Imam nešto da vam priznam,
ali prvo hoću
da vi priznate nešto meni.
Hoću da podignete ruku,
vi koji ste iskusili relativno malo stresa
u protekloj godini.
Bilo ko?
A umerenu dozu stresa?
Ko je osetio veliku količinu stresa?
Da. I ja, takođe.
Ali to nije moja ispovest.
Moja ispovest je ovo:
ja sam zdravstveni psiholog
i moja misija je da pomognem
ljudima da budu srećniji i zdraviji.
Ali plašim se
da nešto što podučavam
poslednjih 10 godina
čini više lošeg nego dobrog
i ima veze sa stresom.
Godinama govorim ljudima
da ih stres čini bolesnim.
To povećava rizik od svega -
od prehlade
do kardiovaskularnih bolesti.
U osnovi, pretvorila sam
stres u neprijatelja.
Ali promenila sam
svoje mišljenje o stresu,
i danas želim da promenim vaše.
Dozvolite mi da počnem sa proučavanjem
koje me je nateralo da promislim
o celom svom pristupu stresu.
Ovo proučavanje je pratilo
30.000 odraslih u SAD-u
osam godina
i počelo je pitajući ljude:
"Koliko ste stresa doživeli
u protekloj godini?"
Takođe, pitali su i:
"Da li verujete
da je stres štetan po vaše zdravlje?"
Zatim su uzeli javne evidencije smrti
da saznaju ko je umro.
(Smeh)
Okej. Loše vesti na početku.
Ljudi koji su doživeli dosta stresa
prethodne godine
imali su za 43 procenta
povećan rizik od umiranja.
Ali to je važilo samo za ljude
koji su i verovali
da je stres štetan za vaše zdravlje.
(Smeh)
Ljudi koji su iskusili dosta stresa,
ali nisu verovali da je stres štetan,
nisu imali uvećane šanse da umru.
Zapravo, imali su
najniži rizik od umiranja
u odnosu na bilo koga u studiji,
uključujući i ljude
koji su imali relativno malo stresa.
Istraživači su procenili
da preko osam godina,
koliko su pratili smrti,
182.000 Amerikanaca
je umrlo prerano,
ne od stresa, već od verovanja
da je stres loš po njih.
(Smeh)
To je više od 20.000 smrti godišnje.
Ako je ta procena tačna,
to čini verovanje
da je stres loš po vas
petnaestim najvećim uzrokom smrti
u Sjedinjenim Američnim Državama
u protekloj godini,
koji ubija više ljudi nego rak kože,
HIV/SIDA i ubistvo.
(Smeh)
Vidite zašto me je
ovo proučavanje prepalo.
Ovde trošim toliko energije
govoreći ljudima
da je stres štetan po zdravlje.
Tako, ovo proučavanje me je nateralo
da se zapitam:
može li vas menjanje načina
na koji razmišljate o stresu
učiniti zdravijim?
I nauka ovde kaže da.
Kada promenite svoje mišljenje o stresu,
možete da promenite i reakciju
svog tela na stres.
Da bih vam objasnila
kako ovo funkcioniše,
želim da se svi pravite
da ste učesnici
u proučavanju stvorenom
da vas stresira.
Proučavanje je nazvano
test socijalnog stresa.
Uđete u laboratoriju
i kažu vam
da morate održati petominutni
nepripremljeni govor
o vašim ličnim slabostima
komisiji stručnih ocenjivača
koji sede ispred vas
i da bi bili sigurni
da osećate pritisak,
uperili su jaka svetla i kameru
u vaše lice,
otprilike ovako.
A ocenjivači su trenirani
da vam daju obeshrabrujuću,
neverbalnu reakciju kao ovu.
(Smeh)
Sada kada ste dovoljno demoralizovani
vreme je za drugi deo:
matematički test.
Bez vašeg znanja,
eksperimentatori su trenirani
da vas za vreme testa uznemiravaju.
Sada ćemo svi zajedno to
da uradimo.
Biće zabavno.
Za mene.
Okej. Želim da svi brojite unazad
od 996 u razmacima od sedam.
Učinićete to naglas
što brže možete,
počevši od 996.
Kreći!
Publika: (Broji)
Brže. Brže, molim vas.
Brojite tako sporo.
Stop. Stop, stop, stop.
Onaj momak je pogrešio.
Moraćemo da počnemo sve ispočetka.
(Smeh)
Niste baš dobri u ovome, zar ne?
Okej, razumeli ste.
Da ste zaista bili deo ovoga,
verovatno biste bili
malo istresirani.
Možda bi vam srce lupalo jako,
možda biste disali ubrzano,
možda biste se znojili.
