Isusov poziv Dobrodošli na ovu 22. lekciju: "Nalaženje osobe mira". Znam da smo već malo govorili o nalaženju osobe mira, ali sada želim otići malo dublje i želim da vas izazovem. Gde je vaše srce u svemu ovome? Gde je vaš fokus, kada se radi o ovome? Želim da vam kažem da možete početi sa ljudima oko vas. Žetva je spremna. Žetva je pred vašim ulaznim vratima. Žetva su često ljudi koje već poznajete. Siguran sam da mnogi od vas već znaju te ljude iz svoje blizine, možda u vašoj školi, na vašem radnom mestu, u susedstvu, čak i u crkvi - kojima je potrebno pokajanje. Ljudi koji možda imaju veru i koji se jesu pokajali, ali se moraju krstiti u vodi. Ili se jesu pokajali i krstili u vodi, ali se moraju krstiti Svetim Duhom, ili trebaju kikstart. Ako volite te ljude iz vaše blizine, tada im dajte to što im treba. Ako uradite tako, videćete velike stvari. Kada čitamo Pavlova pisma, vrlo je jasno da je on imao srce, veliko, veliko srce, kada se radi o sleđenju Hrista. Ali on je bio spreman i da se odrekne svega da sledi Hrista. Imao je veliko srce kada se radi i o onima do koje je trebalo doći sa evanđeljem, da vidi kako se ljudi kaju, vidi ljude promenjenima, da vidi ljude kako slede Hrista. Bio je spreman da se odrekne svega da bi spasio duše. Ali Pavle nije dobio to srce i taj fokus od nekog stranca. Dobio ga je od Isusa Hrista. Jer isto vidimo i kod Isusa. Ako pogledamo Isusa, pogledaćemo Isusa na početku ovog poglavlja, ovog videa, jer ako pogledamo Isusa, vidimo da je Isus zaista imao srce da stigne do izgubljenih. Imao je srce da nađe tu osobu mira. Počnimo sa sumiranjem onoga o čemu smo govorili. Kada govorimo o Isusovom pozivu, onda je veoma, veoma jasno da nam je Isus dao poziv, poziv da budemo ovde na zemlji na Hristovom mestu. Žetve je mnogo, radnika je malo. Znači, On nas je pozvao i poslao nas kao jaganjce među vukove da idemo i nađemo osobu mira. Mnogi ljudi neće primiti našu poruku. Tada otresemo prašinu sa ruku i nogu i idemo dalje. Dok budemo išli, iznova i iznova ćemo videti kako se On stara za naše potrebe i kako On ide sa nama. Pogledali smo šta radimo kada nađemo osobu mira, kako ostanemo kod njih u kući, jedemo i pijemo šta nam posluže, itd. Pogledali smo i kako ne bi trebalo da budemo ometeni. Želim da to malo više pogledamo u ovom videu. Ali ako počnemo od Isusa, Isus je došao ovde, umro je na krstu za vas i mene, ali moramo razumeti, setite se, pre nego što je to uradio, bio je veoma, veoma aktivan u govorenju evanđelja. Bio je veoma aktivan u traženju i spasavanju onih koji su izgubljeni. Kada je koračao po zemlji, Njegov fokus je bio da dopre do izgubljenih. Isus je rekao u Luki 19:10: "Jer je Sin Čovečji došao da traži i da spase izgubljene." Možemo li mi to reći? Možete li vi to reći? Znamo da smo ovde na Hristovom mestu, stavljeni ovde na zemlju, mi smo Njegovo telo, mi kao telo, mi kao crkva, možemo li mi reći da smo ovde da tražimo i spasemo one koji su izgubljeni... ili smo previše zauzeti sa toliko toga drugog? Isus je nastavio da govori o izgubljenoj ovci, i o tome da se pronađe ta jedna, ta jedna koja je izgubljena. U paraboli koju ćemo sada pročitati zaista vidimo Njegovo srce, kako je Isus bio voljan da napusti 99. Bio je voljan da ostavi sve za sobom i da ode da nađe tu jednu, tu jednu koja se izgubila. Čitamo to u Mateji 18:10-14: "Gledajte da ne prezrete jednog od ovih malih. Jer vam kažem da njihovi anđeli na nebesima stalno gledaju lice mog Oca nebeskoga. Šta vam se čini? Ako jedan čovek ima sto ovaca, i jedna od njih zaluta, zar neće ostaviti 99 u planini i otići da traži onu jednu što je zalutala? I ako je nađe, zaista vam kažem da se više raduje toj jednoj ovci nego onim devedeset i devet, što nisu zalutale. Tako neće ni Otac vaš na nebesima, da se izgubi jedan od ovih malenih." Ovde nam Isus otkriva svoje srce. Otkriva nam da je želeo da nađe one koji su se