Ovih dana naučnici znaju
kako nasleđujete karakteristike
od svojih roditelja.
Mogu da izračunaju verovatnoću
da imate specifičnu osobinu
ili dobijete genetsku bolest
na osnovu informacija koje imaju
od roditelja i istorije porodice.
Ali kako je ovo moguće?
Da bismo razumeli
kako se osobine nasleđuju
od jednog živog bića na naslednike,
moramo da se vratimo u 19. vek
do čoveka zvanog Gregor Mendel.
Mendel je bio austrijski monah i biolog
koji je voleo da radi s biljkama.
Razmnožavanjem biljaka graška
koje je uzgajao u bašti manastira,
otkrio je principe
koji su osnova nasleđivanja.
U jednom od klasičnih primera,
Mendel je kombinovao
biljku prave sorte i žutog semena
sa biljkom prave sorte
i zelenog semena
i dobio je samo žuto seme.
Osobinu žutog semena
nazvao je dominantnom
jer je bila izražena u svom novom semenu.
Onda je novom hibridu žutog semena
dozvolio da se samooplodi.
U ovoj drugoj generaciji,
dobio je žuto i zeleno seme,
što je značilo da je zelena osobina
bila skrivena
pod dominantnom žutom.
Ovu skrivenu osobinu nazvao je recesivnom.
Iz ovih rezultata, Mendel je zaključio
da svaka osobina zavisi od para faktora,
od kojih je jedan od majke
a drugi od oca.
Sada znamo da se ovi faktori
nazivaju alelama
i predstavljaju različite varijacije gena.
U zavisnosti od toga koji tip alela
bi Mendel pronašao u svakom semenu,
imamo homozigotni grašak,
gde su obe alele identične
i imamo heterozigotni grašak
kada su dve alele drugačije.
Ova kombinacija alela
poznata je kao genotip
i njen rezultat, zeleno ili žuto,
zove se fenotip.
Da bi se jasno predstavilo
kako se raspoređuju alele
u naslednicima,
možemo koristiti dijagram
koji se zove Panetov kvadrat.
Samo postavite različite alele
na obe ose
i onda otkrijete moguće kombinacije.
Pogledajmo Mendelov grašak, na primer.
Zapišimo dominantnu žutu alelu
kao veliko "Y"
i recesivnu zelenu alelu kao malo "y".
Veliko Y uvek je jače od manjeg,
tako da zelene bebe dobijate
samo ako imate manja slova y.
U Mendelovoj prvoj generaciji,
žuta homozigotna majka
će svakom malom grašku dati
žutu, dominantnu alelu
a zeleni, homozigotni tata
daće zelenu, recesivnu alelu.
Tako će sva mala zrna
biti žuta i heterozigotna.
U drugoj generaciji,
kada se uzmu dvoje heterozigotne dece,
njihova deca mogu da imaju
bilo koji od tri moguća genotipa,
prikazujući dva moguća fenotipa
u odnosu tri naspram jedan.
Ali čak i grašak ima dosta karakteristika.
Na primer, pored zelene i žute boje,
grašak može biti okrugao ili smežuran,
pa možemo imati sve ove kombinacije:
okrugli žuti grašak,
okrugli zeleni grašak,
smežurani žuti grašak
i smežurani zeleni grašak.
Da bi se izračunale proporcije
svakog genotipa i fenotipa,
može se koristiti Panetov kvadrat.
Naravno, ovo će malo
zakomplikovati stvari.
Mnoge stvari su komplikovanije od graška,
recimo ljudi.
Ovih dana naučnici znaju
mnogo više toga
o genetici i naslednosti.
Postoje mnogi drugi načini
na koje se nasleđuju neke karakteristike.
Ali sve je počelo sa Mendelom
i njegovim graškom.