Dakle, pokušavam saznati tko sam... Pokušati saznati tko sam: to je bilo najvažnije pitanje u mom životu, ali naravno, ne kad sam imao 3 godine. Ovo sam ja kao dijete. Vidite sjaj u mojim očima. Bio sam jako uzbuđen oko života, jako sretan samo zato što postojim, ne što djelujem, nego što postojim. No kako odrastamo, kako starimo, to pitanje "Tko sam ja" postaje sve važnije. Po psihološkoj statistici, većina nas mučiti će se s ovim pitanjem barem jednom u životu. Meni se to dogodilo s 18 godina. Bio sam jako depresivan. Jako sam se loše osjećao. Drugi su dolazili i govorili mi, "Sebastiane, samo vjeruj u sebe." Kako da vjerujem u sebe kad ne znam tko sam? Tada sam saznao da je to pitanje "Tko sam ja?", sa psihološkog stajališta, veoma zbunjujuće jer kada se pitate "Tko sam ja?", postoji pretpostavka da je taj netko ili "ja" nešto statično. Statično je, a kada o sebi razmišljate kao o nečem statičnom, nemate puno prostora za rast ili razvoj samog sebe. Usput, ako mislite da radim u NASA-i, odgovor je "ne", to je samo majica. No postoji zanimljiva veza između istraživanja vanjskog svemira i istraživanja unutarnjeg svemira. Kako biste došli do drugog planeta, morate jako dobro razumjeti neka osnovna prirodna pravila; inače nema šanse da izgradite svemirsku raketu. Isto je i s unutarnjim svemirom, s razvojem samog sebe. Postoje neka psihološka načela, neka psihološka pravila koja morate znati kako biste stvarno napredovali, stvarno nadišli svoju maštu. Danas vam želim govoriti o dva takva pravila. Prvo je doživljaj samog sebe, a drugo je razmišljanje o samome sebi. Što mislim kad to kažem? Doživljaj samog sebe - doživjeti sebe na drugačiji način ili na većoj razini. Kada ste poput većine, ti doživljaji gdje doživljavate sebe dublje ili drugačije ne događaju se često. No u trenutku kada proširite svoje horizonte, kada doživite sebe drugačije, tamo leži najveći potencijal za razvoj samog sebe. No kako biste došli do toga, morate imati još nešto, a to je razmišljanje o samom sebi. Morate razmisliti o tim doživljajima samog sebe veoma precizno kako biste mogli ići dalje. Evo dva primjera. Prvi: razvoj samog sebe uz pomoć Naikana. Naikan je japanska vještina. To je japanska riječ za "introspekciju". Naikan se temelji na razmišljanju o odnosu s najvažnijim ljudima u vašem životu. I to razmišljanje odvija se u onim kolibama potpuno izoliranim od drugih: bez mobitela, bez ičega, samo razmišljate sedam dana, 16 sati na dan. Kada sjedite tamo, morate pratiti točno određena pravila, a ona se sastoje od 3 pitanja. Prvo pitanje: Što sam primio od osobe X? Drugo pitanje: Što sam dao osobi X? Treće pitanje: Kakve sam probleme prouzročio osobi X? Znate, kada si postavljate ta tri pitanja i dublje analizirate, primjerice, odnos sa svojom mamom, zanimljivo je da dublje ulazite u svoja sjećanja, a što dublje ulazite u svoja sjećanja, vaš odnos će se promijeniti jer je svaki odnos uvijek pod utjecajem naših sjećanja. Dakle, u Naikanu, sjedit ćete u kolibi i pitati se, "Što sam primio od svoje majke u dobi od 5 do 10 godina?" "Što sam dao svojoj majci u dobi od 5 do 10 godina?" "Kakve sam probleme prouzročio svojoj majci u dobi od 5 do 10 godina?" Naikan vodič uvijek će vas podsjećati na ta pitanja. Za mene je to iskustvo bilo veoma posebno, kada sam prije mnogo godina prvi puta iskusio Naikan, jer sam prva dva od ukupno sedam dana razmišljao o odnosu s majkom i ocem - prvi dan o odnosu s majkom, drugi dan s ocem - i iskreno bio sam malo iznerviran jer sam shvatio da više razmišljam o onome što sam primio nego o onome što sam dao. Prva dva dana Naikan vodič je došao do mene i rekao - sjedio je i gledao me ravno u oči - "Sebastiane, sada si