Štreberski vodič za online učenje

Neki od nas najbolje uče u učionici, ali neki od nas... ne. Ipak, volimo učiti, pronaći nove stvari o svijetu i izazivati svoj um. Moramo samo pronaći pravo mjesto za to i pravu zajednicu za učenje. U ovom šarmantnom govoru, autor John Green dijeli s vama svijet učenja koji je pronašao u online snimkama.

Ovo je karta države New York

koju je izradila 1937. godine
tvrtka General Drafting.

Ova karta je jako slavna među
kartografskim štreberima,

zato što ovdje u podnožju
planina Catskill,

postoji mali grad imena Roscoe --

zapravo, ovo će ići lakše
ako ju prikažemo ovdje gore --

Ovdje je Roscoe, a točno iznad
Roscoea je Rockland, New York,

a točno iznad toga je
maleni gradić Agloe, New York.

Agloe, New York, je veoma slavan
među kartografima,

zato što je grad na papiru.

Također je poznat kao zamka autorskog prava.

Izrađivači karata -- zato što će moja
i vaša karta New Yorka

izgledati veoma slično,
zbog samog oblika New Yorka --

izdrađivači karata bi često ubacili
lažna mjesta na svoje karte,

da bi zaštitili svoje autorsko pravo.

Onda, kad bi se moje lažno mjesto pojavilo
na tvojoj karti,

mogao bih biti siguran da
si me pokrao.

Agloe je škrabotina inicijala dvojice
tipova koji su napravili ovu kartu,

Ernest Alpers i Otto G. Linberg,

koji su pustili ovu kartu u javnost 1937.

Desetljeća kasnije,
Rand McNally predstavlja kartu

sa Agloeom, New York, na njoj,
na istom križanju

dva zemljana puta
usred ničega.

Možete zamisliti ushićenje
u General Draftingu.

Odmah su nazvali Randa McNallyja,
i rekli,

"Uhvatili smo te!
Mi smo izmislili Agloe, New York.

To je lažno mjesto. Grad na papiru.

Tužit ćemo te!"

Rand McNally im je odgovorio,
"Ne, ne, ne, Agloe je stvaran."

Zato što su ljudi nastavili posjećivati
to križanje te dvije ceste --

(Smijeh)

usred ničega, očekujući tamo mjesto
imena Agloe --

netko je sagradio mjesto i
nazvao ga Agloe, New York.

(Smijeh)

Imalo je benzinsku pumpu, trgovinu,
dvije kuće najviše.

(Smijeh)

Ovo je naravno romanopiscima potpuno
neodoljiva metafora,

jer bi svatko od nas volio vjerovati da
ono što zapišemo na papir

zaista može promijeniti svijet u
kojem živimo,

zato se moja treća knjiga
zove "Gradovi na papiru".

Ono što me još više zanima od
medija na kojem se ovo dogodilo,

je fenomen sam po sebi.

Lako je reći da svijet oblikuje
naše karte svijeta, jel tako?

Kao što sveukupni oblik svijeta
očito utječe na naše karte.

Ono što je mnogo zanimljivije
je način

na koji mapiramo svijet,
mijenja taj isti svijet.

Zato što bi svijet zaista bio
drukčije mjesto da je sjever dolje.

Svijet bi bio zaista drukčije mjesto

da Aljaska i Rusija nisu na suprotnim
stranama karte.

I svijet bi bio drukčije mjesto

kada bi prikazivali Europu
u stvarnoj veličini.

Svijet se mijenja zajedno
sa našim mapiranjem istoga.

Način koji smo izabrali -- djelomično,
naš osobni kartografski poduhvat,

također oblikuje karte naših života,

a to naposlijetku oblikuje naše živote.

Vjerujem da ono što mapiramo
mijenja život koji vodimo.

I ne mislim to kao u tajnovitom,
Oprah Angels mreže tipa,

možeš-mislima-zaustaviti-rak
smislu.

Ali vjerujem da iako karte ne pokazuju
gdje ćeš u životu sljedeće ići,

one pokazuju gdje bi mogao ići.

Rijetko idete na mjesta koje nisu
na vašoj osobnoj karti.

Bio sam zaista loš učenik
kad sam bio dijete.

Prosjek mi je uvijek bio niska trojka.

Mislim da je razlog mojim
lošim ocjenama

bilo to što mi se obrazovanje
uvijek činilo kao niz prepreka

koje je netko postavio pred mene,

i ja moram sve preskočiti
da bih postigao odraslost.

