Kako zagađenje utječe na kemijski sastav oceana

Kako nastavljamo ispuštati ugljikov dioksid u atmosferu, sve više njega otapa se u oceanima, što dovodi do drastičnih promjena u kemiji voda. Triona McGrath istražuje ovaj proces, još poznat kao zakiseljavanje, i u ovom će nas govoru upoznati s oceanografskim svijetom. Naučite više o tome kako „zli blizanac klimatskih promjena“ utječe na ocean i život koji ovisi o njemu.

Razmišljate li ikada kako su oceani važni
za naš svakodnevni život?

Oceani zauzimaju
dvije trećine našeg planeta.

Oni proizvode polovicu
kisika kojeg udišemo.

Oni modeliraju našu klimu.

I daju poslove, lijekove i hranu,

uključujući 20 posto proteina
za prehranu ukupne ljudske populacije.

Ljudi su mislili
da su oceani toliko veliki

da neće biti pogođeni ljudskom aktivnošću.

Danas ću vam pričati
o ozbiljnoj stvarnosti

koja mijenja naše oceane,
zvano oceansko zakiseljavanje,

ili zli blizanac klimatskih promjena.

Znate li da je ocean apsorbirao
25 posto ukupnog ugljikovog dioksida

kojeg smo ispustili u atmosferu?

To je samo još jedna
dobra stvar kod oceana

jer je ugljikov dioksid
jedan od stakleničkih plinova

koji uzrokuje klimatske promjene.

Kako mi i dalje ispuštamo
sve više, više i više

ugljikovog dioksida u atmosferu,

sve više ga biva otopljeno u oceanima.

I to je ono što mijenja
kemijski sastav oceana.

Kada se ugljikov dioksid
otopi u morskoj vodi,

prolazi kroz niz kemijskih reakcija.

Srećom za vas,

danas nemam vremena
ući u detalje kemije.

Ali ću vam reći, što više
ugljikovog dioksida uđe u ocean,

pH morske vode opada.

Ovo, u osnovi, znači da postoji
porast kiselosti oceana.

I ovaj proces se zove zakiseljavanje.

I događa se zajedno s
klimatskim promjenama.

Znastvenici prate oceansko
zakiseljavanje više od dva desetljeća.

Ovo je važan vremenski niz na Hawaiima

i gornja linija pokazuje stalni porast
koncentracije ugljikovog dioksida,

ili CO2 plina u atmosferi.

I to je izravan rezultat
ljudske aktivnosti.

Linija ispod pokazuje porast
koncentracije ugljikovog dioksida

koji je otopljen na površini oceana,

koji se, kao što možete vidjeti,
povećava istom brzinom

kao i ugljikov dioksid u atmosferi
otkada su mjerenja započela.

Donja linija pokazuje
promjene u kemijskom sastavu.

Što je više ugljikovog
dioksida ušlo u ocean,

to je pH morske vode više opao,

što, u osnovici, znači da je došlo do
povećanja oceanske kiselosti.

U Irskoj, znanstvenici također
prate oceansko zakiseljavanje,

znastvenici Oceanografskog
instituta i NUI Galway.

I također možemo vidjeti
kiselost po istoj stopi,

kao i one dobivene mjerenjima
oceana u stanicama diljem svijeta.

Sve se to događa točno ispred nas.

Sada bih vam htjela dati primjer
kako mi prikupljamo naše podatke

za praćenje promjene oceana.

Prvo prikupljamo
puno uzoraka sredinom zime.

Kao što možete zamisliti,
u Sjevernom Atlantiku

znamo biti zahvaćeni ozbiljnim olujama,

tako da to nije za vas
koji imate morsku bolest,

ali prikupljamo neke
vrlo značajne podatke.

Spuštamo ovaj instrument
sa strane broda

i tamo su senzori, montirani na dnu,

koji nam mogu dati informacije o vodi

kao što je temperatura ili otpušten kisik.

I tada možemo prikupiti uzorke
morske vode u ove velike boce.

Počinjemo na dnu, što može biti duboko
preko četiri kilometra

dalje od naše kontinentalne obale,

te uzimamo uzorke u pravilnim
razmacima sve do površine.

Morsku vodu dignemo na brod

gdje je možemo ili analizirati na brodu,

ili u laboratoriju
za različite kemijske parametre.

A zašto bi nas to zanimalo?

