[MUZIKA]
MUZIKA "Ono što govore divlji vukovi"
Svako od nas je rezultat milijardi
godina evolucije i devolucije.
Milijarde godina akcija i njihovih
posljedica su nas dovele u ovaj trenutak.
Akcije onih koji su živjeli prije nas
dale su nam ovo tijelo i ovaj život.
Ovo je uistinu
nevjerojatno dragocjen dar.
Ali što mi činimo s njime?
Kako naše današnje ponašanje kreira
posljedice za našu
djecu i njihovu djecu?
Nažalost, ova situacija je vrlo ozbiljna i
postaje sve opasnija.
Suočavamo se s mnogim velikim opasnostima a ipak
smo totalno nesvjesni one najveće.
Da bismo razumjeli realnost naše
situacije, moramo
razumjeti kako smo dospjeli tu gdje jesmo.
Samo tada ćemo razumjeti.
kako da uistinu promjenimo naše živote.
Kako se obično kaže, oni koji ignoriraju svoju
povijest, sigurno će ju ponoviti.
(MUZIKA "Jack and Jill")
Svako dijete uči kroz priče.
Očito je da dječje priče
nisu povijesne ili doslovne činjenice.
One su izmišljotine dizajnirane da pomognu
čitaocu da podsvjesno
shvati osnovne istine.
Mitovi i religijske priče su isto to.
Svaka religija i mitološka tradicija
priča priče o tome kako je svijet
kreiran i o našim precima.
Ali moderni ljudi čine pogrešku da
tumače te priče doslovno.
Religije i mitovi nisu doslovni.
Oni su simbolični, i mi bismo morali znati
kako da ih tumačimo.
Uistinu, tajna mistična knjiga
Židovstva, Zohar, kaže točno to.
"Priče unutar učenja su
prekrivač pravog učenja."
"Jao onome tko uzme taj prekrivač za
samo učenje."
Postoje budalasti ljudi koji, kad
vide čovjeka obučena u finu odjeću,
ne gledaju dalje od te odjeće.
Ali uistinu tijelo je ono
što daje vrijednost odjeći;
a još dragocjenija je duša.
Učenje također ima svoje tijelo i dušu.
Prostodušni ljudi ne gledaju
dublje od prekrivača,
priča iz učenja;
ne znaju ništa drugo i ne vide
što se skriva ispod njih.
Dobro informirani ne razmišljaju o
odjeći, već o
tijelu koje je iza prekrivača priče.
Konačno, mudri misle samo o duši,
koja je temelj za sve ostalo
što je učenje samo po sebi.
Religijske priče, mitovi, i legende
koje svatko zna i
interpretira doslovno i koristi kao bazu
za svoje dogme i
tradiciju su kao dječje priče.
One nisu doslovna
povijest, već su simbolične.
One skrivaju nivoe značenja koje
javnost ne može zamisliti.
Na primjer,
Grčki mitovi su slavni i
nebrojene knjige su napisane o
njihovim značenjima, ali
nijedno od njih nije istinito.
Prava značenja Grčkih motova nikad
nisu obznanjena javnosti.
To je istina i za
ostale religije svijeta.
Svaki mit i religijska priča je
simbolična i ima
nivoe skrivenih značenja.
U ovoj seriji, mi čemo
vas samo uvesti u ovu temu (znanje).
Nemoguće je uključiti sve
legende i mitove
iz svih naših tradicija
ili ići duboko u detalje mnogo
biliona godina naše povijesti.
Ovdje, mi ćemo samo pokazati da
ima mnogo toga što se može naučiti.
Oni koji žele zaroniti dublje u ovu
temu mogu pronaći vrlo dobar vodič
u knjizi 'Tajna Doktrina' od H.P. Blavatsky
Ove nevjerovatna knjiga iz
1888 postavila je temelje za
razvitak u dvadesetom stoljeću.
Probudila je Zapad prema univerzalnom
zajedničkom korijenu svog spiritualnog znanja.
