0:00:06.337,0:00:08.693
Misterije kolokvijalnog jezika:

0:00:08.693,0:00:10.039
nula,

0:00:10.039,0:00:13.682
broj koji označava nepostojanje nečega.

0:00:13.682,0:00:17.083
Kako bismo razumeli nastanak reči "nula",

0:00:17.083,0:00:20.913
moramo krenuti[br]od samih početaka brojanja.

0:00:20.913,0:00:24.308
Najraniji arheološki dokaz brojanja

0:00:24.308,0:00:28.119
star je oko 37 000 godina

0:00:28.119,0:00:31.648
i to je samo niz recki u kosti.

0:00:31.648,0:00:35.389
Tek oko 2500. godine P.N.E.

0:00:35.389,0:00:37.236
počeo je da se pojavljuje prvi

0:00:37.236,0:00:40.761
pisani sistem brojanja u Mesopotamiji,

0:00:40.761,0:00:45.447
sa brojevima 1, 10 i 60.

0:00:45.447,0:00:47.360
Prebacimo se unapred za tri milenijuma

0:00:47.360,0:00:49.277
do Indije u sedmom veku

0:00:49.277,0:00:52.002
gde su matematičari koristili jednu tačku

0:00:52.002,0:00:53.701
da razlikuju brojeve

0:00:53.701,0:00:59.625
poput 25, 205 i 250.

0:00:59.625,0:01:02.751
Koristila se kao broj i znak razmaka,

0:01:02.751,0:01:05.132
ova svemoćna tačka na kraju se pretvorila

0:01:05.132,0:01:07.673
u simbol koji poznajemo danas.

0:01:07.673,0:01:11.503
Reč "nula" (zero) potiče[br]od arapskog "safira"

0:01:11.503,0:01:15.140
što bukvalno prevedeno znači "prazno".

0:01:15.140,0:01:17.727
Prošavši kroz italijanski kao "zefiro",

0:01:17.727,0:01:22.258
nula dolazi u engleski[br]u sedamnaestom veku.

0:01:22.258,0:01:24.779
Drugi naslednik arapskog korena

0:01:24.779,0:01:27.615
usvojen je u engleskom[br]kroz starofrancuski,

0:01:27.615,0:01:30.100
kao reč "šifra" (cipher).

0:01:30.100,0:01:33.506
Prvobitno je imala značenje praznine[br]kao i nula,

0:01:33.506,0:01:36.721
ali je šifra kasnije opisivala kod,

0:01:36.721,0:01:39.985
jer su rani kodovi često koristili[br]komplikovane zamene

0:01:39.985,0:01:42.720
slova i brojeva.

0:01:42.720,0:01:44.878
Iz zajedničkog porekla praznine,

0:01:44.878,0:01:48.090
nula nastavlja da predstavlja broj

0:01:48.090,0:01:50.254
koji ne označava ništa.