Živeti u Africi znači biti na ivici,
metaforički, ali i doslovno
ako pomislimo
na povezivanje pre 2008.
Iako je došlo do mnogih ljudskih
intelektualnih i tehnoloških pomaka
u Evropi i ostatku sveta,
Afrika je na neki način bila
odsečena od toga.
To se promenilo,
prvo dolaskom brodova,
kada je nastupila renesansa
i naučna revolucija,
kao i industrijska revolucija.
A sada imamo digitalnu revoluciju.
Ove revolucije nisu bile
jednako prisutne
na svim kontinentima
i među svim nacijama.
Nikada to nisu bile.
Ovo je mapa podvodnih
optičkih kablova
koji povezuju Afriku
sa ostatkom sveta.
Ono što ja smatram neverovatnim
je da Afrika
prevazilazi svoj geografski problem.
Afrika se povezuje sa ostatkom sveta
i unutar sebe.
Problem povezanosti
se znatno poboljšao,
ali neke prepreke i dalje ostaju.
Ovo je okvir u kome
je nastao Ušahidi.
2008. jedan od problema
sa kojim smo se suočili
je bio nedostatak protoka informacija.
Došlo je do cenzure medija 2008.
kada je u Keniji izbilo
nasilje nakon izbora.
Bilo je to vreme tragedije.
Bilo je to veoma teško vreme.
Mi smo se skupili
i stvorili softver
nazvan Ušahidi.
Ušahidi znači "svedočanstvo"
ili "svedok" na svahiliju.
Srećna sam što imam
dva neverovatna saradnika.
Ovo su Dejvid i Erik.
Zovem ih braćom od drugih majki.
Jasno je da negde imam
majku Nemicu.
Naša prva saradnja je bila stvaranje
i razvijanje Ušahidija.
Ideja za softver je bila
prikupljanje podataka
iz SMS poruka, mejlova i sa veba
i postavljanje istih na mapu
kako bismo mogli da vidimo
šta se gde dešava
i da vizualizujemo te podatke.
Nakon početnog prototipa
počeli smo sa razvijanjem
besplatnog softvera s otvorenim kodom
kako drugi ne bi morali da počinju
od nule kao što smo mi morali.
Istovremeno, želeli smo da uzvratimo
lokalnoj tehnološkoj zajednici
koja nam je pomogla
u razvoju Ušahidija
i podržala nas tih ranih dana.
I zato smo postavili Ajhab (iHub)
u Najrobiju,
stvaran fizički prostor
u kome možemo da sarađujemo
i koji je sada deo jednog usađenog
tehnološkog ekosistema u Keniji.
Uradili smo to uz pomoć
različitih organizacija
kao što su Fondacija Makartur
i Mreža Omidiar.
Uspeli smo da razvijemo
ovaj početni softver
i nekoliko godina kasnije
on je postao veoma koristan
i shvatili smo njegovu veličinu
kada je on bio upotrebljen na Haitiju
gde su stanovnici njime mogli
da naznače gde se nalaze
i koje su njihove potrebe,
kao i kada je upotrebljen pri suočavanju
sa posledicama nuklearne krize
i tokom cunamija u Japanu.
Ove godine internet puni 20 godina,
a Ušahidi je napunio pet.
Ušahidi nije samo
softver koji smor razvili.
On je tim, a takođe i zajednica
koja koristi ovu tehnologiju na načine
koje nismo mogli da predvidimo.
Nismo ni sanjali da će biti
ovoliko mapa
širom sveta.
Postoje krizne mape, mape o izborima,
mape korupcije,
pa čak i mape za nadgledanje
životne sredine.
Ponosni smo na to što
sve ovo vuče korene iz Kenije
i da ljudi širom sveta koriste ovo
u rešavanju raznih problema
sa kojima se suočavaju.
Radimo još mnogo toga
u istraživanju ove ideje
o kolektivnoj inteligenciji,
da ja, kao stanovnik,
ukoliko podelim informaciju
sa kojeg god uređaja da posedujem,
mogu da vas obavestim
o tome šta se dešava
i da ako vi uradite to isto,
možemo da stvorimo širu sliku
o tome šta se događa.
Vratila sam se u Keniju 2011.
Erik se preselio 2010.
Jedna krajnje različita stvarnost.
Pre toga sam živela u Čikagu,
gde je internet bio široko dostupan.
Nikada se nisam suočila
sa nestankom.
U Keniji,
stvarnost je potpuno drugačija
i stvar koja preostaje uprkos
koracima u napretku
i digitalnoj revoluciji,
jeste problem električne energije.
Svakodnevne frustracije
pri suočavanju s ovim problemom
mogu da budu, recimo samo,
veoma neprijatne.
Isključenja nisu zabavna.
Zamislite da sednete i
počnete da radite i iznenada
nestane struja,
internet veza zajedno sa njom
i onda morate da otkrijete
gde je modem
i kako ga ponovo uključiti.
A onda, pogodite šta?
