Namaskar. Ja sam filmska zvezda, 51 mi je godina i još uvek ne koristim botoks. (Smeh) Dakle, čist sam, ali se ponašam, očito, poput 21-ogodišnjaka u mojim filmovima. Da, radim to. Prodajem snove i širim ljubav milionima ljudi kod kuće u Indiji koji smatraju da sam najbolji ljubavnik na svetu. (Smeh) Ako ne kažete nikome, reći ću vam da nisam, no ne dozvoljavam da ta pretpostavka nestane. (Smeh) Takođe mi je stavljeno do znanja da mnogi od vas ovde nisu videli moja dela, i zaista mi vas je žao. (Smeh) (Aplauz) To ne umanjuje činjenicu da sam potpuno opsednut sobom, kao i sve filmske zvezde. (Smeh) Tada su me moji prijatelji, Kris i Džulijet pozvali ovde da govorim o budućem "tebi". Prirodno, iz toga sledi da ću da govorim o sadašnjem sebi. (Smeh) Jer istinski verujem da čovečanstvo umnogome liči na mene. (Smeh) Liči, liči. Ono je ocvala filmska zvezda, koja se bori sa svom tom novinom oko sebe, pita se da li je uopšte sve shvatila kako treba, i dalje pokušavajući da nađe put da sija, bez obira na sve. Rođen sam u izbegličkoj koloniji u glavnom gradu Indije, Nju Delhiju. A moj otac je bio borac za slobodu. Moja majka je bila, pa, prosto borac kao sve majke. I baš kao i prvobitni Homo sapijens, borili smo se da preživimo. U ranim dvadesetim sam izgubio oba roditelja, što se danas čini, moram da priznam, malčice neopreznim od mene, ali - (Smeh) Sećam se noći kad mi je otac umro i sećam se komšijinog vozača koji nas je vozio u bolnicu. Mrmljao je nešto kako "mrtvi ljudi ne daju dobre napojnice" i odšetao u tamu. A meni je tek bilo 14 tada, te sam stavio mrtvo telo mog oca na zadnje sedište auta, a majku pored sebe, počeo sam da vozim nazad, od bolnice do kuće. A u sred tihog plača, majka me je pogledala i rekla: "Sine, kad si naučio da voziš?" A ja sam razmislio o tome, shvatio i rekao majci: "Upravo sad, mama." (Smeh) Pa, od te noći na dalje, prilično nalik čovečanstvu u njegovoj adolescenciji, naučio sam sirova oruđa opstanka. A životni okvir je bio veoma, veoma jednostavan tad, biću iskren. Znate, prosto ste jeli šta ste imali i radili šta god vam kažu da radite. Mislio sam da je celijakija povrće, a da je vegan, naravno, g. Spokov izgubljeni drug u "Zvezdanim stazama". (Smeh) Venčali biste se s prvom devojkom s kojom ste izlazili i bili ste majstor, ako ste mogli da popravite karburator na autu. Stvarno sam mislio da je gej prefinjena engleska reč za srećan. A Lezbejka, naravno, je bio glavni grad Portugala, kao što znate. (Smeh) Gde sam stao? Oslanjali smo se na sisteme, koje su prethodne generacije stvorile mukom i požrtvovanošću, da bi nas zaštitili i verovali smo da vlade zapravo rade za našu dobrobit. Nauka je bila prosta i logična. Jabuka je tada i dalje bila tek voće, koga je prvo posedovala Eva, pa Njutn, još uvek ne Stiv Džobs. A "Eureka!" ste uzvikivali kad ste želeli da jurite goli ulicama. Išli ste kuda god vas je život odveo za poslom, i ljudi su vas uglavnom prihvatali. Migracija je tada bila termin rezervisan za sibirske vozove, a ne ljudska bića. Najvažnije je da ste bili to što jeste i govorili ste što ste mislili. Potom u mojim kasnim 20-im, preselio sam se u rastuću metropolu, Mumbaj i moj okvir, poput tek industrijalizovanog ambicioznog čovečanstva, počeo je da se menja. U urbanoj žurbi za novim, lepšim opstankom, stvari su poprimile