Obično tumačimo
ove fizičke promene
kao anksioznost
ili znake
da se ne nosimo dobro sa pritiskom.
Ali šta ako ste ih umesto toga
videli kao znake
da se vaše telo punilo energijom
i pripremalo vas
da se suočite sa ovim izazovom?
To je baš ono
što je učesnicima bilo rečeno
u proučavanju sprovedenom
na univerzitetu Harvard.
Pre nego što su prošli kroz
test socijalnog stresa
naučili su ih da razmišljaju
o svojoj reakciji na stres kao korisnoj.
To jako kucanje srca
sprema vas za akciju.
Ako dišete brže,
to nije problem.
To daje više kiseonika vašem mozgu.
A učesnici koji su naučili
da vide reakciju na stres
kao nešto korisno
za njihovo funkcionisanje,
bili su manje istresirani,
manje anksiozni, sigurniji,
ali najfascinantnije otkriće
mi je bilo to
kako se njihova fizička reakcija na stres
promenila.
Kod tipičnog odgovora na stres,
vaši otkucaji srca se povećavaju,
a vaši krvni sudovi se ovako skupe.
Ovo je jedan od razloga
što je hronični stres
ponekad u vezi
sa kardiovaskularnom bolešću.
Nije baš zdravo
da budete u ovom stanju sve vreme.
Ali u ovoj studiji,
kada su učesnici videli
svoju reakciju na stres
kao korisnu,
njihovi krvni sudovi su ostali
ovako opušteni.
Njihovo srce je i dalje jako kucalo
ali ovo je mnogo zdraviji
kardiovaskularni profil.
Zapravo, to jako liči na
ono što se događa
u momentima sreće i smelosti.
U životu punom stresnih iskustava
ova biološka promena
mogla bi da bude razlika između
stresom izazvanog srčanog napada
u pedesetoj godini
i dobrog života u devedesetim.
Ovo je ono
što nova nauka o stresu otkriva,
da je bitan način
na koji razmišljate o stresu.
Tako da se moj cilj
kao zdravstvenog psihologa promenio.
Ne želim više
da vas oslobodim stresa.
Želim da vas učinim
boljim u stresnim situacijama.
Upravo smo obavili malu intervenciju.
Ako ste podigli ruku i rekli
da ste imali dosta stresa
u protekloj godini,
mogli bismo da vam spasemo život,
zato što, nadajmo se,
kada vam sledećeg puta
srce bude ubrzano kucalo od stresa,
setićete se ovog govora
i mislićete:
ovo mi moje telo pomaže
da se nosim sa ovim izazovom.
A kada vidite stres na taj način,
vaše telo vam veruje
i vaša reakcija na stres
postaje zdravija.
Rekla sam da sam više od jedne decenije
demonizovala stres
da bih se iskupila,
pa ćemo uraditi još jednu intervenciju.
Želim da vam kažem o jednom od
najpotcenjenijih aspekata
reakcije na stres,
a to je
da vas stres čini
društvenom osobom.
Da bismo razumeli ovu stranu stresa
moramo da razgovaramo
o hormonu oksitocinu,
i znam da oksitocin već dobija
dosta publiciteta.
Ima čak i svoj simpatični nadimak:
hormon milovanja,
zato što se oslobodi
kada zagrlite nekoga.
Ali ovo je mali deo onoga
u šta je okstocin umešan.
Oksitocin je neurohormon.
On fino prilagođava
socijalne instinkte vašeg mozga.
Priprema vas da radite stvari
koje jačaju bliske odnose.
Oksitocin čini da žudite
za fizičkim kontaktom
sa prijateljima i porodicom.
Povećava vašu empatiju.
Čak vas čini voljnijim
da pomognete i podržite
ljude do kojih vam je stalo.
Neki ljudi čak sugerišu
da bi trebalo
da ušmrkavamo oksitocin
da bi postali osećajniji i brižniji.
Ali ima nešto
što većina ljudi ne razume
u vezi sa oksitocinom.
To je hormon stresa.
Vaša hipofiza ispumpava ovaj hormon
kao deo reakcije na stres.
Deo je te reakcije
isto onoliko
koliko i adrenalin koji čini
da vaše srce ubrzano kuca.
A kada se oksitocin oslobađa
za vreme stresa,
motiviše vas da potražite podršku.
Vaša biološka reakcija na stres
vas gurka da kažete nekome
kako se osećate
umesto da to sakrijete.
Vaša reakcija na stres
želi da osigura da primetite
kada je nekom drugom
u vašem životu teško
tako da možete
pružiti podršku jedno drugom.
Kada je život težak,
vaša reakcija na stres želi
da budete okruženi ljudima
kojima je stalo do vas.