Također je bilo štivo pokraj kreveta
za vjerovatno najvažniji znanstveni
um poslijednjih stoljeća:
Alberta Einsteina.
Sve što ćemo ovdje ukratko objasniti
potpuno je dokumentirano
u knjizi "Tajna Doktrina",
I detaljnije objašnjeno u
20-tom stoljeću po Samaelu Aun Veoru.
Moderna znanost inzistira na
doktrini evolucije.
Kao i ljudski razum
i tajna doktrina.
I ideja je potvrđena u
drevnim legendama i mitovima.
Čak i sama Biblija, kad se
čita između redaka".
Moderna znanost je isteorizirala vremensku
liniju evolucije bazirano na komadićima
fizičkih dokaza.
Ipak, većina naše povijesti
nije se dogodila na materijalnoj razini.
Evolucija ne počinje niti
završava u fizičkom svijetu.
Zapravo, fizički svijet je samo
vanjska ljuska, tanka koža.
To je najpovršniji
aspek evolucije.
Život izranja iz puno vecih dobina.
Drvo života
simbolizira zakone prirode
i ima mnogo nivoa značenja.
To je tajni temelj
Zapadnih religija.
Za svrhu ovog objašnjenja, mi
to možemo gledati kao slojeve gustoće.
Postojanje izranja iz
iskonskog apstraktnog prostora,
i postepeno se zgušnjava
kao materija, energija, i
svijest u slojevima povečavajuće
gustoće, koje možemo zvati dimenzije.
To odvijanje se događa u ciklusima.
Raste prema vani,
malo se razvije, pa se vrati nazad.
To je kao nas dah, ili otkucaj srca.
Pojavi se, pa se povuče.
Ovaj se ciklus ponavlja i ponavlja
u vramenskim razmacima
koji su uistinu neshvatljivi.
Sa svakom ekspanzijom, dohvaća dalje.
Tijekom ogromnih vjekova, slojevi prirode
postepeno postaju sve gušći,
dok se konačno
fizički svijete ne kristalizira.
Ovdje i sad, postoje mnogi slojevi
prirode koji su puno suptilniji nego
fizički sloj, ali ih mi ne percipiramo
našim fizičkim čulima.
Mi možemo iskusiti samo neke od tih razina
mutno dok sanjamo.
Ali nažalost, mi
sanjamo bez spoznaje.
Mi nismo svjesni tih svjetova, iako
iako postojimo u njima ovdje i sada.
U našem sadašnjem uvjetovanju, ograničeni
smo na naša fizička čula,
koja otkrivaju samo vanjsku ljusku
ili površinu puno dubljih
događaja koji izranjaju iz
suptilnijih slojeva prirode.
Da bolje shvatimo, možemo
promatrati osobu i
vidjeti njihovu ekspresiju,
ali ne možemo shvatiti razloge tome.
Ta ekspresija njegihovog tijela je
rezultat onoga što
se događa unutar njih,
njegovih misli,
emocija, i unutarnjih senzacija.
Ova fizička čula ne mogu
vidjeti te razine prirode.
Sve što opažamo u fizičkom
svijetu rezultat je onoga sto se već
dogodilo u unutrašnjim svijetovima,
u suptilnim razinama prirode.
To je razlog zašto sanjamo
o događajima koji se dogode kasnije.
Sve u fizičkom svijetu je prvo bilo
u suptilnim svijetovima.
To uključuje i ljudsku rasu.
Naša evolucija počela je u unutarnjim svijetovima.
Mi nismo prva
ljudska rasa na ovom planetu.
Mi nećemo biti ni zadnja.
Prije nas, postojale su
četiri velike civilizacije.
Naši najstariji zapisi simboliziraju naše
pretke različito u svakoj tradiciji.
Ali nakon što znate tragove,
možete vidjeti da oni pričaju istu priču.
Bilione godina unazad, postojala je rasa
u suptilnim razinama prirode koja je
imala bezoblična tijela
sačinja od svijetla.