malo drugačiji izgled. Sretao sam ljude koji su stigli iz svih krajeva sveta: lica, rase, rodove, zelenaše. Definicije su postale sve nestalnije. Rad je počeo da vas određuje u to vreme na poražavajuće ujednačen način i svi sistemi su mi postali manje pouzdani, gotovo suviše nejasni da bi dokučili ovu raznolikost čovečanstva i ljudske potrebe za napretkom i rastom. Ideje su tekle s više slobode i brže. Pa sam bio svedok čudu ljudske inovacije i saradnje, kao i sopstvene kreativnosti, kada sam uz podršku obilja sredstava ovog kolektivnog pregnuća katapultiran u superzvezde. Počeo sam da osećam da sam tu, i uopšteno, do 40. godine sam zaista, zaista leteo. Bilo me je svuda. Da li znate? Do tad sam završio 50 filmova i 200 pesama i Maležani su me proglasili za viteza. Francuska vlada mi je odala najveću civilnu počast, čiju titulu ni po ceni života ne mogu ni dan danas da izgovorim. (Smeh) Francuska, izvini i hvala ti, Francuska, za to. Ali više mi je značilo to što sam upoznao Anđelinu Džoli - (Smeh) na dve i po sekunde. (Smeh) I siguran sam da se i ona negde seća tog susreta. U redu, možda ne. I sedeo sam pored Hane Montane za okruglim stolom za večeranje, leđa okrenutih ka meni većinu vremena. Kao što rekoh, leteo sam od Majli do Džoli, a čovečanstvo je lebdelo sa mnom. Oboje smo uglavnom iskakali iz ležišta, zapravo. A potom znate šta se desilo. Desio se internet. Bio sam u kasnim četrdesetim i počeo sam da cvrkućem poput kanarinca u kavezu i pretpostavljao sam, znate, da će se ljudi koji vire u moj svet diviti tome jer sam to smatrao čudom. Ali nešto drugo je zadesilo mene i čovečanstvo. Znate, očekivali smo širenje ideja i snova, s povećanjem povezanosti sveta. Nismo računali na palanačku oskudnost misli, rasuđivanja, definicija koje su navirale iz istog mesta na kom su se dešavale sloboda i revolucija. Sve što bih rekao, dobilo bi novo značenje. Sve što bih uradio - dobro, loše, zlo - bilo je na izvolite svetu da komentariše i sudi. Zapravo, sve što nisam rekao ili uradio je imalo istu sudbinu. Pre četiri godine, moja ljupka žena Gauri i ja smo odlučili da imamo treće dete. Na internetu su tvrdili da je to dete bilo potomak ljubavi našeg prvog deteta, koje je imalo 15 godina. Očito je imao avanturu sa devojkom dok je vozio njen automobil u Rumuniji. I, da, postojao je propratni lažni snimak. I bili smo tako potreseni kao porodica. Moj sin, sada 19-ogodišnjak, čak i sada kad mu kažete "zdravo", samo se okrene i kaže: "Ali, druže, nisam tad čak ni imao evropsku vozačku dozvolu." (Smeh) Da. U ovom novom svetu, polako, stvarnost postaje virtuelna, a virtuelno postaje stvarno, i počinjem da osećam da ne mogu da budem ko želim da budem, niti da kažem šta zapravo mislim, a čovečanstvo se ovaj put potpuno srodilo sa mnom. Mislim da oboje prolazimo kroz krizu srednjih godina, a čovečanstvo, kao i ja, je postajalo sveprisutna primadona. Počeo sam da prodajem sve, od ulja za kosu do dizel generatora. Čovečanstvo je kupovalo sve od sirove nafte do nuklearnih reaktora. Znate, čak sam i pokušao da uđem u tesno odelo superheroja kako bih se nanovo osmislio. Moram da priznam da sam strašno omanuo. I samo da dodam, želim da kažem u ime svih Betmena, Spajdermena i Supermena na svetu, morate da im odate priznanje jer to odelo superheroja zaista povređuje prepone. (Smeh) Da, iskren