

i otkrila sam bezbroj prekaljenih
životinjica koje su živjele punim plućima

ispod slojeva leda.

Poznate kao kriokonitne rupe,

oblikuju sitne komadiće
sitno obojane zemlje,

otpušu se na ledenjak

i počnu se otapati u tekuće rupe
koje se potom smrznu

i sačuvaju stotine prstenova
od leda unutar ledenjaka,

poput malenih otočnih svemira,

svaki sa svojim jedinstvenim ekosustavom.

Možete prepoznati neke od tih životinjica,

kao ovog preslatkog dugoživca --

jednostavno ih obožavam,

poput malenih su gumenih medvjedića
s pandžama.

Također su poznati kao vodeni medvjedići,

poznati su po tome što imaju supermoći

koje im omogućuju da prežive
u ekstremnim uvjetima,

uključujući vakuum prostora.

Ali za to ne morate putovati u svemir,
čak ni na Antarktiku.

One žive u mahovini posvuda
na ovom planetu,

od rupa u nogostupima do parkova.

Možda prolazite pored tone
ovih nevidljivih životinja svaki dan.

Druge mogu izgledati poznato,

ali su još čudnije, kao nematode.

Ni zmije niti kišne gliste,

nematode su stvorenja za sebe.

Ne mogu se regenerirati kao kišne
gliste ili gmizati kao zmije,

ali imaju sitne, bodežaste
igle u svojim ustima

koje neke od njih koriste da bi
probole svoj plijen i isisale im utrobu.

Za svakog čovjeka na ovom planetu,

postoji 57 milijardi nematoda.

A neke od životinjica koje sigurno
nećete ni prepoznati

žive jednako fascinantne živote,

kao kolnjaci s nevjerojatnim krunama
koje se pretvore u usta poput Roombe,

trepetljikaši s probavnim sustavima
koji su čak i previše transparentni,

i cijanobakterije koje izgledaju kao
konfeti razbacani po zdjelici.

Ono što često viđamo u popularnim medijima

su slike mikroorganizama dobivene
pretražnim elektronskim mikroskopom

koje izgledaju kao jeziva čudovišta.

Budući ih ne možemo vidjeti kako se miču,
njihovi životi nam ostaju tajna,

usprkos tome što žive skoro posvuda vani.

Kakav im je svakodnevni život?

Kako komuniciraju s okolinom?

Ako ste samo vidjeli fotku
pingvina u zoološkom vrtu,

ali ga nikada niste vidjeli kako se
gega i onda klizne po ledu,

ne razumijete u potpunosti pingvine.

Vidjevši mikroorganizme u pokretu,

stječemo bolje uvide u živote
onih koji su inače nevidljivi.

Bez dokumentiranja nevidljivog života
Antarktike i naših vlastitih vrtova,

ne razumijemo s koliko
stvorenja dijelimo naš svijet.

A to znači da i dalje nemamo
cjelovitu sliku

našega čudnog i ćudljivog planeta.

Zahvaljujem.