A ja nisam baš htio preskakati
ove prepreke,

zato što su izgledale potpuno
proizvoljne, i tako često ni ne bih,

pa su mi ljudi prijetili,
znate,

prijetili su mi sa,
"ovo ti ide u trajni zapis,"

ili "Nikad nećeš naći dobar posao."

Ja nisam ni htio dobar posao!

Koliko sam mogao vidjeti sa jedanaest,
ili dvanaest godina,

ljudi sa dobrim poslovima se ustaju
vrlo rano ujutro,

(Smijeh)

a muškarci koji imaju dobre poslove,
prva stvar koju naprave

je da zavežu odjevni predmet
za vješanje oko vratova.

Doslovno stavljaju omču na sebe,

i onda odlaze na svoje poslove,
što god to bilo.

To nije recept za sretan život.

Ovi ljudi -- u mojoj, simbolima opsjednutoj
dvanaestogodišnjoj mašti --

ti ljudi koji su sami sebe vješali

među prvim stvarima koje
naprave svako jutro,

oni nikako ne mogu biti sretni.

Zašto bih uopće htio preskakati
sve te prepreke

i tako završiti?

To je užasan završetak!

A onda, kad sam išao u deseti razred,
išao sam u tu školu,

Indian Spring školu,
mali internat,

izvan Birminghama u Alabami.

I odjednom sam postao učenik.

A postao sam učenik,
jer sam se našao

u zajednici učenika.

Našao sam se okružen ljudima

koji su slavili intelektualizam
i angažman,

i koji su mislili da moja ironična
tako-cool nezainteresiranost

nije pametna, ili smiješna,

nego je jednostavan i
neosobit odgovor

na veome složene i
nesavladive probleme.

Tako da sam i ja počeo učiti,
jer je učenje bilo cool.

Naučio sam da su neki beskonačni nizovi
veći od drugih beskonačnih nizova,

naučio sam što je jampski pentametar
i zašto zvuči tako dobro ljudskim ušima.

Naučio sam da je Građanski rat bio
nacionalizacijski sukob,

naučio sam nešto fizike,

naučio sam da korelaciju ne treba
miješati sa kauzalnošću --

sve ove stvari, usput,

su obogatile moj život doslovno na
dnevnoj bazi.

Istina je da ih većinu ne koristim
u svom poslu,

ali to kod mene ni nije bitno.

Radi se o kartografiji.

Kako ide kartografski proces?

Jedrite nekom zemljom
i mislite,

"Mislim da ću nacrtati taj komad zemlje,"

i pitate se, "Ima li možda još
zemlje za nacrtati."

I tada je učenje zaista započelo
za mene.

Istina je da sam imao učitelje
koji nisu odustajali od mene,

i veoma sam sretan što
sam imao takve učitelje,

često sam im davao povoda da
pomisle da se ne isplati ulagati u mene.

No, većina učenja tijekom
srednje škole

nije bila vezana uz ono što se
događa u učionici,

nego ono što se događa izvan nje.

Na primjer, mogu vam reći

"Ima neka svetlost
U zimsko popodne, koja --

Tišti kao u katedrali
Teret poja."

ne zato što sam učio napamet
Emily Dickinson u školi

kad sam bio u srednjoj školi,

nego zato što je postojala
jedna djevojka u srednjoj školi,

i ime joj je bilo Amanda,
i bio sam zaljubljen u nju,

i ona je voljela poeziju Emily Dickinson.

Razlog zašto vam mogu reći
što je oportunitetni trošak,

je zato što sam jedan dan igrao
Super Mario Kart na sofi,

i moj prijatelj Emmet je ušao i rekao,

"Koliko dugo već igraš
Super Mario Kart?"

Rekao sam, "Ne znam,
možda, šest sati?", a on je rekao,

"Znaš, da si radio u Baskin-Robbinsu
tih šest sati,

mogao si zaraditi 30 dolara,
tako da si na neki način,

upravo platio 30 dolara
za igranje Super Mario Kart."

A ja na to, "Dobra pogodba!"

(Smijeh)

Ali sam naučio što je oportunitetni
trošak.

A putem se, karta moga života
poboljšala.

Povećala se; sadržavala više mjesta.

Pojavilo se više stvari koje
se mogu dogoditi,

više budućnosti koje mogu imati.

To nije bio službeni, organizirani
proces učenja,

i sretan sam što to mogu priznati.

