WEBVTT

00:00:13.005 --> 00:00:16.045
Zamisli da s prijateljem tumaraš izložbom

00:00:16.045 --> 00:00:18.655
i zamijetite upečatljivu sliku.

00:00:18.655 --> 00:00:22.085
Žarka crvena izgleda ti
kao simbol ljubavi,

00:00:22.085 --> 00:00:25.445
no tvoj prijatelj je uvjeren
da je to simbol rata.

00:00:25.445 --> 00:00:28.955
Ondje gdje ti vidiš zvijezde
na romantičnom nebu,

00:00:28.955 --> 00:00:33.787
tvoj prijatelj vidi zagađivače
uzrokovane globalnim zatopljenjem.

00:00:33.787 --> 00:00:37.407
Kako biste riješili raspravu,
okrećete se internetu, gdje pročitate

00:00:37.407 --> 00:00:41.907
da je slika replika projekta
umjetnice iz prvog razreda:

00:00:41.907 --> 00:00:46.746
crvena joj je bila najdraža boja,
a srebrne točkice su vile.

NOTE Paragraph

00:00:46.746 --> 00:00:51.328
Sada znaš točne namjere
koje su dovele do stvaranja ovog djela.

00:00:51.328 --> 00:00:55.398
Jesi li u krivu ako si uživao u nečemu
što umjetnik nije namjeravao?

00:00:55.398 --> 00:00:58.918
Uživaš li manje sada kada znaš istinu?

00:00:58.918 --> 00:01:01.038
Koliko bi točno umjetnikova namjera

00:01:01.038 --> 00:01:04.328
trebala utjecati na tvoju
interpretaciju slike?

00:01:04.328 --> 00:01:06.278
To je pitanje koje kruži

00:01:06.278 --> 00:01:11.778
među filozofima i kritičarima umjetnosti
već desetljećima, bez konsenzusa.

NOTE Paragraph

00:01:11.778 --> 00:01:13.479
Sredinom 20. stoljeća,

00:01:13.479 --> 00:01:17.989
književni kritičar W. K. Wimsatt
i filozof Monroe Beardsley

00:01:17.989 --> 00:01:21.359
tvrdili su kako je
umjetnikova namjera nevažna.

00:01:21.359 --> 00:01:23.829
Nazvali su to Greškom namjere:

00:01:23.829 --> 00:01:28.149
vjerovanje da je vrednovanje
umjetnikovih namjera zabluda.

00:01:28.149 --> 00:01:30.269
Njihov argument bio je dvostran:

00:01:30.269 --> 00:01:33.549
Kao prvo, umjetnici koje
proučavamo više nisu živi,

00:01:33.549 --> 00:01:35.449
njihove namjere nisu zabilježene

00:01:35.449 --> 00:01:39.599
ili su jednostavno nedostupni da bi
odgovorili na pitanja o vlastitim djelima.

00:01:39.607 --> 00:01:44.047
Zatim, čak i da postoji gomila
relevantnih informacija,

00:01:44.047 --> 00:01:45.597
Wimsatt i Beardsley su vjerovali

00:01:45.597 --> 00:01:49.087
da bi nas udaljile
od kvalitete samoga djela.

00:01:49.087 --> 00:01:51.227
Umjetnost su usporedili s desertom:

00:01:51.227 --> 00:01:52.767
kada probaš puding,

00:01:52.767 --> 00:01:57.337
namjere kuhara ne utječu na to
uživaš li u njegovom ukusu ili teksturi.

00:01:57.337 --> 00:02:01.597
Sve što je važno, rekli su,
je da puding "djeluje".

NOTE Paragraph

00:02:01.597 --> 00:02:05.677
Naravno, ono što "djeluje" jednoj osobi,
možda ne "djeluje" drugoj.

00:02:05.677 --> 00:02:09.018
A kako se različite interpretacije
sviđaju različitim ljudima,

00:02:09.018 --> 00:02:13.268
srebrne točke na našoj slici mogle bi
razumljivo biti tumačene kao vile,

00:02:13.268 --> 00:02:15.510
zvijezde ili zagađivači.

