[Ethereal music.]

Priča o našim zajednicama,
ljudi, i nacija

počinje dugo, dugo
pre mnogo vremena.

[Muzika]

Više od 60.000 godina,
Zapravo.

[Muzika]

Ovo je bilo kada je naša kultura
i naš zakon

Prvi put je počeo da napreduje.

[Muzika]

Znali smo ko smo,
i gdje smo pripadali.

Brinuli smo jedni o drugima,

našu zemlju, i naše vode.

Jeli smo hranu koja
ucinio nas zdravim.

Živio na selu,

i pridržavani zakona naših,
i songlines.

Naše porodice, naša djeca,
bili sretni,

jakim umovima i srcima,
jer

bili su tamo gdje su pripadali.

[Muzika]

[Muzika]

Ali, onda...

sve se promijenilo.

Kolonizacija je došla,

dovođenje ratova, bolesti,
glad.

Nasilje.

And the destruction
and violation

naših kulturnih zakona,

sveta mjesta,

Porodice
i zajednicama.

Uskraćeno nam je znanje naše,

jezik, ceremonije,
i identitet.

Baš te stvari koje nam govore

ko smo,
i gdje pripadamo.

I naše veze

jedni s drugima i zemljom,
rasla slaba.

A onda,

naša djeca
oduzeti su nam.

Promijenili su imena,

i njihovi identiteti oduzeti.

Rečeno im je
da su aboridžini bili loši.

Još gore,

rečeno im je

da su njihovi roditelji,
i baka i djed,

Nisam ih želio.

Godinama se ovo događalo.

Ta djeca su postala poznata

Kao 'Ukradene generacije.'

Našoj djeci je uskraćena ljubav,

i iskusan fizički, emocionalni,
i seksualno zlostavljanje.

Ovo je ostavilo veoma duboko,
vrlo kompleksno,

i vrlo prave rane,

lično, društveno,
duhovno, i kolektivno.

ostavljajući ožiljke koji su
još uvijek se osjećam

U vremenu
kada je naša priča počela,

bili smo u mogućnosti da roditelj
na kulturni nacin

koji je vidio našu obitelj
preživjeti i napreduj,

generacijama.

Naš narod je bio jak,

i naša kultura je tekla,

i naša kultura je tekla,

Ali, od traume
kolonizacije

i ukradenih generacija,

nismo bili u mogućnosti da se izliječimo
na isti način.

Nesvjesno smo prošli
ovu traumu našoj djeci,

kroz dijeljenje naših tužnih priča,

i da svedoče
i iskusiti našu bol.

Ovo je poznato kao
Međugeneracijski trauma.

Danas vidimo simptome,

u prekinutim vezama,

iskljucene porodice,

nasilje, samoubistvo,

i zloupotrebu droge i alkohola.

Ali, ovo nije
gdje se naša priča završava.

Još uvijek imamo
jaki umovi i srca,

i još uvijek znamo

ko smo bili,
i gdje pripadamo.

Stvaranjem sigurnog i snažnog
zajednice zajedno,

podrška našim porodicama
da se oslobodi bola,

vraćajući se našoj kulturi,

i izgradnju snage
identiteta,

možemo zaustaviti ciklus
traume,

i donijeti
pozitivne međugeneracijne promjene,

tako da možemo nastaviti

da napreduj za sledeci
60.000 godina.

Postoje jednostavne stvari.

da svi možemo,
da pomognemo da izliječimo našu traumu.

posjeta