[MUZIKA]

MUZIKA "Ono što govore divlji vukovi"

Svako od nas je rezultat milijardi

godina evolucije i devolucije.

Milijarde godina akcija i njihovih

posljedica su nas dovele u ovaj trenutak.

Akcije onih koji su živjeli prije nas

dale su nam ovo tijelo i ovaj život.

Ovo je uistinu

nevjerojatno dragocjen dar.

Ali što mi činimo s njime?

Kako naše današnje ponašanje kreira

posljedice za našu

djecu i njihovu djecu?

Nažalost, ova situacija je vrlo ozbiljna i

postaje sve opasnija.

Suočavamo se s mnogim velikim opasnostima a ipak

smo totalno nesvjesni one najveće.

Da bismo razumjeli realnost naše

situacije, moramo

razumjeti kako smo dospjeli tu gdje jesmo.

Samo tada ćemo razumjeti.

kako da uistinu promjenimo naše živote.

Kako se obično kaze, oni koji ignoriraju svoju

povijest, sigurno će ju ponoviti.

(MUZIKA "Jack and Jill")

Svako dijete uči kroz priče.

Očito je da dječje priče

nisu povijesne ili doslovne činjenice.

One su izmišljotine dizajnirane da pomognu

čitaocu da podsvjesno

razumije osnovne istine.

Mitovi i religijske price su to isto.

Svaka religija i mitoloska tradicija

priča priče o tome kako je svijet

kreiran i o našim pretcima.

Ali moderni ljudi čine pogrešku da

tumače te priče doslovno.

Religije i mitovi nisu doslovni.

Oni su simbolični, i mi bismo morali znati

kako da ih tumačimo.

Uistinu, tajna mistična knjiga

Židovstva, Zohar, kaže točno to.

"Priče unutar učenja su

prekrivač pravog učenja."

"Jao onome tko uzme taj prekrivač za

samo učenje."

Postoje budalasti ljudi koji, kad

vide čovjeka obučena u finu odjeću,

ne gledaju dalje od te odjeće.

Ali uistinu tijelo je ono

što daje vrijednost odjeći;

a još dragocjenija je duša.

Učenje također ima svoje tijelo i dušu.

Prostodušni ljudi ne gledaju

dublje od prekrivača,

priča iz učenja;

ne znaju ništa drugo i ne vide

što se skriva ispod njih.

Dobro informirani ne razmišljaju o

odjeći, već o

tijelu koje je iza prekrivača priče.

Konačno, mudri misle samo o duši,

koja je temelj za sve ostalo

što je učenje samo po sebi.

Religijske priče, mitovi, i legende

koje svatko zna i

interpretira doslovno i koristi kao bazu

za svoje dogme i

tradiciju su kao dječje priče.

One nisu doslovna

povijest, već su simbolične.

One skrivaju nivoe značenja koje

javnost ne može zamisliti.

Na primjer,

Grčki mitovi su slavni i

nebrojene knjige su napisane o

njihovim značenjima, ali

nijedno od njih nije istinito.

Prava značenja Grčkih motova nikad

nisu obznanjena javnosti.

To je istina i za

ostale religije svijeta.

Svaki mit i religijska priča je

simbolična i ima

nivoe skrivenih značenja.

U ovoj seriji, mi čemo

vas samo uvesti u ovu temu (znanje).

Nemoguće je uključiti sve

legende i mitove

iz svih naših tradicija

ili ići duboko u detalje mnogo

biliona godina naše povijesti.

Ovdje, mi ćemo samo pokazati da

ima mnogo toga što se može naučiti.

Oni koji žele zaroniti dublje u ovu

temu mogu pronaći vrlo dobar vodič

u knjizi 'Tajna Doktrina' od H.P. Blavatsky

Ove nevjerovatna knjiga iz

1888 postavila je temelje za

razvitak u dvadesetom stoljeću.

Probudila je Zapad prema univerzalnom

zajedničkom korijenu svog spiritualnog znanja.