Bilo je nedosljedno, nestalno,
i mnogo toga nisam znao.

Mogao sam znati, Kantorovu ideju

da su neki beskonačni nizovi veći
od drugih beskončnih nizova,

no nisam uistinu razumio
računicu iza te ideje.

Mogao sam znati ideju oportunitetnog
troška,

ali nisam znao zakon opadajućih
prinosa.

Sjajna stvar kod zamišljanja
učenja kao kartografije,

je što umjesto da ih zamišljate kao
proizvoljne prepreke

koje morate preskočiti,

vidite djelić obale,
te želite vidjeti još više.

I sada znam makar malo
matematike

koja je temelj svih tih stvari.

Dakle, imao sam zajednicu za učenje

u srednjoj školi, onda sam krenuo na
fakultet,

i onda sam išao na drugi,

i onda sam počeo raditi
za časopis imena "Booklist",

gdje sam bio asistent, okružen
zadivljujuće načitanim ljudima.

A onda sam napisao knjigu.

I kao što svi autori sanjaju,

dao sam otkaz.

(Smijeh)

Po prvi puta nakon srednje škole,

našao sam se bez zajednice za učenje,
i bilo je očajno.

Mrzio sam to.

Pročitao sam jako mnogo knjiga
u razdoblju od dvije godine.

Pročitao sam knjige o Staljinu,

knjige o kako su se Uzbeci
identificirali kao Muslimani,

i o tome kako napraviti
atomsku bombu,

ali sam se osjećao kao da sam
sebi stvaram prepreke,

i onda ih preskačem
umjesto da osjećam ushićenje

što sam dio zajednice za učenje,
zajednice ljudi

koji su zajedno uključeni
u kartografski poduhvat

boljeg razumijevanja
i mapiranja svijeta oko nas.

A onda, 2006. godine, sam sreo tog tipa.

Njegovo ime je Ze Frank.

Nisam ga zaista sreo,
samo na internetu.

Ze Frank je vodio, u to vrijeme,
program imena "Program sa Ze Frankom,"

ja sam otkrio taj program,

i to je bio moj put natrag u
zajednicu za učenje opet.

Ovdje Ze govori o Las Vegasu:

(Video) Ze Frank: Las Vegas je izgrađen
usred ogromne, vruće pustinje.

Skoro sve ovdje je doneseno
sa nekog drugog mjesta --

vrste kamena, stabala,
vodopadi.

Ove ribe pripada ovdje jednako
kao svinje koje lete.

U suprotnosti sa spaljujućom pustinjom
koja okružuje ovo mjesto,

su i ovi ljudi.

Stvari iz svih dijelova svijeta su ovdje
sagrađene, daleko od njihovih povijesti,

i daleko od ljudi koji ih
drukčije doživljavaju.

Ponekad su i poboljšane --
čak je i Sfinga imala operaciju nosa.

Ovdje, nema razloga da se osjećate
kao da nešto propuštate.

Ovaj New York meni znači isto što
svima ostalima.

Sve je izvan konteksta, a to znači da
kontekst dopušta sve:

Samostalno parkiranje, centar događanja,
greben morskih pasa.

Ovo izmišljeno mjesto bi moglo biti
jedno od najvećih ljudskih postignuća,

zato što ovdje nitko ne pripada;
a opet svi pripadaju.

Dok sam šetao jutros,
primjetio sam da je većina zgrada

ogromno zrcalo koje
reflektira sunce natrag u pustinju.

Ali za razliku od drugih zrcala,

koja vam odražavaju vanjski pogled
sebe uključenog u mjesto,

ova zrcala vraćaju praznoću.

John Green: Vraća mi se nostalgija za
danima

kad su se vidjeli pikseli na
online videu.

(Smijeh)

Ze nije samo sjajan javni intelektualac,
već i genijalni osnivač zajednica,

a zajednica ljudi koja se stvorila
oko ovih snimaka

je u mnogo čemu zajednica učenika.

Tako da smo igrali sa Ze Frankom šah,
i u suradnji ga pobijedili.

Organizirali smo se da jedan mladić
krene na put po SAD-u.

Pretvorili smo Zemlju u sendvič,

tako da je jedna osoba držala komad kruha
u jednoj točki na Zemlji,

a točno na suprotnoj točki Zemlje,

je druga osoba držala drugi komad kruha.

Shvaćam da su to smiješne ideje,
ali su također ideje koje potiču učenje,

a to je ono što je meni toliko uzbudljivo

i ako odete na internet, možete pronaći
ovakve zajednice svugdje.