Zbog ostataka
karme iz prijašnjih doba,
ta bića su se morala
spustiti u niže forme.
Počeli su nastanjivati tijela sa formom.
Bilionim godina unazad, kad
je Zemlja tek postajala,
suptilne forme u internim
dimenzijama su se polako
kristalizirale u fizičku razinu.
"I zemlja je bila bez forme i prazna,
i mrak je bio na
površini dubine.
I duša Elohima (od prve ere)
kretala se površinom voda."
Naše mitologije opisuju iskonske
titane, velike bogove i
božice drevnih vremena.
Ti mitovi, kao sto su Avalon i Tuath De,
predstavljaju
drevnu rasu Polarisa.
Njihove zu zemlje bile zapamćene kao Thule
Tula, Aztlan, Avalon,
Asgard, i mnoga druga imena.
"Ova sveta zemlja je samo jedna od
čija je sudbina da traje od
početka do kraja.
Ona je kolijevka od prvog čovjeka do
prebivališta zadnjeg božanskog smrtnika.
Danas, fizički dio ovih zemalja
je ispod sjevernog leda.
Ta polarna rasa bila je
polueterična, polufizička.
Bili su izuzetno lijepi, sa bogatom
crnom bojom, i nisu
imali spol ili rasu.
Bili su puni
vrline, mudrosti, i inteligencije.
Njihva tijela su bila kolosalna, ali subtilna,
bazlična, nešto
kao ameba ili čelija.
U Abhidharma spisima Budizma,
oni su opisani kao
da imaju tijela od svijetla
koja nisu ograničena
zakonima fizičkog svijeta.
Oni su se mogli rastegnuti ili
stisnuti svojom voljom.
Njihova svrha bila je da postave temelje
za život na ovom svijetu, i da ga vode
bilione godina.
U drevnim spisima, oni imaju puno
imena i simboličnih reprezentacija.
U Indijskim spisima zovu ih
Prajapatis, Samorođeni.
U Bibliji, zovu se Elohim.
Prva korijenska rasa bila je božanska
ljuskost, rasa bogova.
Oni i dalje postoje, ali
u suptilnijim razinama prirode.
Polarna rasa nije imala spolove.
Bili su androgini, muško-ženski,
a razmnožavali su se fisiporoznom nespolnom
reprodukcijom, oni bi jednostavno podijelili
svoje tijelo da naprave još jedno.
Kao što ćelije danas nemaju spol i
razmnožavaju se neseksualno dijeleći se,
tako su se naši drevni preci
razmnožavali, i tako naše
tijelo prvo nastaje.
Drevni mitovi o bogovima kreacije
predstavljaju polarnu rasu.
Iz dubine suptilnih razina
prirode, oni vode
evoluciju života
na ovm planetu bilionima godina.
I kad je moment bio pravilan, oni su učinili
nevjerovatan napor da
izvedu velike podvige stvaranja,
da započnu novi ciklus evolucije,
novu rasu ljuskih bića.
Kroz milione godina evolucije,
Elohim je vodio
razvitak nove rase
u malog gušćoj formi.
Mi ih zovemo Huperborejci.
Fizički dio nekih njihovih zemalja
još postoji u
sjeverno Europi i Aziji.
Hiperboreanci su bili manji nego
polarna rasa, ali još uvijek
ogromni u odnosu na nas.
Njihova tijela su bila malo gušća
nego kod polarne rase, ali
još uvijek nisu bila potpuno fizička.
U Bibliji, ovo je prekazano kao
drugačija razina svjetla.
"I Elohim (prve ere) reče:
"Neka bude svjetlost,
i bi svjetlost".
Oni su takođe bili
androgeni, muško-žensko u jednome biću,
ali su se mogli manifestirati
kao muško ili žensko prema potrebi.
Hiperborejci su se reproducirali pupanjem,
nicanjem novog tijela na njima.
