Koliko je sati na Marsu?

Nagin Cox je prve generacije Marsovke. Kao svemirska inženjerka u NASA-inom Laboratoriju za Mlazni pogon, Cox radi u timu koji upravlja roverima SAD-a na Marsu. No, rad od 9 do 5 na drugom planetu -- čiji dan je 40 minuta duži nego na Zemlji -- predstavlja određene, i često smiješne, izazove.

Dakle, mnogi od vas su vjerojatno vidjeli
film "Marsovac."

No, za one od vas koji nisu,
to je film o astronautu

koji je nasukan na Marsu
i njegova nastojanja da ostane živ

sve dok Zemlja ne pošalje misiju
spašavanja da ga vrati na Zemlju.

Na sreću, oni uspostave komunikaciju

sa likom, astronautom Watney-em,
u jednom trenutku

tako da on nije tako sam na Marsu
sve dok ne može biti spašen.

Dakle, dok gledate film,
ili čak i ako niste,

kada razmišljate o Marsu,

vjerojatno mislite o tome koliko je daleko
i koliko je udaljen.

A, ono što vam možda ne bi
palo na pamet je,

kakva je zapravo logistika rada
na drugom planetu --

živjeti na dva planeta

kada postoje ljudi na Zemlji
a tu su i roveri ili ljudi na Marsu?

Razmislite o tome kada imate prijatelje,
obitelji i suradnike

u Kaliforniji, na Zapadnoj obali,
ili u drugim dijelovima svijeta.

Kada pokušavate
komunicirati s njima,

jedna od stvari na koju vjerojatno
prvo pomislite je:

čekaj, koliko je sati u Kaliforniji?

Hoću li ih probuditi?
Je li u redu nazvati?

Dakle, čak i ako ste u interakciji
s kolegama koji su u Europi,

odmah razmišljate o:

Što je potrebno da se uskladi
komunikacija, kada su ljudi daleko?

Dakle, sada nemamo ljude na Marsu,
ali imamo rovere.

I upravo sada, na Curiosity-u,
je 6:10 ujutro.

Dakle, 6:10 ujutro na Marsu.

Imamo četiri rovera na Marsu.

Sjedinjene Države su postavile četiri
rovera na Marsu od sredine 1990-ih,

a ja sam imala privilegiju raditi sa
njih tri.

Dakle, ja sam inženjerka svemirskih
letjelica, inženjerka operacijaletjelica,

u NASA-inom Laboratoriju za Mlazni Pogon
u Los Angeles-u, Kaliforniji.

I ovi roveri su naši robotski izaslanici.

Dakle, oni su naše oči i naše uši,
i oni posmatraju planet za nas

sve dok ne možemo poslati ljude.

Tako smo naučili kako raditi
na drugim planetima kroz te rovere.

Dakle, prije nego što pošaljemo ljude,
šaljemo robote.

Dakle, razlog zbog kojeg postoji
vremenska razlika na Marsu sada,

u odnosu na vrijeme na kojem smo mi sada,

je zato jer je dan na Marsu
duži od dana na Zemlji.

Naš Zemaljski dan traje 24 sata,

jer toliko je potrebno
Zemlji da se okrene oko svoje osi,

toliko dugo traje da se jednom okrene.

Dakle, naš dan traje 24 sata.

Marsu je potrebno otprilike 24 sati i
40 minuta da se okrene jednom.

Dakle, to znači da je dan na Marsu
40 minuta duži od dana na Zemlji.

Dakle timovi ljudi koji upravljaju
roverima na Marsu, kao što je ovaj jedan,

ono što radimo je da živimo
na Zemlji, ali radimo na Marsu.

Dakle, mi moramo razmišljati kao da smo
zapravo na Marsu s roverom.

Naš posao je, posao tog tima,
kojeg sam ja dio,

slanje naredbi roveru i reći joj
što učiniti sljedeći dan.

Reći joj da se vozi ili buši ili joj
reći što god da je potrebno učiniti.

Dakle, dok ona spava --
a rover spava noću

jer treba napuniti svoje baterije

i treba prebroditi hladne Marsovske noći.

I tako ona spava.

Dakle, dok ona spava, radimo
na njenom programu za sljedeći dan.

Dakle, ja radim noćnu smjenu na Marsu.

(Smijeh)

Dakle, da bi došli na posao na Zemlji
u isto vrijeme svaki dan na Marsu --

kao, recimo moram biti
na poslu u 5:00 sati popodne,

ovaj tim treba biti na poslu u 5:00
popodne po Marsovom vremenu svaki dan,

onda moramo doći na posao
na Zemlji 40 minuta kasnije svaki dan,

kako bi ostali sinkronizirani sa Marsom.

