Živeti u Africi znači biti na ivici, metaforički, ali i doslovno ako pomislimo na povezivanje pre 2008. Iako je došlo do mnogih ljudskih intelektualnih i tehnoloških pomaka u Evropi i ostatku sveta, Afrika je na neki način bila odsečena od toga. To se promenilo, prvo dolaskom brodova, kada je nastupila renesansa i naučna revolucija, kao i industrijska revolucija. A sada imamo digitalnu revoluciju. Ove revolucije nisu bile jednako prisutne na svim kontinentima i među svim nacijama. Nikada to nisu bile. Ovo je mapa podvodnih optičkih kablova koji povezuju Afriku sa ostatkom sveta. Ono što ja smatram neverovatnim je da Afrika prevazilazi svoj geografski problem. Afrika se povezuje sa ostatkom sveta i unutar sebe. Problem povezanosti se znatno poboljšao, ali neke prepreke i dalje ostaju. Ovo je okvir u kome je nastao Ušahidi. 2008. jedan od problema sa kojim smo se suočili je bio nedostatak protoka informacija. Došlo je do cenzure medija 2008. kada je u Keniji izbilo nasilje nakon izbora. Bilo je to vreme tragedije. Bilo je to veoma teško vreme. Mi smo se skupili i stvorili softver nazvan Ušahidi. Ušahidi znači "svedočanstvo" ili "svedok" na svahiliju. Srećna sam što imam dva neverovatna saradnika. Ovo su Dejvid i Erik. Zovem ih braćom od drugih majki. Jasno je da negde imam majku Nemicu. Naša prva saradnja je bila stvaranje i razvijanje Ušahidija. Ideja za softver je bila prikupljanje podataka iz SMS poruka, mejlova i sa veba i postavljanje istih na mapu kako bismo mogli da vidimo šta se gde dešava i da vizualizujemo te podatke. Nakon početnog prototipa počeli smo sa razvijanjem besplatnog softvera s otvorenim kodom kako drugi ne bi morali da počinju od nule kao što smo mi morali. Istovremeno, želeli smo da uzvratimo lokalnoj tehnološkoj zajednici koja nam je pomogla u razvoju Ušahidija i podržala nas tih ranih dana. I zato smo postavili Ajhab (iHub) u Najrobiju, stvaran fizički prostor u kome možemo da sarađujemo i koji je sada deo jednog usađenog tehnološkog ekosistema u Keniji. Uradili smo to uz pomoć različitih organizacija kao što su Fondacija Makartur i Mreža Omidiar. Uspeli smo da razvijemo ovaj početni softver i nekoliko godina kasnije on je postao veoma koristan i shvatili smo njegovu veličinu kada je on bio upotrebljen na Haitiju gde su stanovnici njime mogli da naznače gde se nalaze i koje su njihove potrebe, kao i kada je upotrebljen pri suočavanju sa posledicama nuklearne krize i tokom cunamija u Japanu. Ove godine internet puni 20 godina, a Ušahidi je napunio pet. Ušahidi nije samo softver koji smor razvili. On je tim, a takođe i zajednica koja koristi ovu tehnologiju na načine koje nismo mogli da predvidimo. Nismo ni sanjali da će biti ovoliko mapa širom sveta. Postoje krizne mape, mape o izborima, mape korupcije, pa čak i mape za nadgledanje životne sredine. Ponosni smo na to što sve ovo vuče korene iz Kenije i da ljudi širom sveta koriste ovo u rešavanju raznih problema sa kojima se suočavaju. Radimo još mnogo toga u istraživanju ove ideje o kolektivnoj inteligenciji, da ja, kao stanovnik, ukoliko podelim informaciju sa kojeg god uređaja da posedujem, mogu da vas obavestim o tome šta se dešava i da ako vi uradite to isto, možemo da stvorimo širu sliku o tome šta se događa. Vratila sam se u Keniju 2011. Erik se preselio 2010. Jedna krajnje različita stvarnost. Pre toga sam živela u Čikagu, gde je internet bio široko dostupan. Nikada se nisam suočila sa nestankom. U Keniji, stvarnost je potpuno drugačija i stvar koja preostaje uprkos koracima u napretku i digitalnoj revoluciji, jeste problem električne energije. Svakodnevne frustracije pri suočavanju s ovim problemom mogu da budu, recimo samo, veoma neprijatne. Isključenja nisu zabavna. Zamislite da sednete i počnete da radite i iznenada nestane struja, internet veza zajedno sa njom i onda morate da otkrijete gde je modem i kako ga ponovo uključiti. A onda, pogodite šta? Morate da se nosite sa