Ovih dana naučnici znaju kako nasleđujete karakteristike od svojih roditelja. Mogu da izračunaju verovatnoću da imate specifičnu osobinu ili dobijete genetsku bolest na osnovu informacija koje imaju od roditelja i istorije porodice. Ali kako je ovo moguće? Da bismo razumeli kako se osobine nasleđuju od jednog živog bića na naslednike, moramo da se vratimo u 19. vek do čoveka zvanog Gregor Mendel. Mendel je bio austrijski monah i biolog koji je voleo da radi s biljkama. Razmnožavanjem biljaka graška koje je uzgajao u bašti manastira, otkrio je principe koji su osnova nasleđivanja. U jednom od klasičnih primera, Mendel je kombinovao biljku prave sorte i žutog semena sa biljkom prave sorte i zelenog semena i dobio je samo žuto seme. Osobinu žutog semena nazvao je dominantnom jer je bila izražena u svom novom semenu. Onda je novom hibridu žutog semena dozvolio da se samooplodi. U ovoj drugoj generaciji, dobio je žuto i zeleno seme, što je značilo da je zelena osobina bila skrivena pod dominantnom žutom. Ovu skrivenu osobinu nazvao je recesivnom. Iz ovih rezultata, Mendel je zaključio da svaka osobina zavisi od para faktora, od kojih je jedan od majke a drugi od oca. Sada znamo da se ovi faktori nazivaju alelama i predstavljaju različite varijacije gena. U zavisnosti od toga koji tip alela bi Mendel pronašao u svakom semenu, imamo homozigotni grašak, gde su obe alele identične i imamo heterozigotni grašak kada su dve alele drugačije. Ova kombinacija alela poznata je kao genotip i njen rezultat, zeleno ili žuto, zove se fenotip. Da bi se jasno predstavilo kako se raspoređuju alele u naslednicima, možemo koristiti dijagram koji se zove Panetov kvadrat. Samo postavite različite alele na obe ose i onda otkrijete moguće kombinacije. Pogledajmo Mendelov grašak, na primer. Zapišimo dominantnu žutu alelu kao veliko "Y" i recesivnu zelenu alelu kao malo "y". Veliko Y uvek je jače od manjeg, tako da zelene bebe dobijate samo ako imate manja slova y. U Mendelovoj prvoj generaciji, žuta homozigotna majka će svakom malom grašku dati žutu, dominantnu alelu a zeleni, homozigotni tata daće zelenu, recesivnu alelu. Tako će sva mala zrna biti žuta i heterozigotna. U drugoj generaciji, kada se uzmu dvoje heterozigotne dece, njihova deca mogu da imaju bilo koji od tri moguća genotipa, prikazujući dva moguća fenotipa u odnosu tri naspram jedan. Ali čak i grašak ima dosta karakteristika. Na primer, pored zelene i žute boje, grašak može biti okrugao ili smežuran, pa možemo imati sve ove kombinacije: okrugli žuti grašak, okrugli zeleni grašak, smežurani žuti grašak i smežurani zeleni grašak. Da bi se izračunale proporcije svakog genotipa i fenotipa, može se koristiti Panetov kvadrat. Naravno, ovo će malo zakomplikovati stvari. Mnoge stvari su komplikovanije od graška, recimo ljudi. Ovih dana naučnici znaju mnogo više toga o genetici i naslednosti. Postoje mnogi drugi načini na koje se nasleđuju neke karakteristike. Ali sve je počelo sa Mendelom i njegovim graškom.