Kroz mnogo miliona godina,
Hiperborejci su evoluirali i devoluirali.
Njihova civilizacija je
imala faze, kao sto svaki dan ima:
zoru, podne, zalaz, i ponoć.
Ovo su bile četiri faze:
Zlatno doba, Srebrno
doba, Bronzano doba, i Željezno doba.
Četiri faze u životu bilo čega.
Faze evolucije i devolucije.
U njihovom željeznom dobu, neki od
Hiperboreanaca počeli su devoluirati i pokazivati
znakove samo-interesa,
sebičnosti.
Tijekom milijuna godina,
ovaj samo-interes uzrokovao je da
neki Hiperborejci
degeniraju više i više.
Oni su počeli pokazivati kvalitete nižih
kraljevstava prirode, životinja.
Na karaju, devoluirali su u forme
slične primatima,
i ta devolucija se
nastavila do danas.
Fizička tijela danjašnjih
primata su devoluirane forme koje su počele
davno u Hiperborejskoj eri.
I one stare kosti animalističnih ljudi
za koje znanstvenici tvrde
da su naši preci
su u stvarnosti ostaci
degeneriranih Huperborejaca.
Na kraju Hiperboreanske ere, događalo
se nasilje i tama.
Hiperboreanska rasa je
uništena uraganima.
Selektirana grupa njih je odvedena da
postavi temelje za
novu eru razvoja.
"I Elohim prve ere reče:
"Neka se vode pod
nebom skupe zajedno
na jedno mjesto, i
neka se suho tlo pokaže."
Kontinent Lemurija, ili Mu, bio je
prva suho tlo na Zemlji.
To je bilo kad se fizička
razina potpuno kristalizirala.
U Bibliji, zove se Raj.
Taj drive continent
bio je Pacifički Ocean.
Ostaci te civilizacije mogu se
naći svuda oko Pacifika,
kao Uskršnji otok,
i Australija.
Lemurci su bili manji nego
Hiperboreanci, ali divovi u usporedbi s nama.
Prosječni životni vijek
Lemurijaca bio je 1.500 godina.
Oni su pričali lice u lice
sa bogovima, Elohimom.
Lemurijci su mogli vidjeti sve
dimenzije prirode.
Oni su znali njihovu svrhu i njihovu budućnost.
Oni nisu imali bol u smrti ili rođenju.
Nakon 150.000 godina evolucije,
Lemurijci su dostigli
razinu evolucije
od koje smo mi danas
imamo vrlo daleko da dostignemo.
Oni su imali leteće brodove
i čamce pogonjene na atomsku energiju.
Oni su koristili nuklearnu energiju.
Imali su kozmičke brodove koji su im omogučavali
putovanja na druge svjetove.
"I Elohim (prve ere) reče:
"Kreirajmo čovječanstvo na na[u
sliku i sličnost."
"I tako je (andogeni) Elihim načinio novu
razu (kroz evoluciju) na
njihovu vlastitu (androgenu) sliku.
Na sliku Elohima načiniše it.
Oni su kreirali muško-ženske."
Prvi Lemurijci bili su hermafroditi.
Hermafrodit ima i
muške i ženske seksualne organe
i reproducira vrstu aseksualno
sam, oplođujući
jedno jajašce i jedan sperm.
Onda, tijekom milijuna
godina evolucije,
Elohim je vodio
podjelu spolova.
Kroz postepenu evoluciju, Lemurijska
djeca počela su da se rađaju
sa jednim seksualnim organom više
naglašenim nego drugi.
To je postajalo sve češće i češće dok
se konačno djeca nisu
počela rađati sa jasnim spolom
kao muško ili žensko.
To se nije dogodilo
u jednom trenutku.
Podjela spolova
trajala je milione godina.
Razdjela Adam i Eve u
Bibliji simbolizira razdjeu
spolova koja se dogodila u Lemurijskoj eri.
To je rekapitulirano u razvoju
svakog fetusa danas.