Također je bilo štivo pokraj kreveta

za vjerovatno najvažniji znanstveni

um poslijednjih stoljeća:

Alberta Einsteina.

Sve što ćemo ovdje ukratko objasniti

potpuno je dokumentirano

u knjizi "Tajna Doktrina",

I detaljnije objašnjeno u

20-tom stoljeću po Samaelu Aun Veoru.

Moderna znanost inzistira na

doktrini evolucije.

Kao i ljudski razum

i tajna doktrina.

I ideja je potvrđena u

drevnim legendama i mitovima.

Čak i sama Biblija, kad se

čita između redaka".

Moderna znanost je isteorizirala vremensku

liniju evolucije bazirano na komadićima

fizičkih dokaza.

Ipak, većina naše povijesti

nije se dogodila na materijalnoj razini.

Evolucija ne počinje niti

završava u fizičkom svijetu.

Zapravo, fizički svijet je samo

vanjska ljuska, tanka koža.

To je najpovršniji

aspek evolucije.

Život izranja iz puno vecih dobina.

Drvo života

simbolizira zakone prirode

i ima mnogo nivoa značenja.

To je tajni temelj

Zapadnih religija.

Za svrhu ovog objašnjenja, mi

to možemo gledati kao slojeve gustoće.

Postojanje izranja iz

iskonskog apstraktnog prostora,

i postepeno se zgušnjava

kao materija, energija, i

svijest u slojevima povečavajuće

gustoće, koje možemo zvati dimenzije.

To odvijanje se događa u ciklusima.

Raste prema vani,

malo se razvije, pa se vrati nazad.

To je kao nas dah, ili otkucaj srca.

Pojavi se, pa se povuče.

Ovaj se ciklus ponavlja i ponavlja

u vramenskim razmacima

koji su uistinu neshvatljivi.

Sa svakom ekspanzijom, dohvaća dalje.

Tijekom ogromnih vjekova, slojevi prirode

postepeno postaju sve gušći,

dok se konačno

fizički svijete ne kristalizira.

Ovdje i sad, postoje mnogi slojevi

prirode koji su puno suptilniji nego

fizički sloj, ali ih mi ne percipiramo

našim fizičkim čulima.

Mi možemo iskusiti samo neke od tih razina

mutno dok sanjamo.

Ali nažalost, mi

sanjamo bez spoznaje.

Mi nismo svjesni tih svjetova, iako

iako postojimo u njima ovdje i sada.

U našem sadašnjem uvjetovanju, ograničeni

smo na naša fizička čula,

koja otkrivaju samo vanjsku ljusku

ili površinu puno dubljih

događaja koji izranjaju iz

suptilnijih slojeva prirode.

Da bolje shvatimo, možemo

promatrati osobu i

vidjeti njihovu ekspresiju,

ali ne možemo shvatiti razloge tome.

Ta ekspresija njegihovog tijela je

rezultat onoga što

se događa unutar njih,

njegovih misli,

emocija, i unutarnjih senzacija.

Ova fizička čula ne mogu

vidjeti te razine prirode.

Sve što opažamo u fizičkom

svijetu rezultat je onoga sto se već

dogodilo u unutrašnjim svijetovima,

u suptilnim razinama prirode.

To je razlog zašto sanjamo

o događajima koji se dogode kasnije.

Sve u fizičkom svijetu je prvo bilo

u suptilnim svijetovima.

To uključuje i ljudsku rasu.

Naša evolucija počela je u unutarnjim svijetovima.

Mi nismo prva

ljudska rasa na ovom planetu.

Mi nećemo biti ni zadnja.

Prije nas, postojale su

četiri velike civilizacije.

Naši najstariji zapisi simboliziraju naše

pretke različito u svakoj tradiciji.

Ali nakon što znate tragove,

možete vidjeti da oni pričaju istu priču.

Bilione godina unazad, postojala je rasa

u suptilnim razinama prirode koja je

imala bezoblična tijela

sačinja od svijetla.

