Ovo je linija horizonta mog rodnog grada, Nju Orleansa. To je bilo sjajno mesto za odrastanje, ali to je jedno od najranjivijih mesta na svetu. Pola grada je već ispod nivoa mora. 2005. svet je posmatrao kako uragan Katrina razara Nju Orleans i Meksički zaliv. 1836 ljudi je umrlo. Nestalo je skoro 300 000 kuća. Ovo na vrhu je kuća moje majke - iako to nije njen automobil, do krova ga je donela voda od poplave - a ispod je kuća moje sestre. Srećom, njih dve i ostali članovi porodice su se izvukli na vreme, ali izgubili su svoje domove, i kao što možete da vidite, otprilike sve što je u njima bilo. Oluje su pogodile i druge delove sveta na još razornije načine. 2008. ciklon Nargis i njegove posledice ubili su 138 000 ljudi u Mjanmaru. Promena klime utiče na naše domove, naša društva, naš način života. Treba da se pripremamo na svakom nivou i u svakoj prilici. Ovaj govor priča o pripremljenosti i otpornosti na promene koje nailaze i koje će pogoditi naše domove i naš zajednički dom, Zemlju. Promene u ovim vremenima neće nas sve pogoditi podjednako. Postoje važne distributivne posledice koje nisu uvek ono što mislite. U Nju Orleansu, domaćinstva koja vode stariji i domaćice bila su među najranjivijim. Za one u ranjivim, niskim zemljama, kako staviti cenu za gubitak one zemlje gde su vam sahranjeni preci? I kuda će ići vaš narod? I kako će se snaći u stranoj zemlji? Da li će biti tenzija zbog imigracija ili sukoba zbog takmičenja za ograničene resurse? To je već pokrenulo konflikte u Čadu i Darfuru. Voleli to ili ne, spremni ili ne, ovo je naša budućnost. Naravno, neki u ovom novom svetu traže mogućnosti. Ovo su Rusi koji stavljaju zastavu na dno okeana kako bi položili pravo na minerale ispod leda Severnog ledenog mora koje se povlači. Iako možda postoje neki kratkotrajni pobednici, naši zajednički gubici će biti daleko veći. Ne treba otići dalje od osiguravajućih kompanija koje se muče da se izbore sa sve većim katastrofalnim gubicima zbog ekstremnog nevremena. Vojsci je jasno. Oni promenu klime nazivaju faktorom koji uvećava pretnju i može da ugrozi stabilnost i bezbednost, dok vlade širom sveta procenjuju kako da odgovore na to. Šta možemo da uradimo? Kako da se pripremimo i prilagodimo? Želela bih da navedem tri grupe primera, počevši sa prilagođavanjem na jake oluje i poplave. Delovi mosta I-10 Nju Orleansu koji su uništeni u Katrini, ponovo su sagrađeni 6 metara više kako bi izdržali veće nalete oluja. Ove energetski efikasne, uzdignute domove razvili su Bred Pit i organizacija Make it Right za teško pogođeno Deveto odeljenje grada. Razorena crkva koju posećuje moja majka ne samo da je obnovljena da bude viša, već je i spremna da postane prva Energy Star crkva u zemlji. Oni ponovo prodaju struju distribuciji zahvaljujući solarnim pločama, reflektivnoj boji i ostalom. Njihov račun za struju za mart je bio samo 48 dolara. Ovo su primeri Nju Orleansa koji ovako obnavlja sebe, ali bilo bi bolje kada bi drugi unapred delovali sa ovim na umu. Na primer, ovaj otporni dom u Galvestonu pretrpeo je uragan Ajk, dok drugi na susednim imanjima očigledno nisu. Širom sveta, sateliti i sistemi za uzbune spašavaju živote u okolinama koje su sklone poplavama, poput Bangladeša. Ali koliko god su bitne tehnologija i infrastruktura, možda je ljudski element još bitniji. Potrebno nam je bolje planiranje i sistemi za evakuaciju. Potrebno nam je da bolje razumemo kako i zašto ljudi odlučuju u kriznim situacijama. Iako je istina da mnogi koji su umrli u Katrini nisu imali pristup transportu, drugi koji su ga imali, odbili su da odu kako se oluja približavala, često zbog toga što im dostupni prevoz i skloništa nisu dozvoljavali da povedu svoje ljubimce. Zamislite da tokom evakuacije ili spašavanja ostavljate svog ljubimca. Srećom, Kongres je 2006. izglasao član o evakuaciji ljubimaca i standardima u transportu. (Smeh) - skraćenica je "PETS" - kako bi to promenili. Drugo, priprema za vrućinu i sušu. Poljoprivrednici su suočeni sa izazovima suše, od Azije do Afrike, od Australije do Oklahome, dok su talasi vrućina povezani sa promenom klime, odneli desetine hiljada života u zapadnoj Evropi 2003. i ponovo 2010. u Rusiji. U Etiopiji, 70% populacije, to je sedam-deset, preživljava od kišnih padavina. Oxfam i Swiss Re, zajedno sa fondacijom Rokfeler pomažu zemljoradnicima poput ovog da sagrade terase na padinama i nađu druge načine da sačuvaju vodu, ali takođe pružaju osiguranje kada dođu suše. Stabilnost koju pruža ovaj potez daje zemljoradnicima pouzdanost da investiraju. Daje im mogućnost pristupačnog kredita. Omogućava im da postanu produktivniji tako da mogu tokom vremena da sami sebi