Kako će oceansko zakiseljavanje
utjecati na sve nas?

Tu su zabrinjavajuće činjenice.

Već je došlo do povećanja
kiselosti oceana za 26 posto

od vremena prije industrije, koje je
izravno povezano s ljudskom aktivnošću.

Jedino ako ne smanjimo
naše ispuštanje ugljikovog dioksida,

očekujemo povećanje
oceanske kiselosti za 170 posto

do kralja stoljeća.

Mislim, to je unutar
razdoblja života naše djece.

Ova stopa zakiseljavanja je 10 puta brža

od bilo kojeg zakiseljavanja oceana
tijekom više od 55 milijuna godina.

Morski život nikada prije nije doživio

toliko brzu stopu promjena.

Tako da ne možemo ni znati
kako će se to svladati.

Postojalo je i prirodno zakiseljavanje
milijunima godina prije,

koje je bilo puno sporije
od onoga što imamo danas.

I ovo se podudara s masivnim izumiranjima
mnogih morskih organizama.

Je li to ono čemu stremimo?

Možda.

Istraživanja pokazuju kako je
nekim vrstama, zapravo, dobro,

ali mnoge pokazuju negativan odgovor.

Kako kiselost oceana raste,
jedna od velikih briga je

što koncentracija karbonatnih
iona u morskim vodama opada.

Ti su ioni, u osnovici, gradivni blokovi

za stvaranje oklopa
mnogih morskih organizama,

kao, na primjer, rakova, dagnji, kamenica.

Drugi primjer su koralji.

Oni također trebaju
karbonatne ione u morskoj vodi

za izgradnju koraljnih struktura,
to jest, stvaranje koraljnih grebena.

Porastom kiselosti oceana

i opadanjem koncentracije
karbonatnih iona,

ove vrste teže izgrađuju svoje oklope,

a pri nižim razinama
mogu se čak početi i otapati.

Ovaj pteropod zove se morski leptir.

Važan je izvor hrane
za mnoge vrste u oceanu,

od planktona do lososa pa sve do kitova.

Oklop pteropoda stavljen je u morsku vodu,

pH vrijednosti koju očekujemo
do kraja ovog stoljeća.

Nakon samo 45 dana
pri ovoj realnoj pH vrijednosti,

možemo vidjeti da je oklop
gotovo u potpunosti otopljen.

Znači, oceansko zakiseljavanje
može utjecati na hranidbeni lanac

i izravno na našu prehranu.

Tko ovdje voli školjke? Ili lososa?

Ili mnoge druge riblje vrste

čiji izvori hrane mogu biti zahvaćeni.

Tu su i koralji hladnih voda.

Jeste li znali da mi u Irskoj, zapravo,
imamo koralje hladnih voda

dalje od kontinentalne obale?

Oni podržavaju bogatu bioraznolikost,
uključujući neke vrlo važne ribnjake.

Pretpostavlja se
da će do kraja ovog stoljeća,

70 posto svih poznatih koralja
hladnih voda u cijelom oceanu

biti okruženo morskom vodom
koja otapa njihove koraljne strukture.

Zadnji primjer kojeg imam
su ovi zdravi tropski koralji.

Stavljeni su u morsku vodu pH vrijednosti
koja se očekuje do 2100. godine.

Nakon šest mjeseci, koralji
su se gotovo u potpunosti otopili.

Koraljni grebeni održavaju

25 posto cijelog morskog života u oceanu.

Ukupan morski život.

Kako možete vidjeti, oceansko
zakiseljavanje je globalna prijetnja.

Imam sina starog osam mjeseci.

Ako ne počnemo usporavati
cijeli ovaj proces,

bojim se i pomisliti kako će naši oceani
izgledati kada on bude odrastao muškarac.

Vidjet ćemo posljedice zakiseljavanja.

Već smo sada ispustili previše
ugljikovog dioksida u atmosferu.

Ali ovo možemo usporiti.

Možemo spriječiti najgori mogući ishod.

Jedini način kako to možemo je

smanjiti ispuštanje ugljikovog dioksida.

Ovo je jednako bitno kako za vas i mene,
tako i za industriju i vladu.

Moramo raditi zajedno,
usporiti globalno zagrijavanje,

usporiti oceansko zakiseljavanje

i pomoći održavati
čist ocean i čist planet

za našu generaciju
i za generacije koje dolaze.

(Pljesak)