Zbog ostataka

karme iz prijašnjih doba,

ta bića su se morala

spustiti u niže forme.

Počeli su nastanjivati tijela sa formom.

Bilionim godina unazad, kad

je Zemlja tek postajala,

suptilne forme u internim

dimenzijama su se polako

kristalizirale u fizičku razinu.

"I zemlja je bila bez forme i prazna,

i mrak je bio na

površini dubine.

I duša Elohima (od prve ere)

kretala se površinom voda."

Naše mitologije opisuju iskonske

titane, velike bogove i

božice drevnih vremena.

Ti mitovi, kao sto su Avalon i Tuath De,

predstavljaju

drevnu rasu Polarisa.

Njihove zu zemlje bile zapamćene kao Thule

Tula, Aztlan, Avalon,

Asgard, i mnoga druga imena.

"Ova sveta zemlja je samo jedna od

čija je sudbina da traje od

početka do kraja.

Ona je kolijevka od prvog čovjeka do

prebivališta zadnjeg božanskog smrtnika.

Danas, fizički dio ovih zemalja

je ispod sjevernog leda.

Ta polarna rasa bila je

polueterična, polufizička.

Bili su izuzetno lijepi, sa bogatom

crnom bojom, i nisu

imali spol ili rasu.

Bili su puni

vrline, mudrosti, i inteligencije.

Njihva tijela su bila kolosalna, ali subtilna,

bazlična, nešto

kao ameba ili čelija.

U Abhidharma spisima Budizma,

oni su opisani kao

da imaju tijela od svijetla

koja nisu ograničena

zakonima fizičkog svijeta.

Oni su se mogli rastegnuti ili

stisnuti svojom voljom.

Njihova svrha bila je da postave temelje

za život na ovom svijetu, i da ga vode

bilione godina.

U drevnim spisima, oni imaju puno

imena i simboličnih reprezentacija.

U Indijskim spisima zovu ih

Prajapatis, Samorođeni.

U Bibliji, zovu se Elohim.

Prva korijenska rasa bila je božanska

ljuskost, rasa bogova.

Oni i dalje postoje, ali

u suptilnijim razinama prirode.

Polarna rasa nije imala spolove.

Bili su androgini, muško-ženski,

a razmnožavali su se fisiporoznom nespolnom

reprodukcijom, oni bi jednostavno podijelili

svoje tijelo da naprave još jedno.

Kao što ćelije danas nemaju spol i

razmnožavaju se neseksualno dijeleći se,

tako su se naši drevni preci

razmnožavali, i tako naše

tijelo prvo nastaje.

Drevni mitovi o bogovima kreacije

predstavljaju polarnu rasu.

Iz dubine suptilnih razina

prirode, oni vode

evoluciju života

na ovm planetu bilionima godina.

I kad je moment bio pravilan, oni su učinili

nevjerovatan napor da

izvedu velike podvige stvaranja,

da započnu novi ciklus evolucije,

novu rasu ljuskih bića.

Kroz milione godina evolucije,

Elohim je vodio

razvitak nove rase

u malog gušćoj formi.

Mi ih zovemo Huperborejci.

Fizički dio nekih njihovih zemalja

još postoji u

sjeverno Europi i Aziji.

Hiperboreanci su bili manji nego

polarna rasa, ali još uvijek

ogromni u odnosu na nas.

Njihova tijela su bila malo gušća

nego kod polarne rase, ali

još uvijek nisu bila potpuno fizička.

U Bibliji, ovo je prekazano kao

drugačija razina svjetla.

"I Elohim (prve ere) reče:

"Neka bude svjetlost,

i bi svjetlost".

Oni su takođe bili

androgeni, muško-žensko u jednome biću,

ali su se mogli manifestirati

kao muško ili žensko prema potrebi.

Hiperborejci su se reproducirali pupanjem,

nicanjem novog tijela na njima.

