Možete li pogoditi što je ovo? Što ako vam kažem da postoji mjesto gdje su stvorenja napravljena od stakla? Ili da postoje oblici života koji su nama nevidljivi, ali ih astronauti stalno viđaju? Ova nevidljiva staklena stvorenja nisu izvanzemaljci na dalekom egzoplanetu. Već alge kremenjašice: fotosintetičke, jednostanične alge odgovorne za proizvodnju kisika koje pomažu zasijati oblake na planetarnim razmjerima i s detaljno oblikovanim, geometrijskim egzoskeletima od -- da, stakla. Možete ih vidjeti u virovima boje površine oceana iz svemira, a kada umru, njihove staklene kućice potonu u dubine oceana, odnoseći ugljik iz zraka sa sobom u grob, što predstavlja značajan iznos sekvestracije ugljika u oceanima. Živimo na stranom planetu. Toliko je čudnog života na Zemlji za proučavanje i tako puno njega živi na rubovima našeg svijeta, našeg vida i našeg razumijevanja. Jedan od tih rubova je Antarktika. Kada obično pomislimo na Antarktiku, pomislimo na mjesto koje je golo i beživotno... s izuzetkom par pingvina. Ali Antarktika bi trebala biti poznata kao polarna oaza života, koja je dom bezbroju stvorenja koja su krajnje fascinantna. Zašto ih, dakle, nismo vidjeli u najnovijem dokumentarcu o prirodi? Pa, kriju se pod snijegom i ledom, nama gotovo nevidljivi. Oni su mikrobi: sitne biljke i životinje skrivene unutar ledenjaka ispod morskog leda, plivajući u subglacijalnim jezercima. I nisu ništa manje karizmatične od bilo koje megafaune koje inače viđate u dokumentarcima o prirodi. Ali kako da potaknete ljude da istraže ono što ne mogu vidjeti? Nedavno sam vodila petotjednu ekspediciju na Antarktiku kako bih snimala filmove o divljini na mikrobnoj razini. S 84 kilograma opreme, ukrcala sam se na vojni avion i donijela mikroskope na teren kako bih snimila i istražila ove mikroskopske ekstremofile, kako bismo se mogli bliže upoznati sa slabo shvaćenim ekosustavom s kojim živimo ovdje na Zemlji. Da bih snimila ova nevidljiva stvorenja u akciji, morala sam naći mjesto koje nazivaju domom, morala sam se zaputiti pod led. Svake godine, morski led skoro udvostruči cijelu površinu Antarktike. Da bih vidjela ispod tri metra dubokog leda, spustila sam se niz dugu, metalnu cijev umetnutu u morski led i svjedočila skrivenom ekosustavu punom života, viseći između morskog dna i osvijetljenog ledenog stropa. Evo kako je to izgledalo izvana. Bilo je naprosto čarobno. Neke od životinjica bile su divne, poput dvoljušturaca i još mnogo prekrasnih, geometrijskih algi kremenjašica. Onda sam otišla dalje kako bih kampirala u Dry Valleys nekoliko tjedana. 98 % Antarktike je pokriveno ledom a Dry Valleys su najveće područje Antarktike gdje možete vidjeti kako sam kontinent izgleda ispod svega toga. Ispitala sam bakterije s Blood Fallsa, prirodni fenomen subglacijalnog jezerca iz kojeg se izlijeva željezov oksid, za kojeg se mislilo da je potpuno beživotan sve do prije jednog desetljeća. Popela sam se na ledenjak kako bih ga izbušila i otkrila sam bezbroj prekaljenih životinjica koje su živjele punim plućima ispod slojeva leda. Poznate kao kriokonitne rupe, oblikuju sitne komadiće sitno obojane zemlje, otpušu se na ledenjak i počnu se otapati u tekuće rupe koje se potom smrznu i sačuvaju stotine prstenova od leda unutar ledenjaka, poput malenih otočnih svemira, svaki sa svojim jedinstvenim ekosustavom. Možete prepoznati neke od tih životinjica, kao ovog preslatkog dugoživca -- jednostavno ih obožavam, poput malenih su gumenih medvjedića s pandžama. Također su poznati kao vodeni medvjedići, poznati su po tome što imaju supermoći koje im omogućuju da prežive u ekstremnim uvjetima, uključujući vakuum prostora. Ali za to ne morate putovati u svemir, čak ni na Antarktiku. One žive u mahovini posvuda na ovom planetu, od rupa u nogostupima do parkova. Možda prolazite pored tone ovih nevidljivih životinja svaki dan. Druge mogu izgledati poznato, ali su još čudnije, kao nematode. Ni zmije niti kišne gliste, nematode su stvorenja za sebe. Ne mogu se regenerirati kao kišne gliste ili gmizati kao zmije, ali imaju sitne, bodežaste igle u svojim ustima koje neke od njih koriste da bi probole svoj plijen i isisale im utrobu. Za svakog čovjeka na ovom planetu, postoji 57 milijardi nematoda. A neke od životinjica koje sigurno nećete ni prepoznati žive jednako fascinantne živote, kao kolnjaci s nevjerojatnim krunama koje se pretvore u usta poput Roombe, trepetljikaši s probavnim sustavima koji su čak i previše transparentni, i cijanobakterije koje izgledaju kao konfeti razbacani po zdjelici. Ono što često viđamo u popularnim medijima su slike mikroorganizama dobivene pretražnim elektronskim mikroskopom koje izgledaju kao jeziva čudovišta. Budući ih ne možemo vidjeti kako se miču, njihovi životi nam ostaju tajna, usprkos tome što žive skoro posvuda vani. Kakav im je svakodnevni život? Kako komuniciraju s okolinom? Ako ste samo vidjeli fotku pingvina u zoološkom vrtu, ali ga nikada niste vidjeli kako se gega i onda klizne po ledu, ne razumijete u potpunosti pingvine. Vidjevši mikroorganizme u pokretu, stječemo bolje uvide u živote onih koji su inače nevidljivi. Bez dokumentiranja nevidljivog života Antarktike i naših vlastitih vrtova, ne razumijemo s koliko stvorenja dijelimo naš svijet. A to znači da i dalje nemamo cjelovitu sliku našega čudnog i ćudljivog planeta. Zahvaljujem.