Morate da se nosite sa svim tim iznova.
Ovo je stvarnost u Keniji,
gde trenutno živimo,
i ostalim delovima Afrike.
Drugi problem sa kojim se suočavamo
je cena komunikacija,
koja je i dalje izazov.
Mene košta pet kenijskih šilinga,
ili ,06 američkih dolara kako bih nazvala
Ameriku, Kanadu ili Kinu.
Zamislite koliko košta poziv za
Ruandu, Ganu ili Nigeriju?
Tridesed kenijskih šilinga.
To je šestostruka cena
povezivanja unutar Afrike.
Takođe, dok putujete Afrikom,
postoje različita podešavanja
za različite mobilne operatere.
To je stvarnost s kojom se nosimo.
Postoji jedna šala u Ušahidiju
koja kaže: "Ako radi u Africi,
radiće svuda."
[Mnogi tehnologijom određuju funkciju.
Nama funkcija pokreće tehnologiju.]
Šta ako bismo mogli
da prevaziđemo problem
nepouzdanog interneta i struje
i smanjimo troškove povezivanja?
Možemo li podupreti mrežu?
Stvorili smo mapu ljudi,
stvorili smo Ušahidi.
Možemo li osposobiti ovu tehnologiju
da se samostalno preključuje
kako putujemo iz države u državu?
Pogledali smo modem,
bitan deo infrastrukture interneta,
i zapitali smo se
zašto su modemi
koje trenutno koristimo
stvoreni za jedan drugačiji kontekst,
u kome postoji
sveprisutan internet,
sveprisutna struja,
a ipak smo mi ovde u Najrobiju
i nemamo taj luksuz.
Želeli smo da izmenimo dizajn modema
za zemlje u razvoju,
za naš kontekst
i za našu stvarnost.
Šta ako bismo mogli da
se povežemo uz manje prepreka?
Ovo je BRCK.
Funkcioniše kao rezervni internet,
tako da se,
kada nestane struje,
on prebacuje
na najbližu GSM mrežu.
Mobilna mreža je svepristuna u Africi.
Ima je svuda.
Većina gradova ima
barem 3G povezanost.
Zašto to ne bismo iskoristili?
I zato smo stvorili ovo.
Drugi razlog
zbog koga smo stvorili ovo
jeste da kada nestane struje,
njemu preostaje osam sati
baterije, tako da možete
da nastavite s radom,
možete i dalje da budete produktivni
i možemo reći da ste
pod manjim stresom.
A za seoska naselja,
ovo može biti
primarni način povezivanja.
Korisnost softvera u Ušahidiju
je i dalje bila ključna
kada smo se zapitali kako da
mrežu upotrebimo tako
da bude još inteligentnija
i da budemo u mogućnosti
da analiziramo različite mreže
i da kada se prebacimo
na rezervu
odabir padne na najbržu mrežu
i zato imamo multi-SIM sposobnost,
možete da koristite više SIM kartica,
i ukoliko je određena mreža brža,
priključićete se na nju,
a ako konekcija nije dobra,
možete da pređete na sledeću.
Ideja je da možete
da se priključite bilo gde.
Sa balansiranjem opterećenja,
ovo postaje moguće.
Druga interesantna stvar za nas -
jer mi volimo senzore -
jeste mogućnost
"on-ramp"-a [širokog dometa]
za internet.
Zamislite meteorološku stanicu
prikačenu za ovo.
Zato što je modularne građe,
možete da priključite
i satelitski modul i tako omogućiti
vezu sa internetom čak i
u najudaljenijim predelima.
Iz nedaća proizlazi inovacija,
a kako možemo da pomognemo
ambicioznim programerima i stvaraocima
u Keniji da postanu otporni
na probleme u infrastrukturi?
Mi počinjemo sa rešavanjem problema
na našem terenu, u Keniji.
To nije bez teškoća.
Naš tim je doslovno kao mazga
vukao komponente
iz SAD-a u Keniju. Imali smo
interesantne razgovore
sa agentima na carini.
"Šta to nosite?"
A lokalno finansiranje nije deo
ekosistema za podršku
hardverskih projekata.
Zato smo projekat postavili na Kikstarter
i drago mi je što mogu da kažem
da je uz podršku velikog broja ljudi
ne samo ovde, već i onlajn,
BRCK pokrenut
i sada počinje interesantan deo
njegovog plasmana na tržište.
Završiću time što ću reći,
da ukoliko rešimo ovo
na lokalnom tržištu,
to može imati uticaja
ne samo na programere
u Najrobiju,
nego i na vlasnike malih preduzeća
kojima je potrebna pouzdana veza
i ovo može da smanji
troškove povezivanja
i nadam se, saradnje
među afričkim državama.
Ideja je da su temelji
digitalne ekonomije
povezivanje i preduzetništvo.
BRCK je naš doprinos
povezivanju Afrikanaca
kako bismo im pomogli u pokretanju
globalne digitalne revolucije.
Hvala vam.
(Aplauz)