Kroz mnogo miliona godina,

Hiperborejci su evoluirali i devoluirali.

Njihova civilizacija je

imala faze, kao sto svaki dan ima:

zoru, podne, zalaz, i ponoć.

Ovo su bile četiri faze:

Zlatno doba, Srebrno

doba, Bronzano doba, i Željezno doba.

Četiri faze u životu bilo čega.

Faze evolucije i devolucije.

U njihovom željeznom dobu, neki od

Hiperboreanaca počeli su devoluirati i pokazivati

znakove samo-interesa,

sebičnosti.

Tijekom milijuna godina,

ovaj samo-interes uzrokovao je da

neki Hiperborejci

degeniraju više i više.

Oni su počeli pokazivati kvalitete nižih

kraljevstava prirode, životinja.

Na karaju, devoluirali su u forme

slične primatima,

i ta devolucija se

nastavila do danas.

Fizička tijela danjašnjih

primata su devoluirane forme koje su počele

davno u Hiperborejskoj eri.

I one stare kosti animalističnih ljudi

za koje znanstvenici tvrde

da su naši preci

su u stvarnosti ostaci

degeneriranih Huperborejaca.

Na kraju Hiperboreanske ere, događalo

se nasilje i tama.

Hiperboreanska rasa je

uništena uraganima.

Selektirana grupa njih je odvedena da

postavi temelje za

novu eru razvoja.

"I Elohim prve ere reče:

"Neka se vode pod

nebom skupe zajedno

na jedno mjesto, i

neka se suho tlo pokaže."

Kontinent Lemurija, ili Mu, bio je

prva suho tlo na Zemlji.

To je bilo kad se fizička

razina potpuno kristalizirala.

U Bibliji, zove se Raj.

Taj drive continent

bio je Pacifički Ocean.

Ostaci te civilizacije mogu se

naći svuda oko Pacifika,

kao Uskršnji otok,

i Australija.

Lemurci su bili manji nego

Hiperboreanci, ali divovi u usporedbi s nama.

Prosječni životni vijek

Lemurijaca bio je 1.500 godina.

Oni su pričali lice u lice

sa bogovima, Elohimom.

Lemurijci su mogli vidjeti sve

dimenzije prirode.

Oni su znali njihovu svrhu i njihovu budućnost.

Oni nisu imali bol u smrti ili rođenju.

Nakon 150.000 godina evolucije,

Lemurijci su dostigli

razinu evolucije

od koje smo mi danas

imamo vrlo daleko da dostignemo.

Oni su imali leteće brodove

i čamce pogonjene na atomsku energiju.

Oni su koristili nuklearnu energiju.

Imali su kozmičke brodove koji su im omogučavali

putovanja na druge svjetove.

"I Elohim (prve ere) reče:

"Kreirajmo čovječanstvo na na[u

sliku i sličnost."

"I tako je (andogeni) Elihim načinio novu

razu (kroz evoluciju) na

njihovu vlastitu (androgenu) sliku.

Na sliku Elohima načiniše it.

Oni su kreirali muško-ženske."

Prvi Lemurijci bili su hermafroditi.

Hermafrodit ima i

muške i ženske seksualne organe

i reproducira vrstu aseksualno

sam, oplođujući

jedno jajašce i jedan sperm.

Onda, tijekom milijuna

godina evolucije,

Elohim je vodio

podjelu spolova.

Kroz postepenu evoluciju, Lemurijska

djeca počela su da se rađaju

sa jednim seksualnim organom više

naglašenim nego drugi.

To je postajalo sve češće i češće dok

se konačno djeca nisu

počela rađati sa jasnim spolom

kao muško ili žensko.

To se nije dogodilo

u jednom trenutku.

Podjela spolova

trajala je milione godina.

Razdjela Adam i Eve u

Bibliji simbolizira razdjeu

spolova koja se dogodila u Lemurijskoj eri.

To je rekapitulirano u razvoju

svakog fetusa danas.