sam. Moram ovo ovde da vam kažem. Zaista. I slučajno se desilo da sam čak izumeo novi plesni oblik, nisam ni bio svestan toga, i postao je hit. Pa, ako se slažete, videli ste delić mog rada, dakle, prilično sam bez blama, pokazaću vam. Nazvan je plesom lungi. Pa, ako se slažete, pokazaću vam. Inače sam talentovan. (Klicanje) Dakle, išao je nekako ovako. Lungi ples. Lungi ples. Lungi ples. Lungi ples. Lungi ples. Lungi ples. Lungi ples. Lungi ples. Lungi ples. Lungi ples. Lungi ples. Lungi. To je to. Bio je hit. (Klicanje) Stvarno jeste. Kao što ste primetili, niko nije mogao da razabere šta se dešava, osim mene, a mene baš nije bilo briga, zaista jer je čitav svet i čitavo čovečanstvo izgledalo jednako zbunjeno i izgubljeno kao ja. Nisam tada odustao. Čak sam pokušao da rekonstruišem identitet na društvenim mrežama, kao što svi rade. Mislio sam, ako budem postavljao filozofske tvitove, ljudi će da misle da sam to ja, ali neki od odgovora koje sam dobijao na te tvitove su bili krajnje zbunjujući akronimi koje nisam razumeo. Znate li? ROFL, LOL. "Adidas", neko je odgovorio na jedan od mojih misaonijih tvitova i ja sam se pitao zašto biste pominjali patike, mislim, zašto biste mi odgovarali nazivom patika? I upitao sam moju 16-ogodišnju kćerku, a ona me je prosvetlila: "Adidas" sad znači "po ceo dan sanjam o seksu." (Smeh) Stvarno. Ne znam da li ste to znali. Pa sam odgovorio sa "WTF", podebljano, g. Adidasu, potajno likujući što se neki akronimi i stvari uopšte neće promeniti. WTF. Ali tu smo. 51 mi je godina, kao što sam rekao, i izuzimajući zbunjujuće akronime, samo želim da vam kažem da ako je postojalo značajnije vreme za postojanje čovečanstva, ono je sad jer ste sadašnji vi hrabri. Sdašnji vi ste puni nade. Sadašnji vi ste inovativni i snalažljivi i, naravno, sadašnji vi ste iritantno neodredivi. A u ovom očaravajućem, nesavršenom momentu postojanja, osećajući se malčice hrabro neposredno pred dolazak ovde, odlučio sam da se dobro, pažljivo zagledam u moje lice. I shvatio sam da sve više počinjem da ličim na moj voštani kip u muzeju Madam Tiso. (Smeh) Da, i u tom trenutku spoznaje, postavio sam najkrucijalnije i najbitnije pitanje čovečanstvu i meni: da li moram da operišem lice? Stvarno. Ja sam glumac, kao što rekoh, savremeni izraz ljudske kreativnosti. Zemlja iz koje potičem je izvor neizrecive, ali veoma proste duhovnosti. U svojoj beskrajnoj darežljivosti, Indija je nekako odlučila da ja, musliman, sin borca za slobodu bez prebijene pare, koji se slučajno zadesio u poslu prodavanja snova, da bi trebalo da postanem indijski kralj romanse, "bolivudski Badhshah", najveći ljubavnik koga je ta država ikad videla... s ovakvim licem. Da. (Smeh) Koje je povremeno opisivano kao ružno, nekonvencionalno i, začudo, nedovoljno čokoladno. (Smeh) Ljudi iz ove drevne zemlje su me prigrlili svojom bezgraničnom ljubavlju i naučio sam od ovih ljudi da ni slava, ni siromaštvo ne mogu da vam život učine čarobnijim ili manje mučnim. Naučio sam od ljudi iz moje države da dostojanstvo života, ljudskog bića, kulture, religije, države, zapravo počiva u njegovoj sposobnosti za milost i saosećajnost. Naučio sam da ono što vas pokreće, što vas tera da stvarate, gradite, što vas čuva od neuspeha, što vam pomaže da preživite je možda najstarije i najprostije osećanje