00:02:15.510 --> 00:02:19.660
Po logici Wimsatta i Beardsleyja,
umjetničina interpretacija vlastitog djela

00:02:19.660 --> 00:02:24.550
bila bi samo jedna od mnogih
jednako prihvatljivih mogućnosti.

NOTE Paragraph

00:02:24.550 --> 00:02:26.202
Ako to smatraš problematičnim,

00:02:26.202 --> 00:02:30.292
možda su ti bliži
Steven Knapp i Walter Benn Michaels,

00:02:30.292 --> 00:02:34.072
dva književna teoretičara
koja su odbacila Grešku namjere.

00:02:34.072 --> 00:02:36.462
Tvrdili su da je umjetnikovo
namjeravano značenje,

00:02:36.462 --> 00:02:39.052
ne jedno od mogućih interpretacija,

00:02:39.052 --> 00:02:41.802
nego jedina moguća interpretacija.

00:02:41.802 --> 00:02:44.492
Na primjer, zamisli da hodaš plažom

00:02:44.492 --> 00:02:49.012
i naiđeš na skup znakova u pijesku
koji čine stih poezije.

00:02:49.012 --> 00:02:52.221
Knapp i Michaels vjerovali su
da bi pjesma izgubila svo značenje

00:02:52.221 --> 00:02:55.691
kad bi otkrio da ti znakovi
nisu djelo čovjeka,

00:02:55.691 --> 00:02:58.471
nego čudna slučajnost stvorena valovima.

00:02:58.471 --> 00:03:00.421
Vjerovali su da je stvaratelj s namjerom

00:03:00.421 --> 00:03:04.591
ono što čini pjesmu pogodnu shvaćanju.

NOTE Paragraph

00:03:04.591 --> 00:03:06.928
Drugi mislioci pristalice su sredine,

00:03:06.928 --> 00:03:11.818
sugerirajući da je namjera samo
jedan djelić puno veće slagalice.

00:03:11.818 --> 00:03:15.258
Suvremeni filozof Noel Carroll
zauzeo je taj stav,

00:03:15.258 --> 00:03:18.928
tvrdeći da su umjetnikove namjere
važne publici

00:03:18.928 --> 00:03:20.658
isto kao što su namjere govornika

00:03:20.658 --> 00:03:24.158
važne osobi s kojom razgovara.

00:03:24.158 --> 00:03:27.118
Da bi se lakše shvatilo kako namjere
u razgovoru funkcioniraju,

00:03:27.118 --> 00:03:31.208
Carroll je rekao da trebamo zamisliti
osobu koja drži cigaretu i traži šibicu.

00:03:31.208 --> 00:03:33.201
Reagiraš tako da joj daš upaljač,

00:03:33.201 --> 00:03:36.251
shvativši da je njena motivacija
upaliti cigaretu.

00:03:36.251 --> 00:03:39.102
Riječi korištene
da se stvori pitanje su važne,

00:03:39.102 --> 00:03:43.472
no namjere iza pitanja diktiraju
tvoje shvaćanje i, naposljetku,

00:03:43.472 --> 00:03:45.492
tvoj odgovor.

NOTE Paragraph

00:03:45.492 --> 00:03:48.518
Kojem kraju ovog spektra ti naginješ?

00:03:48.518 --> 00:03:52.258
Slično Wimsattu i Beardsleyju,
vjeruješ li da bi u umjetnosti

00:03:52.258 --> 00:03:53.998
dokaz trebao biti u pudingu?

00:03:53.998 --> 00:03:57.688
Ili misliš da planovi i motivacija
umjetnika za njihovo djelo

00:03:57.688 --> 00:03:59.348
utječe na njegovo značenje?

00:03:59.348 --> 00:04:02.108
Interpretacija umjetnosti složena je mreža

00:04:02.108 --> 00:04:06.158
u kojoj se, vjerojatno, nikad
neće doći do konačnog odgovora.