Na početku, fetus nema spol.

Onda postane moment kad fetus

evoluira u muško ili žensko.

To je razlog zašto muškarci

danas imaju inertne bradavice.

To je razlog da žene danas imaju

klitoris, koji je atrofirani penis.

Danas naša fizička tijela imaju ostatke

drevne prošlosti kad su ljudska bića

bili hermafroditi.

Očito, nakon sto su se spolovi podijelili,

seksualna kooperacija je bila potrebna

da se produžava vrsta.

Menstruacija je ostala kod ženskog

spola, ali je jajašce ostalo neoplođeno.

Bilo je nužno imati suradnju

muškog spola

za oplodnju jajašca kako

bi se produžila vrsta.

Sve ovo je bilo u skladu sa

planovima Elohima.

U početku, seksualna suradnja muškaraca i

žena bila je sveti

događaj samo za reprodukciju

koji se izvodio

u specijalno vrijeme godine,

i samo u hramovima uz

usmjeravanje Elohima.

To je korijen

tradicije medenog mjeseca,

specijalnog puta vjenčanog para

da iniciraju reprodukciju.

Tada je seksualni čin bio čin

molitve, i nije bilo požude niti orgazma.

Par bi se seksualno sjedinio u

hramu i mirovao tako, fokusiran

na molitvu i meditaciju.

Elohim bi vodio jedan jedini sperm

od muža u

jajašce u ženinom tijelu.

Lemurijanci su practicirali "bezgriješno začeće",

reprodukciju bez orgazma.

Pa, kao što vidite, od rase do rase,

preko biliona godina, seksualna

reprodukcija se razvijala.

Polarna rasa evoluirala je da se reproducira

fisiporoznim nespolnom

generacijom, kroz razdvajanje.

Hiperborejci su evoluirali da se reproduciraju

kroz aseksualno pupanje. Lemurijci su evoluirali

od pupanja iz početka, reprodukcijom

preko jajašca, i onda

reprodukcijom kroz seksualnu kooperaciju.

Kroz ove korijenske rase, kroz bilione

godina, čovječanstvo

je evoluiralo kroz seksualnu čistoću,

i približavalo se kritičnom koraku,

šansi da i oni postanu Elohim,

bogovi i božice.

Da se evolucija čovječanstva nastavi

dalje, Elohim je trebao da se Lemurijanci

potpuno kristaliziraju u fizičkom svijetu.

Njihova fizička tijela su bila spremna,

ali njihova svijesnost još nije bila

potpuno obvijena njihovim fizičkim tijelima.

Oni su bili toliko posvećeni

božanskom, i toliko čisti, toliko nevini,

da nisu željeli

ići u fizički svijet.

Oni su mogli kroz maglicu uočiti

fizički svijet.

U određenom smislu, njihova je percepcija bila kao

suprotna od naše. Mi percipiramo

unutrašnje svijetove samo

maglovito, kao u snovima.

Za njih, bilo je obratno.

Fizički svijet je bio zamagljen. Bio

je zamjetan, ali ne i interesantan.

Oni su voljeli božansko svjetlo

koje su vidjeli svojim superiornim čulima.

Željeli su gledati božansko, ne

fizički svijet. I tako su bili

na nekoj vrsti granice između

suptilnog svijeta četvrte dimenzije

i konkretnog svijeta

fizičke dimenzije,

i oni nisu željeli da nastave njihov

razvoj u

fizički svijet.

I tako je Elohim

vodio evoluciju Lemurijskih

tijela da razviju

specijalni organ koji će privući

svijest prema senzaciji

tjelesnosti.

U ezotericizmu, taj organ

se zove kundabuffer.

Smješten je na dnu

kralježnice i formirao je rep.

Ovaj događaj ogledava se u razvoju

embrija.

Na kratko vrijeme, ljudski embrio

ima rep.

To je rekapitulacija

naze drevne prošlosti.