Na početku, fetus nema spol.
Onda postane moment kad fetus
evoluira u muško ili žensko.
To je razlog zašto muškarci
danas imaju inertne bradavice.
To je razlog da žene danas imaju
klitoris, koji je atrofirani penis.
Danas naša fizička tijela imaju ostatke
drevne prošlosti kad su ljudska bića
bili hermafroditi.
Očito, nakon sto su se spolovi podijelili,
seksualna kooperacija je bila potrebna
da se produžava vrsta.
Menstruacija je ostala kod ženskog
spola, ali je jajašce ostalo neoplođeno.
Bilo je nužno imati suradnju
muškog spola
za oplodnju jajašca kako
bi se produžila vrsta.
Sve ovo je bilo u skladu sa
planovima Elohima.
U početku, seksualna suradnja muškaraca i
žena bila je sveti
događaj samo za reprodukciju
koji se izvodio
u specijalno vrijeme godine,
i samo u hramovima uz
usmjeravanje Elohima.
To je korijen
tradicije medenog mjeseca,
specijalnog puta vjenčanog para
da iniciraju reprodukciju.
Tada je seksualni čin bio čin
molitve, i nije bilo požude niti orgazma.
Par bi se seksualno sjedinio u
hramu i mirovao tako, fokusiran
na molitvu i meditaciju.
Elohim bi vodio jedan jedini sperm
od muža u
jajašce u ženinom tijelu.
Lemurijanci su practicirali "bezgriješno začeće",
reprodukciju bez orgazma.
Pa, kao što vidite, od rase do rase,
preko biliona godina, seksualna
reprodukcija se razvijala.
Polarna rasa evoluirala je da se reproducira
fisiporoznim nespolnom
generacijom, kroz razdvajanje.
Hiperborejci su evoluirali da se reproduciraju
kroz aseksualno pupanje. Lemurijci su evoluirali
od pupanja iz početka, reprodukcijom
preko jajašca, i onda
reprodukcijom kroz seksualnu kooperaciju.
Kroz ove korijenske rase, kroz bilione
godina, čovječanstvo
je evoluiralo kroz seksualnu čistoću,
i približavalo se kritičnom koraku,
šansi da i oni postanu Elohim,
bogovi i božice.
Da se evolucija čovječanstva nastavi
dalje, Elohim je trebao da se Lemurijanci
potpuno kristaliziraju u fizičkom svijetu.
Njihova fizička tijela su bila spremna,
ali njihova svijesnost još nije bila
potpuno obvijena njihovim fizičkim tijelima.
Oni su bili toliko posvećeni
božanskom, i toliko čisti, toliko nevini,
da nisu željeli
ići u fizički svijet.
Oni su mogli kroz maglicu uočiti
fizički svijet.
U određenom smislu, njihova je percepcija bila kao
suprotna od naše. Mi percipiramo
unutrašnje svijetove samo
maglovito, kao u snovima.
Za njih, bilo je obratno.
Fizički svijet je bio zamagljen. Bio
je zamjetan, ali ne i interesantan.
Oni su voljeli božansko svjetlo
koje su vidjeli svojim superiornim čulima.
Željeli su gledati božansko, ne
fizički svijet. I tako su bili
na nekoj vrsti granice između
suptilnog svijeta četvrte dimenzije
i konkretnog svijeta
fizičke dimenzije,
i oni nisu željeli da nastave njihov
razvoj u
fizički svijet.
I tako je Elohim
vodio evoluciju Lemurijskih
tijela da razviju
specijalni organ koji će privući
svijest prema senzaciji
tjelesnosti.
U ezotericizmu, taj organ
se zove kundabuffer.
Smješten je na dnu
kralježnice i formirao je rep.
Ovaj događaj ogledava se u razvoju
embrija.
Na kratko vrijeme, ljudski embrio
ima rep.
To je rekapitulacija
naze drevne prošlosti.
