Ljudi stalno govore razne stvari o religiji. (Smeh) Sada već pokojni, veliki Kristofer Hičens napisao je knjigu po imenu "Bog nije velik". čiji je podnaslov bio "Religija truje sve." (Smeh) Ali prošlog meseca, u časopisu Tajm, rabin Dejvid Volp, koga ja smatram američkim rabinom, rekao je, kako bi ublažio negativnu karakterizaciju, da nijedan važan oblik društvene promene ne može biti ostvaren nikako osim kroz organizovanu religiju. Primedbe na ovaj oblik negativne i pozitivne strane su veoma stare. Imam u svom džepu, iz prvog veka pre nove ere, Lukrecijovu "O prirodi stvari", gde je autor rekao: "Tantum religio potuit suadere malorum" - Trebalo bi da znam ovo napamet - što znači, da koliko je religija u mogućnosti da ubedi ljude da čine zlo, a govorio je o činjenici Agamemnonove odluke da smesti svoju ćerku Ifigeniju na žrtveni oltar kako bi osigurao uspeh svoje vojske. Postojale su velike rasprave, vekovima, i u tom slučaju, zapravo možemo govoriti o milenijumima, o religiji. Ljudi su govorili o tome mnogo, i rekli su dobre i loše i ravnodušne stvari o tome. Danas želim da vas uverim u veoma jednostavnu tvrdnju, a to je da su te debate u neku ruku besmislene, jer ne postoji nijedna stvar kao religija o kojoj se grade takve tvrdnje. Ne postoji stvar pod imenom "religija", pa ne može biti dobra ili loša. Ne može čak biti ni neutralna. Ako razmislite o tvrdnjama o nepostojanju stvari, očigledan način da se pokuša i postavi nepostojanje smislene stvari bi bilo pružanje definicije te stvari i videti da li ju je bilo šta zadovoljilo. Počeću sa tom premisom za početak. Ako pogledate u rečnike i ako razmisilite o tome, veoma prirodna definicija religije je da ona uključuje verovanje u bogove ili duhovna bića. Kao što rekoh, to stoji u mnogim rečnicima, ali ćete zapravo pronaći u radu Ser Edvarda Tajlora, koji je bio prvi profesor antropologije na Oksfordu, jedan od prvih modernih antropologa. U njegovoj knjizi o primitivnoj kulturi, kaže da je srce religije ono što on zove animizam, što je verovanje u duhovni organ, verovanje u duhovnost. Prvi problem za tu definiciju potiče od skorašnjeg romana Pola Betija pod imenom "Taf". Čovek priča sa rabinom. Rabin kaže da ne veruje u boga. Čovek kaže: "Ti si rabin, kako možeš da ne veruješ u boga?" On odgovara: "Zato je tako dobro biti Jevrej. Ne moraš da veruješ u boga samog po sebi, samo zato što si Jevrej." (Smeh) Ako je čovek rabin i Jevrej rabin i ako morate da verujete u boga da biste bili religiozni, onda imamo kontraintuitivni zaključak da pošto je moguće biti jevrejski rabin bez verovanja u boga, judaizam nije religija. To izgleda kao prilično kontraintuitivna misao. Evo drugog argumenta protiv ovakvog viđenja. Moj prijatelj, Indijac, išao je kod svog dede kad je bio veoma mlad kao dete, i rekao mu: "Želim da pričam sa tobom o religiji." a deda mu je rekao: "Premlad si. Dođi kad budeš tinejdžer." Došao je kad je postao tinejdžer, i rekao je dedi: "Možda je sad malo kasno jer sam otkrio da ne verujem u bogove." Deda, koji je bio mudar čovek, reče mu: "Dakle, ti pripadaš ateističkoj branši Hindu tradicije." (Smeh) Na kraju, postoji jedan čovek koji uopšte ne veruje u boga. Njegovo ime je Dalaj Lama. Često se šali da je on jedan od najvećih svetskih ateista. Ali to je istina, jer religija Dalaj Lame ne uključuje verovanje u boga. Možete misliti da to samo pokazuje da sam vam dao pogrešnu definiciju i da bi trebalo da imam drugu i da je testiram sa ovim slučajevima i pokušam da nađem nešto što obuhvata ateistički judaizam, ateistički hinduizam, i ateistički budizam kao forme religioznosti, ali zapravo verujem da je to loša ideja, a razlog zbog kojeg mislim da je to loša ideja je da ne verujem da je to način na koji naš koncept religije funkcioniše. Mislim da naš koncept religije funkcioniše tako što imamo listu paradigmi religija i njihove poddelove i ako se nešto novo pojavi što nagoveštava religiju, ono što pitamo je: "Da li je nešto poput ovih?" Zar ne? Mislim da to nije jedini način kako mislimo o religiji. To je, kao što je bilo, sa naše tačke gledišta, bilo bi dobro da išta