Za repom na mjestu,

Lemurijci

su definitivno okrenuli svoju pažnju

prema tjelesnom.

I kroz milione godina,

njihova svijesnost je postala potpuno fiksirana

na fizička tijela, i

tako na fizički svijet.

Kad rep više nije bio potreban,

Elohim je vodio

prirodu da ga devoluira

i kroz vrijeme, izbačen je iz

fizičkih tijela Lemurijaca.

Još uvijek imamo ostatke toga u bazi

naše kralježnice.

Zove se trtica.

Nažalost, taj rep je bio

pričvršćen malo predugo.

Ostavio je sjenu u našoj psihi:

fascinaciju fizičkim senzacijama.

U Zapadnim spisima, Adam i Eva

simboliziraju Lemurijsko čovječanstvo.

Mit kaze da je Evu iskušala

zmija da pojede zabranjeno voće,

voće sa drva znanja.

"Od drveta spoznaje טוב [čistoće],

i רע [nečistoće],

ne smijete jesti.

Jer u dan kad jedeš toga

sigurno ćeš umrijeti."

Drvo znanja je takođe simbolično.

Pravo značenje je natuknuto kroz spise.

"A Adam pozna Evu, ženu svoju, i ona

zatrudnje i rodi Kajina."

„A anđeo joj reče:

Začet ćeš u utrobi svojoj

i roditi sina,

i nadjenut ćeš mu ime Ješua, „spasitelj“.

Tada reče Marija anđelu:

kako će ovo biti,

kad ja nisam poznavala muškarca?

Hebrejska riječ דעת

implicira spolno znanje.

Nažalost, spisi o ovome

su loše prevedeni

da se utvrdi dogmatska filozofija

naučavana javnosti o

takozvanom "dobru i zlu".

Mitološko simboličko drvo

znanja krije

tajna učenja o seksu.

Towb טוב znači "čist, dobar, etičan, sladak".

Rah רע znači "zagađenje, nečistoća, zloća".

To su polarnosti seksualne akcije

i potencijalni rezultati seksa.

Postoji čista etična forma seksualne

kooperacije, i postoji nečista,

zagađena forma seksa.

Čista forma može kreirati

Elohima, Budu, majstora.

Nečista forma kreira đavole, čudovišta,

bol, i patnju.

To je ono što je skrivano, jer znanje

je moć, a seksualno

znanje je vrlo opasno.

Kroz bilione godina, naši preci

evoluirali su da dostignu seksualnu kooperaciju,

i pripremani su od Elohima da

koriste seks na čisti

način baziran na istinskoj ljubavi,

kako bi razvili svijest da

čovječanstvo moze postati Elohim i ući

u superiorna kraljevstva prirode.

Ali Lemurijance je iskušavao užitak.

Dok su bili van

hramova, muškarci, žudeći

za sjedinjenjem sa ženama, iskušavali su ih

sa svojim simboličnim

zmijama, svojim seksualnim organima,

i žene koje su kušale taj užitak

željele su još.

Oćito je da je priča o Adamu i Evi

simbolična, i očito je da je

o seksu, ali čovječanstvo je nikad

nije razumjelo. Sad hoće.

Iskušenje Adama i Eve simbolizira

sve drevne Lemurijance

koji su počeli imati seksualni

čin van hramova.

Oni su bili iskušani svojim vlastitim umovima,

i zadovoljstvom, i konačno

su otkrili orgazam.

Orgazam se događa kad je tijelo

prepunjeno seksualnom moći

i ne može ju kontrolirati.

Orgazam je

kratki spoj koji izbacuje

svu akumuliranu snagu.

Orgazam je simboliziran

kao zabranjeno voće.

Zabranjen je

zato sto seksualna mox kreira

život i eksterno i duhovno.

Seksualna mox je

gorivo za našu svijesnost,

"Živuće vode" koje kreiraju vječni život.

To je razlog da ozbiljni

sljedbenici svih religija

čuvaju svoju seksualnu snagu.