Kako će vas onda poznavanje
ove strane stresa,
učiniti zdravijim?
Pa, oksitocin ne utiče
samo na vaš mozak.
Utiče takođe i na vaše telo,
a jedna od njegovih glavnih uloga
u vašem telu je
da štiti vaš kardiovaskularni sistem
od efekata stresa.
To je prirodni antiinflmatorni lek.
Takođe, pomaže da vaši krvni sudovi
ostanu opušteni za vreme stresa.
Ali moj omiljeni efekat na telo
je zapravo efekat na srce.
Vaše srce ima receptore
za ovaj hormon,
a oksitocin pomaže srčanim ćelijama
da se regenerišu
i zaleče od bilo koje štete
prouzrokovane stresom.
Ovaj hormon stresa jača vaše srce,
a kul stvar je to
što su sve ove fizičke beneficije oksitocina
povećane društvenim kontaktom
i društvenom podrškom,
tako da kada pod stresom
posegnete za drugima
bilo da potražite podršku
ili da pomognete nekom drugom,
oslobađate više ovog hormona,
vaša reakcija na stres
postaje zdravija,
a vi se zapravo brže oporavljate
od stresa.
Meni je zapanjujuće,
da vaša reakcija na stres
ima ugrađen mehanizam
za otpornost na stres,
a taj mehanizam je ljudska veza.
Želela bih da završim sa
pričom o još jednom proučavanju.
I slušajte pažljivo jer bi ovo proučavanje
takođe moglo da spase život.
Ovo proučavanje
prati oko 1.000 odraslih u SAD-u
koji variraju u godinama
od 34 do 93,
a proučavanje je počelo pitanjem:
"Koliko ste stresa iskusili
u protekloj godini?"
Takođe su pitali:
"Koliko ste vremena proveli
u pomaganju prijateljima, komšijama,
ljudima u vašoj zajednici?"
A zatim su korisitli javne evidencije
narednih pet godina
da otkriju ko je umro.
Okej, na početku loše vesti:
za svako veliko
stresno iskustvo u životu,
kao što su
finansijske poteškoće ili kriza u porodici,
rizik od umiranja je bio povećan
za 30 procenata.
Ali - nadam se
da ste i očekivali "ali" -
ovo nije važilo za sve.
Kod ljudi koji su provodili vreme
brinući o drugima
uopšte nije bilo povećanog umiranja
koje je u vezi sa stresom. Nula.
Briga je stvorila otpornost.
I još jednom vidimo
da štetni efekti stresa
na vaše zdravlje
nisu neizbežni.
Ono kako razmišljate
i kako se ponašate
može da transformiše
vaš doživljaj stresa.
Kada odlučite
da vidite svoju reakciju na stres
kao korisnu,
vi stvarate biologiju hrabrosti.
A kada odlučite da stupite u vezu
sa drugima pod stresom,
možete da stvorite otpornost.
Sad, ne bih baš tražila
više stresnih iskustava u svom životu,
ali ova nauka mi je dala
potpuno novu zahvalnost stresu.
Stres nam daje pristup našim srcima.
Osećajno srce
koje nalazi radost i smisao
u povezivanju sa drugima
i da, vaše fizičko srce koje jako kuca
radeći naporno
da bi vam pružilo snagu i energiju
i kada izaberete
da vidite stres na ovaj način,
ne samo da postajete bolji
u stresnim situacijama
već zapravo govorite
nešto vrlo suštinsko.
Govorite da možete verovati sebi
u nošenju sa životnim izazovima
i podsećate se
da ne morate
da se suočite sa njima sami.
Hvala.
(Aplauz)
Kris Anderson: Zaista je neverovatno
ovo što nam govorite.
Deluje mi neverovatno
da uverenje o stresu
može učiniti toliku razliku
u predviđanju nečijeg životnog veka.
Kako bi se to prenelo na savet,
kao na primer, ako neko odlučuje
o životnom izboru
između, recimo,
stresnog posla i onog koji nije stresan,
da li je bitno šta će izabrati?
Podjednako je mudro odlučiti se
za stresan posao
ako verujete da se možete
nositi s tim, u nekom smislu?
Keli Mekgonigal:
Da, i jedna stvar koju sigurno znamo
je ta da je vođenje za smislom
bolje za vaše zdravlje
nego pokušavanje
da izbegnete neprijatnost.
I zato bih rekla da je to zaista
najbolji način za donošenje odluka -
slediti ono što vam daje
smisao u životu,
a zatim verovati sebi da možete
da upravljate stresom koji dolazi.
K.A.: Mnogo hvala, Keli. To je zaista kul.
K.M.: Hvala Vama.
(Aplauz)