To je poput pomicanja vremenske zone
svaki dan.

Dakle, jednog dana dođete u u 8:00,
sutradan 40 minuta kasnije u 8:40,

Idući dan 40 minuta kasnije u 9:20,

dan nakon toga u 10:00.

Znači, pomičete 40 minuta svaki dan,

sve dok ne dolazite na posao
u sred noći --

u sred Zemaljske noći.

Jel'da? Možete zamisliti
kako je to zbunjujuće.

Stoga, sat za Mars.

(Smijeh)

Ovi utezi u ovom satu
su mehanički podešeni

da rade sporije.

Jel'da? I nismo počeli --

Dobila sam ovaj sat 2004. godine

tada sa roverima Spirit i Opportunity.

Nismo krenuli sa razmišljanjem

kako ćemo trebati Marsovske satove.

Jel'da? Mislili smo, u redu, samo ćemo
imati vrijeme na našim računalima

i na kontrolnim zaslonima misije,
i to će biti dovoljno.

Da, i ne baš.

Jer nismo samo radili po Marsovskom
vremenu,

mi smo zapravo živjeli
po Marsovskom vremenu.

I odmah smo postali zbunjeni koliko
je sati.

Tako da ste stvarno trebali nešto
na zapešću što će ti reći:

Koliko je sati na Zemlji?
Koliko je sati na Marsu?

I nije samo vrijeme to što je
bilo zbunjujuće;

morali smo biti u mogućnosti
razgovarati jedni s drugima o tome.

Dakle, "sol" je dan na Marsu --
ponovno, 24 sati i 40 minuta.

Dakle, kada govorimo o nečemu
što se događa na Zemlji,

reći ćemo danas.

Dakle, za Mars, možemo reći: "dasol."

(Smijeh)

Jučer je postalo "jusol" za Mars.

Opet, nismo počeli sa razmišljanjem,
"Oh, izmislimo jezik."

Jednostavno je bilo vrlo zbunjujuće.

Sjećam se netko mi je prišao i rekao,

"Želio bih napraviti ovu aktivnost
na vozilu sutra, na roveru."

I rekla sam, "Sutra, sutra,
ili Mars, sutra?"

Počeli smo sa tom terminologijom, jer
smo morali imati način da razgovaramo.

(Smijeh)

Sutra je postalo "idusol" ili "soltra."

Jer ljudi imaju različite preferencije
za riječi koje koriste.

Neki od vas bi mogli reći "piće"
a neki od vas bi mogli reći "napitak."

Dakle, imamo ljude koji kažu
"idusol" ili "soltra."

A onda nešto što sam primijetila nakon
nekoliko godina rada na tim misijama,

je da mi koji radimo sa
roverima, kažemo "susol."

Ljudi koji rade na misijama na tlu
kojima cilj nije lutati okolo,

kažu "susoul."

Tako da mogu reći na kojoj ste misiji
radili po vašem Marsovskom naglasku.

(Smijeh)

Dakle, imamo satove i jezik,
i nazirete temu ovdje, zar ne?

Tako da nismo zbunjeni.

No, čak i Zemljino dnevno svjetlo
nas može zbuniti.

Ako pomislite da ste upravo sada,
došli na posao

sredina je Marsovske noći

a svjetlo ulazi kroz prozore,

to će isto tako biti zbunjujuće.

Dakle, na ovoj slici kontrolne sobe
možete vidjeti

da su sve rolete spuštene.

Tako da nema svjetla koje nam
odvraća pažnju.

Rolete su bile spuštene po cijeloj zgradi
oko tjedan dana prije slijetanja,

i nisu se podigle sve dok nismo
prešli sa Marsovskog vremena.

Dakle, to također vrijedi i za kuću,
po doma.

Bila sam na Marsovskom vremena tri puta,
i moj muž je rekao,

OK, spremamo se za Marsovsko vrijeme.

I tako će on staviti foliju preko prozora
i tamne zavjese i zastore

jer ujedno djeluje i na tvoj obitelji.

I tako sam živjela u zatamnjenom okolišu,
ali isto tako je i on.

I priviknuo se.

Ali onda bih dobila tugaljive e-mailove
od njega dok je bio na poslu.

Trebam li doći kući? Jesi li budna?

Koliko je sati na Marsu?

I odlučila sam, u redu,
potreban mu je Marsovski sat.

(Smijeh)

Ali, naravno, to je 2016. godina,
pa postoji aplikacija za to.

(Smijeh)

Tako sada umjesto satova,
možemo koristiti naše telefone.

No, utjecaj na obitelj je bio potpun;

nije bio samo na nama koji smo radili
sa roverima,

već i na našim obiteljima.

