Pre stotinu godina, Inke su razvile domišljate oklope koji su mogli da se saviju kada prime udarce koplja i buzdovana, štiteći ratnike čak i od najžešćih fizičkih napada. Ove tvrde strukture nisu napravljenje od čelika ili gvožđa, nego od nečeg neočekivano mekog, od pamuka. Ovi debelo tkani, slojeviti pamučni umeci su mogli da raspodele energiju udarca duž velike površine, braneći ratnike bez ograničavanja njihove pokretljivosti. Ove naizled kontradiktorne karakteristike, jačina i fleksibilnost, mekoća i istrajnost, potiču od zamršene biologije skoro nevidljivih pamučnih vlakana. Ova vlakna počinju život duboko unutar cveta pamuka, na površini semena. Jedno seme proizvodi čak 16.000 vlakana, ona izlaze iz povšine semena kao minijaturni baloni vode. Svako vlakno pamuka je, bez obzira koliko izraste, napravljeno od samo jedne ćelije. Ta ćelija ima više slojeva ćelijskog zida. Nakon nekoliko dana, strane prvog sloja, koje se zovu ćelije primarnog zida, se ukrućuju, terajući ćeliju da raste u jednom pravcu i uzrokuju da se vlakno izduži. Vlakno se brzo izduži, za oko 16 dana. Onda počinje sledeća faza, ojačanje zida ćelije. To radi tako što proizvodi više celuloze. Celuloza čini 34 procenta ćelijskg zida u ovoj fazi i taj procenat se brzo povećava. Ovaj novi razvoj takođe ojačava zid ćelije tako što se protivi zrnu postojećeg zida. Ojačani zid je krući, ograničavajući dalji rast. To znači da ako vlakno prepravi svoje zidove prerano, biće kratko, i naposletku će stvoriti grubu, slabu tkaninu. A ako jačanje zida ćelije počne prekasno, zid neće očvrsnuti dovoljno, i proizvodiće vlakna koja nisu dovoljno jaka da drže tkanine u celosti. U idealnim uslovima za rast, pri tačnoj temperaturi, sa vodom, đubrivom, deratizacijom i svetlom vlakno pamuka može da bude do 3,6 centimetara dugačko i sa širinom samo 25 mikrometara. Dugačka, tanka vlakna mogu da se zamotaju jedno o drugo bolje nego kraća, deblja vlakna, što znači da ona duga, tanka vlakna prave snažnije niti koje se drže bolje kao materijal. Pamuk sa ovakvim kvalitetima ima raznolike upotrebe, od meke tekstilne robe do novčanica za američki dolar, koje sadže 75% pamuka. Sledeća presudna faza rasta vlakna pamuka počinje kad se zadeblja njegov sekundarni ćelijski zid, tako što dostavlja velike količine celuloze u sekundarni sloj. Celuloza tako čini preko 90% težine vlakna. Što više celuloze bude dostavljeno, to će taj sekundarni sloj postati gušći, a ovo određuje jačinu konačnog vlakna. Ova faza je esencijalna za razvoj dugotrajnog materijala kao na primer majice. Sposobnost odeće da izdrži godine pranja i nošenja je u velikoj meri određena debljinom tog sekundarnog zida ćelije. S druge strane, njegova mekoća je uslovljena dužinom vlakna, i zasniva se na prepravljanju primarnog zida ćelija. Na kraju, nakon oko 50 dana, vlakno je potpuno naraslo. Živa materija unutar ćelije umire, ostavljajući za sobom samo celulozu. Osušene ljuske semena pamuka, ili omotači, koje okružuju vlakna se otvaraju, i započinje raznošenje nekoliko hiljada ćelija vlakana u paperjastom obliku. Tanke niti vlakana koje vidimo su tanje su od ljudske kose, i ostaci onih gustih, osušenih zidova celuloze. Desetine hiljada ovih vlakana, koja su zavrtena u oblik prediva, će se koristiti za pravljenje svega, od tkanine, do filtera za kafu, pelena i mreža za pecanje. I uz pomoć moderne nauke, pamuk možda uskoro bude mekši, snažniji, i izdržljiviji nego ikad dok istraživači ispituju kako da optimizuju njegov rast na osnovu hranljivih sastojaka, vremenskih uslova i genetike.