Počećemo 1964. godine
Bob Dilan ima 23 godine i njegova karijera
upravo dostiže svoj vrhunac
Proglašen je glasom generacije
i izbacuje klasike
naizgled nemogućim tempom,
ali postoji mali broj onih koji ga ne vole i koji tvrde
da Bob Dilan krade tuđe pesme.
2004. Brajan Barton poznat kao Danger Mouse,
uzima "Beli album" Bitlsa
kombinuje ga sa "Crnim albumom," Džej Zija
kako bi napravio "Sivi album"
"Sivi album" odmah postaje senzacija na internetu
a izdavačka kuća Bitlsa šalje bezbroj
upozorenja zbog "nelojalne konkurencije
i rasipanja našeg vrednog vlasništva".
E sad, "Sivi album" je remiks.
To je novi medij stvoren na osnovu starog medija
Napravljen je korišćenjem tri tehnike:
kopiranjem, transformacijom i kombinacijom.
Tako se pravi remiks. Uzmete postojeće pesme,
iseckate ih, transformišete delove,
iskombinujete tako da ponovo budu celina,
i dobijete novu pesmu, ali ta nova pesma
očigledno sadrži stare pesme.
Ali smatram da ovo nisu samo komponente remiksa.
Smatram da su to osnovni elementi kreativnosti.
Mislim da je sve remiks,
i mislim da je to bolji način posmatranja kreativnosti.
Dobro, vratimo se u 1964. i poslušajmo
odakle su potekle neke od Dilanovih ranih pesama.
Napravićemo neka paralelna poređenja.
Dobro, prva pesma koju ćete čuti
je "Nottamun Town". To je tradicionalna narodna melodija
Posle toga, čućete Dilanovu "Masters of War".
Džin Riči: ♫ In Nottamun Town,
not a soul would look out, ♫
♫ not a soul would look up, not a soul would look down. ♫
Bob Dilan: ♫ Come you masters of war, ♫
♫ you that build the big guns, you that build the death planes, ♫
♫ You that build all the bombs. ♫
Kirbi Ferguson: OK, dakle to je praktično ista melodija
i opšta struktura. Sledeća je "The Patriot Game,"
Dominika Bihana. Pored toga,
čućete i Dilanovu "With God on Our Side,"
Dominik Behan: ♫ Come all ye young rebels, ♫
♫ and list while I sing, ♫
♫ for the love of one's land is a terrible thing. ♫
BD: ♫ Oh my name it is nothin', ♫
♫ my age it means less, ♫
♫ the country I come from is called the Midwest. ♫
KF: OK, u ovom slučaju Dilan priznaje
da je verovatno čuo "The Patriot Game", da je zaboravio
i da je, kada se pesma nekako zavukla u njegovu
podsvest, pomislio da je to njegova pesma.
Poslednja pesma, ovo je "Who's Going To Buy You Ribbons"
još jedna tradicionalna folk melodija.
Pored toga ide i "Don't Think Twice, It's All Right."
Ovde su više u pitanju reči.
Pol Klejton: ♫ It ain't no use to sit and sigh now, ♫
♫ darlin', and it ain't no use to sit and cry now. ♫
BD: ♫ It ain’t no use to sit and wonder why, babe, ♫
♫ if you don't know by now, ♫
♫ and it ain't no use to sit and wonder why, babe, ♫
♫ it'll never do somehow. ♫
KF: OK, ovoga ima mnogo.
Procenjuje se da su dve trećine melodija
koje je Dilan koristio u svojim ranim pesmama pozajmljene.
Ovo je veoma tipično za pevače folk muzike.
Evo saveta Dilanovog idola, Vudija Gatrija
"Reči su važna stvar.
Ne brinite za melodije. Uzmite melodiju,
pevajte visoko kada oni pevaju nisko,
pevajte brzo kada oni pevaju sporo
i dobili ste novu melodiju."
(Smeh) (Aplauz)
I to je, to je ono što je Gatri ovde uradio
i siguran sam da ćete svi prepoznati rezultate.
(Muzika)
Svi znamo ovu melodiju, zar ne? Znamo je?
Zapravo vi je ne znate.
To je "When the World's on Fire", veoma stara melodija,
u ovom slučaju u izvođenju Karter familije.
Gatri je adaptirao u "This Land Is Your Land."
Dakle, Bob Dilan je, kao i svi folk pevači, kopirao melodije,
transformisao ih, kombinovao sa novim rečima
koje su često bile mešavina
prethodnih stvari.
Američki zakoni o autorskim pravima
i patentima zabranjuju
da nadograđujemo tuđa dela.
Umesto toga, ovi zakoni i zakoni u čitavom svetu
koriste prilično neobičnu analogiju vlasništva.
Kreativni rad bi zapravo i mogao da bude vrsta vlasništva,
ali to je vlasništvo koje svi nadograđujemo
i stvaralaštvo jedino i može da uhvati koren i da raste
kada je zemlja već pripremljena.
Henri Ford je jednom rekao: "Nisam izmislio ništa novo.
Jednostavno sam sjedinio pronalaske drugih ljudi
iza kojih su stajali vekovi rada.