svim tim iznova. Ovo je stvarnost u Keniji, gde trenutno živimo, i ostalim delovima Afrike. Drugi problem sa kojim se suočavamo je cena komunikacija, koja je i dalje izazov. Mene košta pet kenijskih šilinga, ili ,06 američkih dolara kako bih nazvala Ameriku, Kanadu ili Kinu. Zamislite koliko košta poziv za Ruandu, Ganu ili Nigeriju? Tridesed kenijskih šilinga. To je šestostruka cena povezivanja unutar Afrike. Takođe, dok putujete Afrikom, postoje različita podešavanja za različite mobilne operatere. To je stvarnost s kojom se nosimo. Postoji jedna šala u Ušahidiju koja kaže: "Ako radi u Africi, radiće svuda." [Mnogi tehnologijom određuju funkciju. Nama funkcija pokreće tehnologiju.] Šta ako bismo mogli da prevaziđemo problem nepouzdanog interneta i struje i smanjimo troškove povezivanja? Možemo li podupreti mrežu? Stvorili smo mapu ljudi, stvorili smo Ušahidi. Možemo li osposobiti ovu tehnologiju da se samostalno preključuje kako putujemo iz države u državu? Pogledali smo modem, bitan deo infrastrukture interneta, i zapitali smo se zašto su modemi koje trenutno koristimo stvoreni za jedan drugačiji kontekst, u kome postoji sveprisutan internet, sveprisutna struja, a ipak smo mi ovde u Najrobiju i nemamo taj luksuz. Želeli smo da izmenimo dizajn modema za zemlje u razvoju, za naš kontekst i za našu stvarnost. Šta ako bismo mogli da se povežemo uz manje prepreka? Ovo je BRCK. Funkcioniše kao rezervni internet, tako da se, kada nestane struje, on prebacuje na najbližu GSM mrežu. Mobilna mreža je svepristuna u Africi. Ima je svuda. Većina gradova ima barem 3G povezanost. Zašto to ne bismo iskoristili? I zato smo stvorili ovo. Drugi razlog zbog koga smo stvorili ovo jeste da kada nestane struje, njemu preostaje osam sati baterije, tako da možete da nastavite s radom, možete i dalje da budete produktivni i možemo reći da ste pod manjim stresom. A za seoska naselja, ovo može biti primarni način povezivanja. Korisnost softvera u Ušahidiju je i dalje bila ključna kada smo se zapitali kako da mrežu upotrebimo tako da bude još inteligentnija i da budemo u mogućnosti da analiziramo različite mreže i da kada se prebacimo na rezervu odabir padne na najbržu mrežu i zato imamo multi-SIM sposobnost, možete da koristite više SIM kartica, i ukoliko je određena mreža brža, priključićete se na nju, a ako konekcija nije dobra, možete da pređete na sledeću. Ideja je da možete da se priključite bilo gde. Sa balansiranjem opterećenja, ovo postaje moguće. Druga interesantna stvar za nas - jer mi volimo senzore - jeste mogućnost "on-ramp"-a [širokog dometa] za internet. Zamislite meteorološku stanicu prikačenu za ovo. Zato što je modularne građe, možete da priključite i satelitski modul i tako omogućiti vezu sa internetom čak i u najudaljenijim predelima. Iz nedaća proizlazi inovacija, a kako možemo da pomognemo ambicioznim programerima i stvaraocima u Keniji da postanu otporni na probleme u infrastrukturi? Mi počinjemo sa rešavanjem problema na našem terenu, u Keniji. To nije bez teškoća. Naš tim je doslovno kao mazga vukao komponente iz SAD-a u Keniju. Imali smo interesantne razgovore sa agentima na carini. "Šta to nosite?" A lokalno finansiranje nije deo ekosistema za podršku hardverskih projekata. Zato smo projekat postavili na Kikstarter i drago mi je što mogu da kažem da je uz podršku velikog broja ljudi ne samo ovde, već i onlajn, BRCK pokrenut i sada počinje interesantan deo njegovog plasmana na tržište. Završiću time što ću reći, da ukoliko rešimo ovo na lokalnom tržištu, to može imati uticaja ne samo na programere u Najrobiju, nego i na vlasnike malih preduzeća kojima je potrebna pouzdana veza i ovo može da smanji troškove povezivanja i nadam se, saradnje među afričkim državama. Ideja je da su temelji digitalne ekonomije povezivanje i preduzetništvo. BRCK je naš doprinos povezivanju Afrikanaca kako bismo im pomogli u pokretanju globalne digitalne revolucije. Hvala vam. (Aplauz)