koje čovečanstvo poznaje, a to je ljubav. Čuveni su stihovi pesnika mistika iz moje zemlje: (Recituje pesmu na hindiju) (Pesma se završava) Koja se ugrubo može prevesti da šta god - da, ako znate hindi, molim vas za aplauz, da. (Aplauz) Veoma je teška za zapamtiti. Grubo prevedena, zapravo govori da sve knjige o znanju koje ćete možda pročitati i potom primeniti svoje znanje kroz inovaciju, kreativnost, tehnologiju, ali da čovečanstvo nikad neće biti mudrije po pitanju svoje budućnosti, ako to nije upareno sa osećajem ljubavi i saosećanja prema svojoj ljudskoj braći. Dva i po slova, koja oblikuju reč "प्रेम", koja znači "ljubav", ako ste u stanju da to razumete i praktikujete, samo to je dovoljno da prosvetli čovečanstvo. Stoga, istinski verujem da buduće "ti" mora da bude ti koje voli. U suprotnom će prestati da napreduje. Nestaće u sopstvenoj samozaljubljenosti. Stoga, možete da koristite svoju moć da gradite zidove i držite ljude podalje; ili možete da je koristite da rušite prepreke i želite drugima dobrodošlicu. Možete da koristite veru da zastrašujete ljude i da ih strahom potčinjavate; ili možete da je koristite da ohrabrite ljude kako bi se uzdigli do najvećih visina prosvetljenosti. Možete da koristite energiju da gradite nuklearne bombe i da širite mrak i razaranje; ili možete da je koristite da širite užitak i svetlo milionima. Možete bezobzirno da prljate okeane i posečete sve šume. Možete da uništite ekologiju ili možete da im se okrenete s ljubavlju i da obnovite život u vodama i drveću. Možete da sletite na Mars i da sagradite naoružane tvrđave; ili možete da tragate za oblicima života i vrstama, da od njih učite i da ih poštujete. I možete da iskoristite sav novac koji smo svi mi zaradili da vodite uzaludne ratove i da date puške dečici u ruke, kako bi se njima poubijali; ili možete da ga koristite da pravite više hrane kojom ćete da im punite stomake. Moja država me je naučila da je sposobnost ljudskog bića da voli nalik božanstvenosti. Baca svetlo napred u svetu s kojim se civilizacija, verujem, već suviše petljala. Poslednjih nekoliko dana, govori ovde, divni ljudi, dolazili su i pokazivali svoje talente, govoreći o individualnim dostignućima, inovaciji, tehnologiji, nauci, znanju koje ovde stičemo, u prisustvu TED govora i svih vas, sve su to dovoljni razlozi da slavimo buduće "mi". Ali unutar tog slavlja, pohod na negovanje naše sposobnosti za ljubav i saosećanje mora da se istakne, mora da se istakne podjednako. Stoga verujem da je buduće "ti" beskonačno ti. U Indiji se naziva čakrom, nalik krugu. Završava se tamo gde počinje kako bi se upotpunilo. Ti koje različito doživljava vreme i prostor, razume i da ste nezamislivi i čarobno važni i da ste potpuno nevažni u širem kontekstu univerzuma. Ti koje se vraća prvobitnoj nevinosti čovečanstva, koje voli neuprljanošću svog srca, koje gleda očima istine, koje sanja jasnoćom neiskvarenog uma. Buduće "ti" mora da bude poput ocvale filmske zvezde, koju su ubedili da veruje u mogućnost postojanja sveta koji je potpuno, u celosti, samoopsesivno zaljubljen u sebe samog. Svet - zaista, vi ste ti koji morate da stvorite svet koji je sebi samom najbolji ljubavnik. Verujem da bi to, dame i gospodo, trebalo da bude buduće "ti". Mnogo vam hvala. Shukriya. (Aplauz) Hvala vam. (Aplauz) Hvala vam. (Aplauz)