Kad jedete

zabranjeno voće, vi

trošite svoju seksualnu moć,

umjesto da je koristite za njenu

stvarnu namjenu,

razvoj ljudske duše.

Kad je seksualna snaga izbačena, izgubljena,

kroz orgazam,

svijest je oslabljena.

Kroz orgazam, Lemurijci

su izbacivali seksualnu moć

koja im je davala njihovu ljepotu,

spiritualne moći, i čistoću.

I tako se se degenerirali.

Iskušani željom za zadovoljstvom,

to drevno čovječanstvo

zagadilo je seksualni čin.

Umjesto da drvo znanja vodi

dobrome, čistoći,

vodilo je zagađenju, nečistoći.

Prije pogreške, bili su čisti,

sretni, nevini, i znali

su božansko licem u lice.

Nakon zaprljavanja seksualnog čina

sa orgazmom, otkrili su

sramotu, strah, i nezadovoljstvo.

Izgubili su pogled na božansko.

Otkrili su bol,

osječaj da su

odvojeni od božanskog,

i odvojeni od drugih.

Raj, "sreća", je izgubljena.

U mitu o Adamu i Evi, kad su

bili izbačeni is Raja,

to predstavlja kako je

Lemurijsko ljudstvo ušlo potpuno u

fizički svijet.

To se svejedno moralo dogoditi,

ali sa zadržavanjem svijesnosti o

internim svijetovima.

Problem je bio,

da su jeli zabranjeno voće.

I umjesto ulaska u

fizički svijet svjesno,

Lemurijci su ušli kroz upuštanje

u želju, sa

posljedicama koje proizlaze is toga:

patnja, bol, i nesvijesnost.

Lemurijci su izgubili sposobnost

da vide više dimenzije.

Izgubili su sposobnost da

vide bogove, Elihime.

Izgubili su svoju

ljepotu i nevinost,

i postali potpuno kristalizirirani

u materijalni svijet, pali, izbačeni

iz raja.

Ovo se isto dogodilio preko dugog perioda

vremena. Nije to bilo

u jednome danu.

Nakon toga, zato sto su izgubili svoje

moći, pokušavali su

da ih povrate sebičnim načinima.

Počeli su koristiti svoje rituale i

spiritualno znanje sebično,

što ga pretvara u crnu magiju.

U zadnjim danima Lemurije,

crna magija proširila se svugdje.

Lemurijci su devoluirali

u ratna plemena, i u svom ponosu

i ljutnji, oni su upotrijebili

atomska oružja jedni na druge.

Kroz 10.000 godina, zemljotresi su uništavali

kontinent Lemurije

i bacili ga

na dno oceana.

Danas je ostalo samo nekoliko tragova.

U zadnjem trenutku, odabrana grupa

Lemurijaca je izvedena da bude

sjeme za razvoj

nove ere.

Elohimi su se hrabro borili

da posadi to sjeme i napravili velike

žrtve da se oni uzdignu naviše, ali

posljedice pada iz Raja

nisu se mogle izbjeći.

I tako je ciklus

evolucije i devolucije počeo ponovno.

Atlantidsko čovječanstvo je bilo sljedeća velika

civilizacija u drevna vremena,

još uvijek milione godina daleko.

Na počeku, u njihovo

zlatno doba,

civilizacija Atlantide bila je prelijepa.

Zakon i etika su se poštovali kao svetinja.

Ljubav i seks su

se smatrali svetim,

i seksualni čin se izvodio

samo za reprodukciju vrste.

Atlanćani su isto imali tehnologiju daleko

napredniju nego naša.

Oni su putovali na druge planete.

Oni su kombinirali znanost sa

seksualnom moći. Znali su

kako da umetnu svijest

živućih tijela u humanodine, androidne

robote da ih služe.

Oni su znali kako da de-gravitiraju

bilo što, čineći lakim

prenošenje čak i ogromnih objekata.

Imali su prekrasne religije.