na toj listi bude religija, zbog čega mislim da prikaz religije koji isključuje budizam i judaizam nema šanse da bude dobar početak, jer su na našoj listi. Ali zašto imamo tu listu? Šta se dešava? Kako je došlo do toga da imamo listu? Mislim da je odgovor prilično jednostavan i stoga sirov i sporan. Siguran sam da se dosta ljudi neće složiti sa time, ali evo moje priče, i istinita ili ne, to je priča koja vam daje dobar osećaj za to kako je lista možda nastala i stoga vam pomaže da razmislite o tome koja upotreba liste može postojati. Mislim da je odgovor ovde, kada su evropski putnici, počevši otprilike u vreme Kolumba, krenuli na put oko sveta. Potekli su iz hrišćanske kulture, i kada su stigli na novo mesto primetili su da neki ljudi nemaju hrišćanstvo i pitali su se sledeće: šta imaju umesto hrišćanstva? A onda je lista nastala. Sastoji se od stvari koje su drugi ljudi imali umesto hrišćanstva. Postoji poteškoća sa napretkom u tom smeru a to je da je hrišćanstvo ekstremno, čak i na toj listi, ekstremno specifična tradicija. U sebi ima svakakve stvari koje su izuzetno posebne i koje su posledice specifičnosti hrišćanske istorije i jedna stvar koja je u srcu toga, jedna stvar koja je u srcu većine shvatanja hrišćanstva, što je posledica specifične istorije hrišćanstva, a to je da je to veoma ubedljiva religija. To je religija u kojoj su ljudi veoma zabrinuti za to da li verujete u prave stvari. Interna istorija hrišćanstva je većinom istorija ljudi koji su ubijali jedni druge jer su verovali u pogrešne stvari, i takođe je uključena u borbe sa ostalim religijama, očigledno počevši od Srednjeg veka, borba sa Islamom, u kojem je, ponovo, nevera, činjenica da nisu verovali u prave stvari, to je delovalo veoma uvredljivo za hrišćanski svet. To je veoma specifična i posebna istorija koju hrišćanstvo ima, i nije svuda sve što je ikada bilo stavljeno na ovakvu vrstu liste. Evo i drugog problema. Dogodila se veoma posebna stvar. Zapravo je spomenuto ranije, ali veoma posebna stvar se dogodila u istoriji vrste hrišćanstva koju vidimo oko sebe većinom danas u Americi i desila se krajem 19. veka, a ta posebna stvar koja se dogodila krajem 19. veka je bila vrsta dogovora koji je postignut između nauke, novog načina organizovanja intelektualnog autoriteta, i religije. Ako pomislite na 18. vek, recimo, ako mislite o intelektualnom životu pre kraja 19. veka, sve što ste uradili, sve o čemu ste mislili bilo da je fizički svet, ljudski svet, prirodni svet van ljudskog, ili moralnost, bilo šta što ste radili bi se uokvirilo u pozadinu grupe religioznih pretpostavki, hrišćanskih pretpostavki. Ne biste mogli da ispričate o prirodnom svetu, a da ne kažete nešto o njegovoj vezi, na primer, za priču o postanju u avramskoj tradiciji, priču o postanju u prvoj knjizi Tore. Sve je bilo uokvireno na taj način. To se menja krajem 19. veka i po prvi put, moguće je da ljudi razviju ozbiljne intelektualne karijere kao prirodni istoričari poput Darvina. Darvin je bio zabrinut za vezu između onoga što je rekao i istina religije ali je mogao da nastavi, da piše knjige o svojoj temi, a da ne mora da objasni kakva je bila veza sa religijskim tvrdnjama i takođe, geolozi su mogli da o tome govore. U ranom 19. veku, ako biste bili geolog i izneli tvrdnju o dobu Zemlje, morali biste da objasnite da li je bila saglasna ili kako jeste ili nije saglasna sa dobom Zemlje koje se navodi u Postanju. Krajem 19. veka, mogli ste da napišete udžbenik o geologiji u kojem dajete argumente koliko je Zemlja stara. Dakle, postoji velika promena i ta intelektualna podela rada se javlja i učvršćuje tako da krajem 19. veka u Evropi nastaje intelektualna podela rada, i možete da radite svakakve ozbiljne stvari uključujući, čak i filozofiju, a da ne budete ograničeni mišlju: "Ono što moram da kažem mora biti u saglasnosti sa dubokim istinama koje mi je dala religijska tradicija." Zamislite nekoga ko izlazi iz tog sveta, tog sveta iz kraja 19. veka, ulazi u zemlju gde sam ja odrastao, Ganu, društvo u kojem sam odrastao, Asante, ulazi u taj svet na prekretnici 20. veka sa pitanjem