Ovo je David Oh,
jedan od naših direktora leta,

i on je na plaži u Los Angeles-u
sa svojom obitelji u 1:00 ujutro.

(Smijeh)

Jer smo sletjeli u kolovozu,

a njegova se djeca ne moraju vratiti
u školu sve do rujna,

oni su se prebacili s njime na Marsovsko
vrijeme za cijeli jedan mjesec.

Ustali su 40 minuta kasnije svakog dana.

I bili su na tatinom rasporedu.

Tako da su živjeli na Marsovskom vremenu
mjesec dana i doživjeli su avanture;

poput kuglanja usred noći

ili odlaska na plažu.

I jedna od stvari koju smo svi otkrili

je da možete ići bilo gdje u Los Angeles-u

u 3:00 ujutro kada nema prometa.

(Smijeh)

Tako da bismo završili s poslom,

i nismo htjeli ići kući i uznemiravati
naše obitelji,

a bili smo gladni, i umjesto da odemo
pojesti nešto blizu,

rekli bismo, "Čekaj, ima odličan restoran
koji radi cijelu noć u Long Beachu,

i možemo doći tamo za 10 minuta! "

Tako da bismo se vozili tamo --
bilo je poput 60-ih, bez prometa.

Vozili bi do tamo, a vlasnici restorana
bi pitali,

"Tko ste vi ljudi?

I zašto ste u mom restoranu
u 3:00 ujutro?"

Spoznali su da postoje horde Marsovaca.

lutajući autocestama LA-a usred noći --

usred Zemaljske noći.

I počeli smo se zapravo
nazivati Marsovcima.

Dakle, mi koji bismo bili na Marsovskom
vremenu bi se nazivali Marsovcima,

a sve ostale bi zvali Zemljanima.

(Smijeh)

A to je zato kada pomičete vremensku zonu
svaki dan,

počinjete se osjećati odvojeno od
svih ostalih.

Doslovno ste u svom svijetu.

Dakle, imam ovaj gumb na kojem piše
"Preživjela Marsovsko vrijeme. Sol 0-90."

A gore na zaslonu je slika tog gumba.

Razlog zašto smo dobili te gumbove je
jer radimo po Marsovskom vremenu

kako bi bili što učinkovitiji sa roverima
na Marsu,

kako bi najbolje upotrijebili
naše vrijeme.

Ali ne ostajemo na Marsovskom vremenu
duže od tri do četiri mjeseca.

Na kraju, prebacit ćemo se na modificirano
Marsovsko vrijeme, kako sad radimo.

A to je zato jer uzima danak na vaše
tijelo, na vaše obitelji.

Zapravo, bili su znanstvenici iz polja
spavanja, koji su nas proučavali

jer je bilo toliko neobično za ljude
nastojati produžiti svoj dan.

I imali su nas oko 30

nad kojima će provoditi eksperimente
nedostatka sna.

Tako bih došla i uzela test
i zaspala bih u svakom od njih.

A to je zato jer, ponovno,
to postane teško za vaše tijelo.

Iako je bilo potpuno fora.

To je bilo veliko iskustvo povezivanja
s drugim članovima u timu,

ali je to teško održati.

Tako su te misije roverima naši prvi
koraci u Sunčevom sustavu.

Učimo kako živjeti
na više od jednog planeta.

Mijenjamo našu perspektivu kako bismo
postali multi-planetarni.

Dakle, sljedeći put kada vidite
Star Wars film,

i postoje ljudi koji idu od Dagobah
sustava do Tatooine,

razmislite što to zapravo znači imati
ljudi proširene toliko daleko.

Što to znači u smislu
udaljenosti između njih,

kako će se početi osjećati
udaljenima jedni od drugih

i o samoj logistici vremena.

Još uvijek nismo poslali ljude
na Mars, ali se nadamo da hoćemo.

A između tvrtki poput SpaceX-a i NASA-e

i svih međunarodnih svemirskih agencija
na svijetu,

nadamo se da ćemo to učiniti
u sljedećih nekoliko desetljeća.

Dakle, uskoro ćemo imati ljude na Marsu,
i doista ćemo biti multi-planetarni.

A mladi momak ili mlada djevojka

koji će ići na Mars bi mogli biti u ovoj
publici ili slušati danas ovaj govor.

Htjela sam raditi u Laboratoriju za Mlazni
Pogon na tim misijama otkad sam imala 14

i imam privilegiju biti dio toga.

I ovo je izvanredno vrijeme
u svemirskom programu,

i svi smo na tom putovanju zajedno.

Zato sljedeći put kada mislite kako
nemate dovoljno vremena u svom danu,

sjetite se, to je samo stvar vaše
Zemaljske perspektive.

Hvala vam.

(Pljesak)