spreman. Molim te započni s Naikanom. Ispitaj svoj odnos sa svojom majkom u dobi od 5 do 10 godina." Znači, to je bio drugi krug. U tom drugom krugu, treći dan, ispitivanja odnosa s mojom majkom išao sam još dublje nego prvi puta. Ovime želim reći da je samoiskustvo beskrajno. Imate više potencijala za samoiskustvo nego što to možete zamisliti. Ono što je bitno kako biste mogli stvarno duboko doživjeti tako nešto su one metode usredotočenog razmišljanja. To je bilo prvo: Naikan. Drugo: razvoj samog sebe kroz razmišljanje o smrtnosti, našoj smrtnosti. Iz znanosti znamo da kada se ljudi suoče sa smrću, vjerojatnije je da će promijeniti neke važne stvari u svom životu. To je dokazano. A razlog za to je veoma jednostavan: kada se suočite sa smrću, suočavate se s nekom vrstom ograničenja. Kada se suočite s tim ograničenjem, puno je lakše razlikovati važne stvari od nevažnih. Kada to ograničenje postoji u vašem umu, lakše se ponašati drugačije, promijeniti se, razviti se. Primjer toga možete pronaći u gotovo svakoj religiji, primjerice, kao što vidite ovdje, u budizmu. No postoji način da i sami to postignete, jako diskretan i lak način i sada ću to učiniti zajedno s vama. Prvo pitanje kod razmišljanja o samome sebi je "Da imate još godinu dana života, što biste učinili?" "Da imate još godinu dana života, što biste učinili?" Zapitajte se to na nekoliko sekundi. Zapamtite to što vam je palo napamet. Idemo na drugo pitanje, druga vježba. Sada zamislite sebe za 10 godina. Zbog bolesti - zamislite na trenutak - trenutno imate mjesec dana života ili manje. Zamislite to. Sada se zapitajte na što želite da ste proveli više vremena u posljednjih 10 godina? Na što želite da ste proveli više vremena u posljednjih 10 godina? Većinu nas druga vrsta razmišljanja o samome sebi vodi još dublje u razmišljanje o vrijednostima, o našim ciljevima, o tome što treba napraviti, o stvarima koje želimo postići. I to je stvarna moć razvoja samog sebe. Kada je moguće povezati te dvije stvari, povezati samoiskustvo i razmišljanje o samome sebi, puno je lakše ići dalje u razvoju samoga sebe. To vidimo u Naikanu, u razmišljanju o smrtnosti i bilo kojoj drugoj vježbi za razvoj samoga sebe. Sve vježbe moraju poštovati ova dva načela razvoja samog sebe i razmišljanja o samome sebi kako bi bile učinkovite. Kada pogledamo u budućnost, odabrao sam jedan citat koji mi je jako važan. Taj citat glasi "Informacijsko doba je završilo; dobrodošli u doba iskustva!" Drugim riječima, dostupnost informacija već imamo, ono što dolazi je dostupnost iskustva. Želim reći da u odnosu na razvoj samoga sebe, u odnosu na razmišljanje o samome sebi i doživljaju samoga sebe, nove tehnologije, tehnologije u kojima se utapamo imaju puno veći utjecaj na takve vrste razvoja samog sebe nego bilo koji medij prije njih. S jedne strane, kod takvih tehnologija postoji rizik da ćete se izgubiti u nekom od virtualnih svjetova, ali s druge strane mogu vam omogućiti da se držite ona dva osnovna načela, podržati vas da dublje uđete u sebe, da stvarno doživite samoga sebe i razmišljate o samome sebi kako biste išli još dalje. Kada to uspijete, mislim da pitanje "Tko sam ja?" više nije toliko teško jer postoji pitanje koje može više pomoći. Pitanje je: "Tko mogu postati?" "Tko mogu postati?" Mislim da je to zato jer nemate samo potencijala da se promijenite, po mom mišljenju, vi ste na najdubljoj razini svog potencijala da se promijenite. Znate, taj potencijal je vaša prava osobnost. Zato vjerujte u svoju sposobnost da razvijete samoga sebe. Vjerujte u svoju sposobnost razmišljanja o samome sebi. Vjerujte u svoju sposobnost doživljaja samoga sebe. Vjerujte u bolje verziju samoga sebe. Hvala vam. (Pljesak)