Napredak se dešava kada su svi faktori koji ga čine
spremni i onda je on neizbežan".
2007. godine Ajfon se pojavljuje.
Bez sumnje, Epl nam donosi ovu inovaciju rano,
ali njegovo vreme se približilo jer
je njegova osnovna tehnologija
evoluirala tokom decenija.
To je multi-touch kontrolisanje uređaja
dodirivanjem njegovog displeja.
Ovo je Stiv Džobs koji uvodi multi-touch
i šali se proročanskom šalom.
Stiv Džobs: Izmislili smo novu tehnologiju
koja se zove multi-touch.
Na njemu možete da izvedete pokrete sa više prstiju,
i dobro smo to zaštitili patentom. (Smeh)
KF: Da. Pa ipak, evo multi-toucha na delu.
Ovo se dešava na TED-u oko godinu dana ranije.
Ovo je Džef Han, i mislim, to je multi-touch.
Barem je ista stvar.
Saslušajmo šta Džef Han ima da kaže o ovoj
novoj tehnologiji.
Džef Han: Multi-touch osetljivost nije
u potpunosti novo. Mislim, ljudi kao Bil Bakston
su se njime igrali osamdesetih godina.
Znate, tehnologija nije najuzbudljivija stvar ovde
osim verovatno njene novootkrivene dostupnosti.
KF: On je prilično iskren u vezi sa tim da nije nova.
Dakle on nije patentirao multi-touch kao celinu.
Već njegove male delove,
i upravo u tim sitnim detaljima
možemo jasno da vidimo da je zakon o patentima kontradiktoran svom cilju:
da promoviše napredak korisnih veština.
Ovo je prvi primer slide-to-unlock.
To sve što ima o tome. Epl je to patentirao.
To je patent softvera na 28 strana ali ja ću prepričati
na šta se odnosi. Upozorenje: otključavanje vašeg telefona
pomeranjem ikone prstom. (Smeh)
Preterujem malo. To je širok patent.
Da li neko može da poseduje ovu ideju?
U '80. godinama nisu postojali softverski patenti,
i Xerox je bio taj koji je izmislio grafički korisnički interfejs.
Šta bi bilo da su oni patentirali pop-up menije,
skrolbarove, desktop sa ikonama koje liče na foldere
i listove papira?
Da li bi mladi i neiskusni Epl
preživeo pravni napad od strane mnogo veće
i mnogo iskusnije kompanije kao što je Xerox?
Ova ideja da je sve remiks mogla bi da zvuči
zdravorazumski sve dok vi niste ti čije je delo remiksovano.
Na primer ...
SDž: Pikaso je imao izreku.
On je rekao: "Dobri umetnici kopiraju. Sjajni umetnici kradu."
I mi smo, znate,
uvek bili bestidni kada je u pitanju krađa velikih ideja.
KF: OK, to je bilo u 1996. Evo nas u 2010.
"Uništiću Android zato što je ukraden proizvod"
(Smeh)
"Voljan sam da krenem u termonuklearni rat za ovo". (Smeh)
OK, drugim rečima, veliki umetnici kradu, ali ne od mene.
(Smeh)
Bihejvioralni ekonomisti mogu da govore o
ovim stvarima kao o averziji od gubitka.
Imamo jaku predispoziciju ka odbrani
onoga što smatamo našim.
Tu vrstu averzije nemamo pri kopiranju
stvari koje drugi ljudi imaju, jer to neprestano činimo.
Dakle, ovo je jednačina koju posmatramo.
Imamo zakone koji se odnose prema
kreativnim radovima kao imovini,
plus ogromne nagrade ili nagodbe
u slučajevima povrede prava, plus ogromni sudski troškovi
da biste se odbranili na sudu,
plus kognitivne predrasude u odnosu na mogući gubitak.
Rezultat izgleda ovako.
To su poslednje četiri godine sudskih postupaka
u oblasti smart telefona.
Da li to promoviše napredak korisnih veština?
1983. Bob Dilan ima 42 godine i vreme kada je
bio u centru pažnje kulturne scene davno je prošlo.
On snima pesmu "Blind Willie McTell",
koja je nazvana po pevaču bluza i pesma je
putovanje kroz prošlost, kroz mnogo mračnije vreme,
ali jednostavnije, vreme kada su muzičari kao Vili MekTel
imali malo iluzija o onome što su uradili.
"Uzimam ih od drugih pisaca
ali ih aranžiram na svoj način."
Mislim da je to on što mi uglavnom radimo.
Naša kreativnost dolazi spolja, a ne iznutra.
Mi se nismo sami načinili. Zavisni smo jedni od drugih
i priznavanje toga nama samima nije prihvatanje
mediokriteta i nastajanja iz postojećeg.
To je oslobađanje od naših pogrešnih stavova,
i podsticaj da ne očekujemo previše od nas samih
već da jednostavno počnemo.
Hvala vam mnogo. Bila mi je čast da budem ovde.
Hvala. (Aplauz)
Hvala. Hvala. (Aplauz)
Hvala. (Aplauz)