priušte osiguranje, bez pomoći. To je pozitivan ciklus koji može da se ponavlja širom sveta u razvoju. Nakon smrtonosnog talasa vrućine 1995. koji je pretvorio hladnjače čuvenog festivala Taste of Chicago u improvizovane mrtvačnice, Čikago je postao prepoznatljivi lider, suzbijajući uticaj urbanih ostrva vrućine otvaranjem centara za hlađenje, pomaganjem ugroženih delova grada, sadnjom drveća, stvaranjem krovova sa hladno belim ili biljnim pokrivačima. Ovo je zeleni krov gradske većnice, pored dela krova okruga Kuk, koji je 25 stepeni topliji na površini. Prošle godine Vašington je poveo naciju u instalaciju novih zelenih krovova i ovo delom finansiraju iz poreza od pet centi na plastične kese. Troškove ugradnje ovih zelenih krovova dele sa vlasnicima zgrada i kuća. Krovovi ne samo da smiruju uticaj urbanog toplotnog ostrva nego i štede energiju, a samim tim i novac, emisije koje izazivaju promenu klime i takođe smanjuju oticanje kišnice. Tako neka rešenja za vrućinu mogu da pruže dobra rešenja za sve. Treće, prilagođavanje morima koja rastu. Porast nivoa mora preti obalskim ekosistemima, poljoprivredi, čak i velikim gradovima. Ovako izgleda podizanje nivoa mora od jednog do dva metra u delti Mekonga. Tu se uzgaja polovina pirinča u Vijetnamu. Infrastruktura će biti pogođena. Aerodromi širom sveta se nalaze na obalama. Ima smisla, zar ne? Tu je otvoreni prostor, avioni mogu da uzleću i sleću, a da ne brinu da li će stvarati buku ili izbegavati visoke zgrade. Evo samo jednog primera, aerodrom u San Francisku, gde je 40 cm ili više poplavljeno. Zamislite neverovatne troškove za zaštitu ove ključne infrastrukture nasipima. Ali možda se pripremaju neke promene koje niste zamišljali Na primer, avionima je potrebna duža pista za uzletanje, jer zagrejani, ređi vazduh obezbežuje manji uzlet. San Francisko takođe troši 40 miliona dolara da ponovo osmisli i dizajnira svoju kanalizaciju i snabdevanje vodom, jer cevi za ispust vode poput ove mogu da se poplave morskom vodom i izazovu zapušenje u postrojenju i naškode bakterijama koje su potrebne za obradu otpada. Ove cevi za ispust su nadograđene kako bi sprečile da morska voda uđe u sistem. Pored ovih tehničkih rešenja, naš rad sa udruženjima u Centru za promenu klime u Džordžtaunu ohrabruje ih da vide koji su to dostupni legalni i politički alati i da razmotre kako oni mogu da omoguće promenu. Na primer, kod primene na kopnu, koja područja želite da zaštitite dodavanjem valobrana, na primer, da ih promenite, podizanjem zgrada, ili da pobegnete iz njih kako biste dozvolili migraciju bitnih prirodnih sistema, poput močvara i plaža? Drugi primeri koje treba uzeti u obzir. U Ujedinjenom Kraljevstvu, brana na Temzi štiti London od talasa od oluja. Mreža azijatskih gradova za otpornost na promenu klime, vraća u život vitalne ekosisteme, poput šumskih mangrova. Ovo nisu samo bitni ekosistemi sami po sebi, već su i zaštita zajednica na kopnu. Njujork je neverovatno osetljiv na oluje, kao što možete videti iz ovog dovitljivog znaka, i na porast nivoa mora, kao i na talase od oluja, kao što možete videti iz poplavljenog metroa. Ali gore na zemlji, ove izdignute rešetke za ventilaciju metroa pokazuju da rešenja mogu da budu funkcionalna i privlačna. Zapravo, u Njujorku, San Francisku i Londonu, dizajneri su zamislili načine da bolje integrišu prirodna i veštačka okruženja koja se tiču promene kilme. Mislim da su ovo inspirativni primeri toga šta je moguće kada osetimo sposobnost da planiramo svet koji će biti drugačiji. Ali sada, reč opreza. Prilagođavanje je previše bitno da ga ostavimo stručnjacima. Zašto? Pa, stručnjaci ne postoje. Ulazimo u nove teritorije, a naše iskustvo i sistemi zasnovani su na prošlosti. Stacionarnost je zamisao da možemo da naslutimo budućnost na osnovu prošlosti i da planiramo s tim na umu i ovim principom se vodi dosta našeg inženjerstva, našeg dizajna bitne infrastrukture, gradskih sistema snabdevanja vode, pravila građenja, čak i prava na vodu i drugih pravnih presedana. Ali jednostavno više ne možemo da se oslanjamo na utvrđene norme. Funkcionišemo van normi koncentracija ugljen dioksida koje je ova planeta gledala stotinama hiljada godina. Ovo je šira slika na koju želim da ukažem. Na nama je da pogledamo na naše domove i zajednice, naše slabosti i izloženost riziku i da nađemo način ne samo da preživimo, već i da uspemo i na nama je da planiramo i pripremimo se i pozovemo vođe svojih vlada i od njih zahtevamo da urade isto, čak i kada govore o osnovnim uzrocima promene klime. Nema brzih popravki. Ne postoje jednaka rešenja za sve. Svi mi učimo kroz rad. Ali ključna reč je rad. Hvala vam. (Aplauz) (Aplauz)