Sva religijska učenja

Inka,

Maya, Azteka, Grka, Feničana,

Skandinavaca, i Hindusa

imaju Atlantidske korijene.

Svi bogovi i božice tih

tradicija su bili heroji,

kraljei, i kraljice iz Atlantide.

Atlantijci su dostigli najvišu točku

civilizacije, kulture, i znanja

u našoj povijesti.

Tada, na vrhuncu, kriza

neophodna za razvoj

čovječanstva, Atlantijci su se morali

suočiti sa izazovom

drva znanja.

Atlantijci su bili izazvani

zabranjenim voćem,

i većina je pala.

Onda su se ljudi podijelili

u dva suprotna puta,

čisti i nečisti.

Čisti je čuvao svoju seksualnu moć.

Oni su odbijali orgazam

kako bi dobili nešto

bolje: spiritualnu vatru i

jačanje njihove svijesnosti.

Nečisti su poticali orgazam.

Oni su tražili zadovoljstvo i moć,

i ljihov utjecaj se naglo širio.

Kao rezultat, devolucija

Atlanćana se ubrzala.

Seks je postao alat za zadovoljstvo

i moć.

Atlanćani su imali orgije.

Miješali su seks sa magijom

i razvili ukus za požudu,

ponos, ljutnju, i zavist.

Fizička tijela Atlanćana

bila su manja of Lemurijanaca,

i nisu živjetli tako dugo. Gdje su

Lemurijcu Živjeli između 1200 do 1500 godina,

Atlanćani su živjeli

samo 600 do 700 godina.

Da produže ljepotu i životni vijek

bogatih i moćnih,

Atlantijci su počeli

da ženju žlijezde i hormone

od siromašnih.

Transplantirali su

srca, bubrege, čak i mozgove.

Kao rezultat, Atlantijci su mogli ostati

živi puno stoljeća

nakon njihovog normalnog životnog vijeka,

i kroz puno tijela

bez prekida.

Njihova čula su bila

manje snažna nego kod

Lemurijaca, i kroz protok vremena,

i zbog raznih

zlouporaba za kojima su tragali

njihova percepcija je oslabila.

Izgubili su pogled

u superiorne svijetove

i izgubili su pogled na bogove.

U njihovom ponosu i želji da povrate

svoje duhovne moći,

oživjeli su crnu magiju

iz prošlosti i razvili je da

postane još moćnija.

Ukratko, Atlantijci su devoluirali

daleko više nego Lemurijci.

"I Bog je vidio

da je čovječanstvo

veliko na zemlji,

i da svaka mašta iz

misli u njihovim srcima

bila stalno manifestirana.

Oni sa čistoga puta upozoravali su ih

da se kraj njihove

civilizacije bliži,

ali Atlanćani su ih ismijavali

i zadirkivali ih.

U njihovom Željeznom Dobu, Atlanćani

su devoluirali u seriju ratova

tako dubokih da se još čuvaju

u sjećanju današnje Mahabharate.

Ova serija ratova trajala je stotinama

i tisućama godina,

i dovela je do upotrebe

atomskog oružja,

koje je potaklo ogromne potrese.

Prvi je bio

prije 800.000 godina.

Drugi je bio

prije 200.000 godina.

Treći i zadnji,

bio je onaj koji je

potpuno dokrajčio Atlantidu,

dogodio se prije otprilike 11.000 godina,

i uzrokovao je poplavu

koja je totalno potopila ostatke

Atlantske civilizacije.

U zadnjem momentu,

selektirana grupa

Atlantijaca sa čistog puta

je izvedena,

točno kako se dogodilo

sa prijašnjim rasama.

Kulture diljem svijeta

sjećaju se tog događaja u pričama

o Noi, Vaivasvati, Utnapashtim,

Deucalion, i stotinama više.

...priće koje simboliziraju kako je šačica

čistih Atlanćana pobjegla

da pripreme kreaciju

sljedeće civilizacije:

nas, moderno čovječanstvo.