Prelijepe nove riječi za opisivanje neznanih emocija

John Koenig voli pronalaziti riječi kojima izražavamo neizrecive svoje osjećaje -- poput "lachesisma", gladi za propašću, ili "sondera", uviđanja da su i životi svih drugih kompleksni i nespoznatljivi poput našega. Koenig promišlja značenja koja pridajemo riječima i kako nas ta značenja određuju.

Danas želim govoriti o značenju riječi,

kako ih određujemo

i kako one, gotovo osvetnički,

određuju nas.

Engleski je jezik veličanstvena spužva.

Volim engleski jezik.
Drago mi je što njime govorim.

Unatoč tome, on ima puno rupa.

U grčkome postoji riječ "lachesism"

što znači "glad za propašću."

Kad ugledate grmljavinsko
nevrijeme na obzoru

i jednostavno se nađete
kako prizivate oluju.

U mandarinskome, postoji riječ "yù yī" --

ne izgovaram je ispravno --

što znači žudnju da ponovno
nešto osjetite onako intenzivno

kao što ste to osjećali kao dijete.

U poljskome, postoji riječ "jouska"

što je svojevrstan
hipotetski razgovor

koji se prisilno odvija u vašoj glavi.

I konačno, u njemačkome --
naravno u njemačkome --

postoji i riječ "zielschmerz,"

odnosno strepnja od
dobivanja onoga što želite.

(Smijeh)

U konačnici, ispunjenje životnog sna.

I sam sam Nijemac pa točno
razumijem kakav je to osjećaj.

Ne vjerujem da bih ijednu
od ovih riječi upotrijebio

tijekom uobičajenog dana,

ali doista mi je drago da postoje.

Doduše, one postoje samo zato
što sam ih ja izmislio.

Ja sam autor "Rječnika neznanih jada,"

kojeg pišem posljednjih sedam godina.

Svrha čitavoga projekta

jest pronaći rupe u jeziku emocija

i nastojati ih popuniti

kako bismo mogli govoriti
o svim onim ljudskim manama

i osobitostima ljudskoga stanja,

koja svi mi osjećamo, ali ni ne
pomišljamo o njima govoriti

jer nemamo riječi kojima bismo to učinili.

Negdje na pola puta tijekom projekta,

definirao sam riječ "sonder,"

ideju da svi mi sebe smatramo
glavnim protagonistima,

a sve ostale tek statistima.

No, u stvarnosti, svi smo
mi glavni protagonist,

i svatko je od nas statist
u nečijoj tuđoj priči.

Čim sam to objavio,

brojni su mi ljudi odgovorili:

"Hvala vam što ste imenovali
ono što osjećam cijeloga života,

ali nije za to postojala riječ."

To ih je učinilo manje usamljenima.

U tome je moć riječi --

one nas čine manje usamljenima.

Nedugo nakon toga

počeo sam primjećivati
da ljudi "sonder"

sasvim ozbiljno koriste
u komunikaciji na internetu,

a nedugo sam ga potom primijetio

i osobno, u razgovoru uživo.

Nema neobičnijeg osjećaja
od toga kad izmislite riječ,

i potom je vidite kako
živi neki svoj život.

Nemam za to još uvijek
riječ, ali naći ću je.

(Smijeh)

Radim na tome.

Počeo sam razmišljati o tome
što riječi čini stvarnima.

Mnogo me ljudi pita i

najčešće od ljudi čujem:

"Jesu li te riječi izmišljene?
Stvarno ne razumijem."

Nisam znao što da im kažem,

jer kad je "sonder" zaživio,

tko sam ja da govorim koje su
riječi stvarne i koje nisu?!

Osjećao sam se poput Stevea Jobsa
koji je opisao svoje otkriće

uvidjevši da većina nas,
svakodnevno,

jednostavno nastoji ne
udarati previše u zidove,

nego se jednostavno nosimo sa svime.

Ali, kad jednom shvatite

da su ovaj svijet izgradili
ljudi nimalo pametniji od vas,

tad možete ispružiti ruke
i dodirnuti te zidove,

pa čak i pružiti ruke kroz njih

te shvatiti da ih imate snage promijeniti.

I kad me ljudi pitaju:
"Jesu li te riječi stvarne?",

na različite im načine odgovaram.

Neki od njih imaju smisla.
Neki i nemaju.

Jedan od onih koje sam iskušao je:

"Dakle, svijet je stvaran ako
želite da stvaran bude."

Jednako kao što je ovaj prolaz
stvaran jer su ga ljudi željeli ovdje.

(Smijeh)

U studenskim se kampusima
to događa sve vrijeme.

Naziva se "putem želja."

(Smijeh)

No, onda sam zaključio
da se ljudi uistinu pitaju,

kad pitaju je li riječ stvarna:

"Kolikim će mi umovima
ovo omogućiti pristup?"

Mislim da je to način na koji
mi nerijetko doživljavamo jezik.

U biti, riječ je ključ

kojim otključavamo glave drugih ljudi.

I ako njome otključavamo jedan mozak,

ona nije osobito vrijedna,

ne vrijedi je zapravo ni poznavati.

E sad, dva mozga ...
ovisi čija su.

Milijun mozgova?
Može, to je prava stvar.

Prema tome, prava riječ je ona kojom
pristupate što većem broju mozgova.

Radi toga je vrijedi poznavati.

Uzgred, najstvarnija riječ od svih,
prema ovom kriteriju, je:

[O.K.]

To je to.

Najstvarnija riječ koju imamo.

Najbliža ključu svih ključeva.

To je najrazumljivija riječ u svijetu uopće,

gdje god se zatekli.

Problem je u tome

što gotovo nitko ne zna
što predstavljaju ta dva slova.

(Smijeh)

Nekako neobično, zar ne?

Moglo bi se raditi o pogrešnom
sricanju riječi "all correct,"

ili "old kinderhook."

Nitko zapravo ne zna, ali
činjenica da nije ni važno

govori o tome kako
pridajemo značenje riječima.

Značenje nije u riječima samim.

Mi smo ti koji učitavamo sebe u njih.

Svi tražimo smisao u svojim životima,

i u životu uopće,

i vjerujem da riječi s time
imaju neke veze.

Tražite li značenje nečega,

sasvim je prikladno krenuti od rječnika.

On donosi osjećaj reda

u vrlo kaotičan svemir.

Naše je razumijevanje toliko ograničeno

da moramo osmisliti obrasce i skraćenice

te iznaći načine da ih interpretiramo

i nastavimo živjeti.

Trebamo riječi da bismo se
uobličili, da bismo se definirali.

Mislim da se većina nas osjeća sputanima

onime kako koristimo riječi.

Zaboravljamo da su riječi izmišljene.

Ne samo moje riječi.
Sve su riječi izmišljene,

ali ne znače i sve nešto.

Svi smo mi nekako
zarobljeni u vlastitim rječnicima

koji nužno ne koreliraju
s ljudima koji već nisu poput nas,

pa mi se čini da osjećam kako se
svake godine sve više udaljavamo

što ozbiljnije doživljavamo riječi.

Jer, upamtite, riječi nisu stvarne.

One nemaju značenja. Mi ih imamo.

Prije no što vas napustim,
volio bih vam pročitati

jednog od mojih najdražih filozofa,

Billa Wattersona, autora
"Calvina i Hobbesa."

On je rekao:

"Stvoriti život koji odražava vaše
vrijednosti i udovoljava vašoj duši

rijetko je postignuće.

Osmisliti vlastiti život

nije lako,

ali još je uvijek dopušteno,

i mislim da ćete biti
sretniji potrudite li se."

Hvala vam.

(Pljesak)