Pratite oznaku calculus na Tumblru,

i da, vidjet ćete ljude koji se
žale na matematiku,

ali ćete, također, naći i ljude koji
odgovaraju na takve prigovore,

argumentirajući da je matematika
zanimljiva i predivna,

a i evo i načina da razmislite o
problemima koje smatrate nerješivima.

Možete otići na stranice kao Reddit,
i naći pod-Reddite,

kao što su "Pitaj povjesničara" ili
"Pitaj znanost"

gdje možete pitati ljude koji se
bave tim područjima

velik broj pitanja,

od vrlo ozbiljni do onih vrlo luckastih.

Ali za mene, najzanimljivija zajednica
za učenje

koja se upravo širi na Internetu
je na Youtubeu,

i priznajem, pristran sam.

Ali mislim da na mnogo načina,
Youtube stranica sliči na učionicu.

Pogledajte na primjer "Minute Physics"

tip koji uči svijet
o fizici:

(Video) Pređimo na stvar.

4. srpnja 2012. Higgsov bozon je zadnji
temeljni dio

standardnog modela fizike čestica
koji će se eksperimentalno otkriti

Ali, možete pitati,
zašto je Higgsov bozon

uključen u standardni model,

pored dobro poznatih čestica
kao što su elektroni i fotoni i kvarkovi,

ako nije otkriven još 70-tih godina?

Dobro pitanje. Postoje dva glavna razloga.

Prvo, baš kao što je elektron pobuda
elektonskog polja,

tako je i Higgsov bozon jednostavno
čestica koja je pobuda

sveprožimajućeg Higgsovog polja.

Higgsovo polje igra
sastavnu ulogu

u našem modelu za slabu nuklearnu silu.

Posebno, Higgsovo polje pomaže
objasniti zašto je tako slaba.

Pričat ćemo više o tome u
kasnijem videu,

ali iako je slaba nuklearna teorija
potvrđena 80-tih, u jednadžbama,

Higgsovo polje je tako neraskidivo
zbrkano sa slabom silom, da dosad

nismo mogli potvrditi
stvarno i samostalno postojanje.

JG: Ili ovo je moja snimka

kao dio mog programa "Crash Course"
dok pričam o Drugom svjetskom ratu:

(Video) Neposredni uzrok je, naravno,
bio atentat u Sarajevu

austrijskog nadvojvode Franje Ferdinanda,

28. lipnja 1914., od strane bosansko-srpskog
nacionalista imena Gavrilo Princip.

Usput: Vrijedi znati

da je prvi veliki rat dvadesetog
stoljeća počeo

činom terorizma.

Franju Ferdinanda nije posebno
volio

njegov ujak, car Franjo Josip --
E to su brkovi!

Svejedno, atentat je doveo do toga da
Austrija izda ultimatum Srbiji,

gdje je Srbija prihvatila neke,
ali ne sve, austrijske zahtjeve,

što je dovelo do toga da je Austrija
objavila rat Srbiji.

A onda je Rusija, zbog savezništva
sa Srbijom, mobilizirala vojsku.

Njemačka je, zbog savezništva sa Austrijom

tražila Rusiju da prestane sa
mobilizacijom,

što Rusija nije prihvatila, tako da je
i Njemačka mobilizirala vojsku,

objavila rat Rusiji,
učvrstila savez sa Otomanskim carstvom,

i objavila rat Francuskoj,
zato što, pa to je Francuska.

(Smijeh)

I nije samo fizika i svjetska povijest

ono što ljudi biraju učiti preko
Youtubea.

Evo videa o apstraktnoj matematici.

(Video) Vi ste ja, i opet ste na
satu matematike,

zato što vas tjeraju da idete svaki dan.

I učite o, ne znam,
sumi beskonačnih nizova.

To je tema u srednjoj školi, jel?

Što je čudno, jer je cool tema,
ali ju svejedno nekako uspiju pokvariti.

Mislim da zato i dopuste beskončne
nizove u nastavnom planu.

Tako, zbog sasvim razumljive potrebe
za zabavom, škrabate

i mislite više o tome kako zvuči
množina riječi "series"

i o zadanoj temi: "serieses",
"seriese," "seriesen," i "serii?"

ili bi trebali jedninu promijeniti:
"serie" ili "serum",

kao što bi jednina riječi "sheep"
trebala biti "shoop".