Za repom na mjestu,
Lemurijci
su definitivno okrenuli svoju pažnju
prema tjelesnom.
I kroz milione godina,
njihova svijesnost je postala potpuno fiksirana
na fizička tijela, i
tako na fizički svijet.
Kad rep više nije bio potreban,
Elohim je vodio
prirodu da ga devoluira
i kroz vrijeme, izbačen je iz
fizičkih tijela Lemurijaca.
Još uvijek imamo ostatke toga u bazi
naše kralježnice.
Zove se trtica.
Nažalost, taj rep je bio
pričvršćen malo predugo.
Ostavio je sjenu u našoj psihi:
fascinaciju fizičkim senzacijama.
U Zapadnim spisima, Adam i Eva
simboliziraju Lemurijsko čovječanstvo.
Mit kaze da je Evu iskušala
zmija da pojede zabranjeno voće,
voće sa drva znanja.
"Od drveta spoznaje טוב [čistoće],
i רע [nečistoće],
ne smijete jesti.
Jer u dan kad jedeš toga
sigurno ćeš umrijeti."
Drvo znanja je takođe simbolično.
Pravo značenje je natuknuto kroz spise.
"A Adam pozna Evu, ženu svoju, i ona
zatrudnje i rodi Kajina."
„A anđeo joj reče:
Začet ćeš u utrobi svojoj
i roditi sina,
i nadjenut ćeš mu ime Ješua, „spasitelj“.
Tada reče Marija anđelu:
kako će ovo biti,
kad ja nisam poznavala muškarca?
Hebrejska riječ דעת
implicira spolno znanje.
Nažalost, spisi o ovome
su loše prevedeni
da se utvrdi dogmatska filozofija
naučavana javnosti o
takozvanom "dobru i zlu".
Mitološko simboličko drvo
znanja krije
tajna učenja o seksu.
Towb טוב znači "čist, dobar, etičan, sladak".
Rah רע znači "zagađenje, nečistoća, zloća".
To su polarnosti seksualne akcije
i potencijalni rezultati seksa.
Postoji čista etična forma seksualne
kooperacije, i postoji nečista,
zagađena forma seksa.
Čista forma može kreirati
Elohima, Budu, majstora.
Nečista forma kreira đavole, čudovišta,
bol, i patnju.
To je ono što je skrivano, jer znanje
je moć, a seksualno
znanje je vrlo opasno.
Kroz bilione godina, naši preci
evoluirali su da dostignu seksualnu kooperaciju,
i pripremani su od Elohima da
koriste seks na čisti
način baziran na istinskoj ljubavi,
kako bi razvili svijest da
čovječanstvo moze postati Elohim i ući
u superiorna kraljevstva prirode.
Ali Lemurijance je iskušavao užitak.
Dok su bili van
hramova, muškarci, žudeći
za sjedinjenjem sa ženama, iskušavali su ih
sa svojim simboličnim
zmijama, svojim seksualnim organima,
i žene koje su kušale taj užitak
željele su još.
Oćito je da je priča o Adamu i Evi
simbolična, i očito je da je
o seksu, ali čovječanstvo je nikad
nije razumjelo. Sad hoće.
Iskušenje Adama i Eve simbolizira
sve drevne Lemurijance
koji su počeli imati seksualni
čin van hramova.
Oni su bili iskušani svojim vlastitim umovima,
i zadovoljstvom, i konačno
su otkrili orgazam.
Orgazam se događa kad je tijelo
prepunjeno seksualnom moći
i ne može ju kontrolirati.
Orgazam je
kratki spoj koji izbacuje
svu akumuliranu snagu.
Orgazam je simboliziran
kao zabranjeno voće.
Zabranjen je
zato sto seksualna mox kreira
život i eksterno i duhovno.
Seksualna mox je
gorivo za našu svijesnost,
"Živuće vode" koje kreiraju vječni život.
To je razlog da ozbiljni
sljedbenici svih religija
čuvaju svoju seksualnu snagu.