koje je sačinilo listu: šta oni imaju umesto hrišćanstva? Evo jedne stvari koju bi primetio, i inače, postojala je osoba koja je uradila to. To je bio kapetan Ratrej, i bio je poslat kao antropolog britanske vlade i napisao je knjigu o Asante religiji. Ovo je disk duše. Ima ih gomila u Britanskom muzeju. Mogao bih da vam dam zanimljivu, različitu istoriju o tome kako je došlo da toliko mnogo stvari iz mog društva završi u Britanskom muzeju, ali nemamo vremena za to. Ovaj predmet je disk duše. Šta je to disk duše? Nošen je oko vrata čistača duše Asante kralja. Šta je bilo njihov posao? Da čiste kraljevu dušu. Trebalo je dosta vremena da se objasni kako duša može biti stvar koja se može čistiti, ali je Ratrej znao da je ovo religija jer su duše bile u igri. I takođe, bilo je mnogo drugih stvari, mnogo običaja. Na primer, skoro svaki put kad bi neko pio piće, prosuli bi malo na zemlju nazivajući to prolivanjem u slavu boga, i dali bi nešto precima. Moj otac je to radio. Svaki put kad bi otvorio bocu viskija, što je srećom bilo često, skinuo bi čep i prosuo veoma malo na zemlju, i govorio bi, obraćao bi se Akromi-Ampimu, osnivaču naše loze, ili Jao Entoniju, mom pradedi, govorio bi im, nudeći malo toga. I konačno, bile su ogromne javne ceremonije. Ovo je crtež iz ranog 19. veka koji je nacrtao drugi britanski oficir i koji prikazuje takvu ceremonju, gde je uključen kralj, i kraljevski posao, jedan od većih delova njegovog posla, pored organizovanja rata i sličnih stvari, bilo je da nadgleda grobove svojih predaka i kada je kralj umro, tron na kom je sedeo bio je zacrnjen i odnešen u kraljevski hram predaka. I svakih 40 dana kralj Asantea morao je da ode i izvrši kult za svoje pretke. To je veliki deo posla i ljudi smatraju da ako ne uradi to, stvari će se raspasti. Dakle, on je religiozna figura, kao što bi Ratrej rekao, kao i politička figura. Sve ovo bi se računalo kao religija za Ratreja. ali moje mišljenje je da kada gledate u živote tih ljudi, otkrivate da svaki put kad urade nešto svesni su svojih predaka. Svako jutro na doručku odete napolje ispred kuće i date ponudu božjem drvetu, nima due van vaše kuće, i ponovo, razgovaraćete sa bogovima, visokim i niskim bogovima, precima i tako dalje. Ovo nije svet u kojem se desilo razdvajanje između religije i nauke. Religija se nije razdvojila od bilo koje oblasti života, i posebno, što je ključno za razumevanje sveta, je to da je to svet u kojem posao koji nauka obavlja za nas urađen onim što će Ratrej nazvati religijom, jer ako žele da objasne nešto, da znaju zašto usev nije uspeo, da znaju zašto pada kiša ili ne pada, ako im treba kiša, ako žele da znaju zašto im je deda umro, pozvaće se na ista imena, iste jezike, govoriće istim bogovima o tome. Ovo veliko razdvajanje, drugim rečima, između religije i nauke se nije dogodilo. Ovo bi bila samo istorijska zanimljivost, samo što je to u velikom delu sveta i dalje istina. Imao sam privilegiju da idem na venčanje pre neki dan u severnoj Namibiji, oko 30km južno od granice sa Angolom u selu od 200 ljudi. Ovo su bili moderni ljudi. Sa nama je bilaUna Čaplin, za koju ste neki od vas i čuli i jedan od ljudi iz sela joj je prišao i rekao: "Video sam te u Igri prestola." To nisu bili ljudi koji su se izolovali iz našeg sveta, ali ipak za njih, bogovi i duše su još uvek tu i kada smo bili u autobusu, vozeći se između različitih delova ceremonije, nisu se molili samo na opšti način već za sigurnost putovanja i to su i mislili i kada su mi rekli da je majka, mladina baba, sa nama, nisu mislili figurativno. Mislili su, čak i ako je bila mrtva osoba, mislili su da je i dalje živa. U većini delova sveta danas, to razdvajnje između nauke i religije nije se dogodilo, i kao što sam rekao, to nisu - Ovaj momak je radio za Čejs i Svetsku banku. Ovo su stanovnici sveta zajedno sa vama ali dolaze iz mesta u kojem religija igra veoma različitu ulogu. Sledeći put kad neko želi da napravi široku generalizaciju o religiji želim da pomislite da možda ne postoji religija, religija kao takva, i stoga ono što kažu ne može sigurno biti istina. (Aplauz)