Cijeli koncept stvari

kao što su 1/2 + 1/4 + 1/8 + 1/16 itd
se približava jedinici, je koristan

ako želite nacrtati liniju slonova,

gdje svaki drži rep sljedećeg:

normalan slon, mladi slon,
beba slon, slon veličine psa,

slon veličine šteneta, sve do
Mr. Tusksa i poslije.

Što je bar u neku ruku odlično,

zato što možete imati beskonačan
broj slonova u redu,

i da svejedno stanu na jednu
stranicu bilježnice.

JG: I naposlijetku, ovdje je Dastin,
sa "Smarter Every Day",

priča o očuvanju kutne
količine gibanja,

i budući da se radi o Youtubeu,
mačke:

(Video) Hej, ja sam, Dastin.
Dobro došli u "Smarter Every Day"

Vjerojatno ste primjetili da se mačke
uvijek dočekaju na noge.

Današnje pitanje je: zašto?

Kao i kod većine jednostavnih pitanja,
odgovor je vrlo složen.

Na primjer, doslovce ću ponoviti pitanje:

Kako se mačka okrene od noge-gore
na noge-dolje u referentnog okviru pada,

bez kršenja očuvanja kutne količine
gibanja?

(Smijeh)

JG: Evo nešto što sva četiri videa imaju
zajedničko:

Svi imaju više nego
pola milijuna pogleda na Youtubeu.

I to su ljudi koji ne gledaju u
učionicama,

nego zato što su dio zajednice učenja

koje su stvorili ovi kanali.

Kao što sam i ranije rekao,
Youtube je kao učionica za mene,

i na mnogo načina jeste,
zato što, evo predavača--

kao staromodna učionica:
evo predavača,

i ispod predavača su studenti,

i svi oni raspravljaju.

Znam da Youtube komentari imaju
vrlo lošu reputaciju

u svijetu interneta,

ali ustvari, ako pogledate komentare
na ovim kanalima,

vidjet ćete da se ljudi uključuju
u glavni predmet,

ispituju teška, složena pitanja
vezana uz temu,

i ostali ljudi odgovaraju
ta pitanja.

Zato što je Youtube stranica tako
postavljena da je stranica na kojoj pričam s vama

na istoj -- mjesto gdje pričam s vama je
na istoj stranici

kao i vaši komentari,

sudjelujute uživo u stvarnom i
aktivnom razgovoru.

Budući da sam i ja u komentarima,
i ja sudjelujem sa vama.

i naći ćete to, bilo da se radi
o povijesti,

matematici, znanosti
ili bilo čemu drugom.

Vidjet ćete mlade ljude koji koriste
alate i žanrove na internetu

da bi stvorili mjesta za
intelektualno sudjelovanje,

umjesto ironične otuđenosti

koju većina nas povezuju sa mimovima i
ostalim internet konvencijama --

znate, "Bilo mu dosadno. Izmislio
račun."

Ili, evo Honey Boo Boo kritizira
industijalni kapitalizam:

["Liberalni kapitalizam nije uopće
Dobro čovječanstva.

Baš suprotno; to je sredstvo divljaštva,
destruktivnog nihilizma.]

U slučaju da ne vidite što kaže...

Zaista vjerujem da ova mjesta,

ove zajednice, postaju nove
generacije učenika,

vrsta zajednica,
vrsta kartografskih zajednica

koje sam ja imao dok sam išao u srednju
školu i opet na fakultetu.

A kad sam odrastao, ponovo
nalazeći ovakve zajednice

me ponovo predstavilo zajednici
za učenje,

i ohrabrilo da nastavim učiti
i u odrasloj dobi,

tako da više ne osjećam kao da je
učenje nešto rezervirano za mlade.

Vi Hart i "Minute Physics" me upoznalo sa

svakakvim stvarima koje nisam znao prije.

Znam da svi slušamo o

danima Pariškog salona u
doba Prosvjetiteljstva,

ili okruglom stolu Algonquin, i poželimo,

"Oh, da sam bar bio dio toga,

Da sam se bar mogao smijati
šalama Dorothy Parker."

Ali upravo vam govorim da takva mjesta
postoje, još uvijek postoje.

Postoje u kutevima interneta,
gdje se stariji boje kročiti.

(Smijeh)

I zaista, zaista vjerujem da kad smo
izmislili Agloe, New York, 60-tih,

kad smo ga učinili stvarnim,
tada smo tek počinjali.

Hvala vam.

(Pljesak)