Kad jedete
zabranjeno voće, vi
trošite svoju seksualnu moć,
umjesto da je koristite za njenu
stvarnu namjenu,
razvoj ljudske duše.
Kad je seksualna snaga izbačena, izgubljena,
kroz orgazam,
svijest je oslabljena.
Kroz orgazam, Lemurijci
su izbacivali seksualnu moć
koja im je davala njihovu ljepotu,
spiritualne moći, i čistoću.
I tako se se degenerirali.
Iskušani željom za zadovoljstvom,
to drevno čovječanstvo
zagadilo je seksualni čin.
Umjesto da drvo znanja vodi
dobrome, čistoći,
vodilo je zagađenju, nečistoći.
Prije pogreške, bili su čisti,
sretni, nevini, i znali
su božansko licem u lice.
Nakon zaprljavanja seksualnog čina
sa orgazmom, otkrili su
sramotu, strah, i nezadovoljstvo.
Izgubili su pogled na božansko.
Otkrili su bol,
osječaj da su
odvojeni od božanskog,
i odvojeni od drugih.
Raj, "sreća", je izgubljena.
U mitu o Adamu i Evi, kad su
bili izbačeni is Raja,
to predstavlja kako je
Lemurijsko ljudstvo ušlo potpuno u
fizički svijet.
To se svejedno moralo dogoditi,
ali sa zadržavanjem svijesnosti o
internim svijetovima.
Problem je bio,
da su jeli zabranjeno voće.
I umjesto ulaska u
fizički svijet svjesno,
Lemurijci su ušli kroz upuštanje
u želju, sa
posljedicama koje proizlaze is toga:
patnja, bol, i nesvijesnost.
Lemurijci su izgubili sposobnost
da vide više dimenzije.
Izgubili su sposobnost da
vide bogove, Elihime.
Izgubili su svoju
ljepotu i nevinost,
i postali potpuno kristalizirirani
u materijalni svijet, pali, izbačeni
iz raja.
Ovo se isto dogodilio preko dugog perioda
vremena. Nije to bilo
u jednome danu.
Nakon toga, zato sto su izgubili svoje
moći, pokušavali su
da ih povrate sebičnim načinima.
Počeli su koristiti svoje rituale i
spiritualno znanje sebično,
što ga pretvara u crnu magiju.
U zadnjim danima Lemurije,
crna magija proširila se svugdje.
Lemurijci su devoluirali
u ratna plemena, i u svom ponosu
i ljutnji, oni su upotrijebili
atomska oružja jedni na druge.
Kroz 10.000 godina, zemljotresi su uništavali
kontinent Lemurije
i bacili ga
na dno oceana.
Danas je ostalo samo nekoliko tragova.
U zadnjem trenutku, odabrana grupa
Lemurijaca je izvedena da bude
sjeme za razvoj
nove ere.
Elohimi su se hrabro borili
da posadi to sjeme i napravili velike
žrtve da se oni uzdignu naviše, ali
posljedice pada iz Raja
nisu se mogle izbjeći.
I tako je ciklus
evolucije i devolucije počeo ponovno.
Atlantidsko čovječanstvo je bilo sljedeća velika
civilizacija u drevna vremena,
još uvijek milione godina daleko.
Na počeku, u njihovo
zlatno doba,
civilizacija Atlantide bila je prelijepa.
Zakon i etika su se poštovali kao svetinja.
Ljubav i seks su
se smatrali svetim,
i seksualni čin se izvodio
samo za reprodukciju vrste.
Atlanćani su isto imali tehnologiju daleko
napredniju nego naša.
Oni su putovali na druge planete.
Oni su kombinirali znanost sa
seksualnom moći. Znali su
kako da umetnu svijest
živućih tijela u humanodine, androidne
robote da ih služe.
Oni su znali kako da de-gravitiraju
bilo što, čineći lakim
prenošenje čak i ogromnih objekata.
Imali su prekrasne religije.
Sva religijska učenja
Inka,
Maya, Azteka, Grka, Feničana,
Skandinavaca, i Hindusa
imaju Atlantidske korijene.
Svi bogovi i božice tih
tradicija su bili heroji,
kraljei, i kraljice iz Atlantide.
Atlantijci su dostigli najvišu točku
civilizacije, kulture, i znanja
u našoj povijesti.
Tada, na vrhuncu, kriza
neophodna za razvoj
čovječanstva, Atlantijci su se morali
suočiti sa izazovom
drva znanja.
Atlantijci su bili izazvani
zabranjenim voćem,
i većina je pala.
Onda su se ljudi podijelili
u dva suprotna puta,
čisti i nečisti.
Čisti je čuvao svoju seksualnu moć.
Oni su odbijali orgazam
kako bi dobili nešto
bolje: spiritualnu vatru i
jačanje njihove svijesnosti.
Nečisti su poticali orgazam.
Oni su tražili zadovoljstvo i moć,
i ljihov utjecaj se naglo širio.
Kao rezultat, devolucija
Atlanćana se ubrzala.
Seks je postao alat za zadovoljstvo
i moć.
Atlanćani su imali orgije.
Miješali su seks sa magijom
i razvili ukus za požudu,
ponos, ljutnju, i zavist.
Fizička tijela Atlanćana
bila su manja of Lemurijanaca,
i nisu živjetli tako dugo. Gdje su
Lemurijcu Živjeli između 1200 do 1500 godina,
Atlanćani su živjeli
samo 600 do 700 godina.
Da produže ljepotu i životni vijek
bogatih i moćnih,
Atlantijci su počeli
da ženju žlijezde i hormone
od siromašnih.
Transplantirali su
srca, bubrege, čak i mozgove.
Kao rezultat, Atlantijci su mogli ostati
živi puno stoljeća
nakon njihovog normalnog životnog vijeka,
i kroz puno tijela
bez prekida.
Njihova čula su bila
manje snažna nego kod
Lemurijaca, i kroz protok vremena,
i zbog raznih
zlouporaba za kojima su tragali
njihova percepcija je oslabila.
Izgubili su pogled
u superiorne svijetove
i izgubili su pogled na bogove.
U njihovom ponosu i želji da povrate
svoje duhovne moći,
oživjeli su crnu magiju
iz prošlosti i razvili je da
postane još moćnija.
Ukratko, Atlantijci su devoluirali
daleko više nego Lemurijci.
"I Bog je vidio
da je čovječanstvo
veliko na zemlji,
i da svaka mašta iz
misli u njihovim srcima
bila stalno manifestirana.
Oni sa čistoga puta upozoravali su ih
da se kraj njihove
civilizacije bliži,
ali Atlanćani su ih ismijavali
i zadirkivali ih.
U njihovom Željeznom Dobu, Atlanćani
su devoluirali u seriju ratova
tako dubokih da se još čuvaju
u sjećanju današnje Mahabharate.
Ova serija ratova trajala je stotinama
i tisućama godina,
i dovela je do upotrebe
atomskog oružja,
koje je potaklo ogromne potrese.
Prvi je bio
prije 800.000 godina.
Drugi je bio
prije 200.000 godina.
Treći i zadnji,
bio je onaj koji je
potpuno dokrajčio Atlantidu,
dogodio se prije otprilike 11.000 godina,
i uzrokovao je poplavu
koja je totalno potopila ostatke
Atlantske civilizacije.
U zadnjem momentu,
selektirana grupa
Atlantijaca sa čistog puta
je izvedena,
točno kako se dogodilo
sa prijašnjim rasama.
Kulture diljem svijeta
sjećaju se tog događaja u pričama
o Noi, Vaivasvati, Utnapashtim,
Deucalion, i stotinama više.
...priće koje simboliziraju kako je šačica
čistih Atlanćana pobjegla
da pripreme kreaciju
sljedeće civilizacije:
nas, moderno čovječanstvo.