izgubili. Mi u crkvi smo više fokusirani na tih 99 nego na tu jednu, odnosno fokusirani smo više na one u crkvi, nego na 99% onih koji su napolju, koji su izgubljeni. Moramo da promenim svoj um. Moramo obnoviti svoj um. Moramo gledati u Hrista i biti više kao On. U Luki 4 možemo pročitati više o Isusovom životu. U Luki 4:42-43 čitamo: "Kad osvanu dan, Isus ode na samotno mesto. Ali ga je narod tražio, i kad dođoše tamo gde je bio, pokušaše ga tamo zadržati i ne dati mu ide. A On im reče: 'I drugim gradovima moram objaviti radosnu vest o kraljevstvu Božjem; jer sam za to poslan." Vidimo da je Isus bio napolju da bi se sam pomolio, a mnogi ljudi su mu došli, i želeli da ostane kod njih. Ali On je rekao: Ne, moram propovedati evanđelje i drugim gradovima. Zato sam poslan. Za šta ste vi poslani? Za šta ste vi poslani ovde na zemlju, na Hristovom mestu? Možete li i vi reći isto? Možete li vi reći: Oprostite, ima toliko divnih stvari koje bih trebalo da radim, koje bih mogao ovde raditi, ali... ...ali moram izlaziti i dopreti do tih ljudi. Za to sam poslan. Isus je znao za šta je poslan na zemlju. On je bio ovde da spase one koji su izgubljeni. Ako pogledamo Isusov život, vidimo da su Fariseji Isusvog vremena, književnici i Fariseji, učitelji zakona, bili su veoma, veoma zauzeti proučavanjem Pisma. Bili su veoma zauzeti time da stave teret na ljude. Bili su veoma zauzeti kritikovanjem Isusa, što je radio posao za Kraljevstvo. Jer dok su oni bili veoma zauzeti proučavanjem Pisma, Isus je bio veoma zauzet poslom svog Oca. Za to je bio poslan. Nisam protiv proučavanja Pisma, ali Pismo bi trebalo da vodi u poslušnost, kao što smo o tome govorili. Moramo biti vredniji u žetvi. Moramo zaista razumeti tu ideju jednog koji se izgubio, osobe mira, kao što smo već govorili o tome. Pročitaću vam nešto iz moje knjige "Isusov poziv". "Fariseji iz Isusovog vremena veoma su vredno proučavali Pismo i stavljali terete na ljude. I danas ima mnogo ljudi koji kritikuju one koji pokušavaju da dopru do sveta, a sami nisu spremni da mrdnu prstom da izvrše Isusov poziv. Ovo je veoma tužno. I Fariseji iz Isusovog vremena bili su takvi. Oni su samo želeli da kritikuju ljude. Fariseji su kritikovali Isusa zbog toga što je radio, dok sami nisu bili spremni da učine i jedan napor da dopru do izgubljenih. Vidimo kako je Isus išao po zemlji, kako je nalazio osobu mira, kako je odlazio u njihove domove, pozivao njihove prijatelje i porodicu, i donosio im isceljenje i oproštaj. Isus nas nije učio da radimo nešto što On sam nije radio. U Mateji 5 čitamo da je Isus sreo čoveka koji se zvao Mateja. Mateja je bio osoba mira. Mateja je pozvao Isusa u svoj dom i okupio je sve ljude koje je znao da dođu i slušaju Isusa. Isus je sedeo u Matejevom domu, govorio evanđelje, donosio isceljenje i oproštaj. U međuvremenu, religiozni Fariseji su bili napolju, kritikujući Isusa što provodi vreme sa grešnicima. Ali ono što im je Isus rekao bilo je savršeno. On zaista pokazuje Božje srce i Njegova misija ovde na zemlji je u načinu na koji im je odgovorio. On nije bio na zemlji samo da se zabavlja i troši vreme na sebe i na to šta je On želeo u životu. On je bio ovde da donese iscljenje i oproštaj onima koji su to želeli." U Mateji 9:9-13 čitamo sledeće: "Kad je Isus odatle otišao dalje, vide čoveka po imenu Mateja gde sedi na carini. Reče mu: "Hajde za mnom!" On ustade i ode za njim. Kada je onda u Matejevoj kući sedeo za stolom, dođoše mnogi carinici i grešnici i posadiše se za sto s Isusom i s učenicima njegovim. Fariseji videše to i rekoše učenicima njegovim: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?" Isus je to čuo i reče: "Ne trebaju zdravi lekara, nego bolesni. Idite i naučite se šta znači: "milosrđe hoću, a ne žrtvu, jer nisam došao da dozovem pravednike, nego grešnike." Ovde vidimo kako je Isus išao po zemlji. Dok su fariseji bili zauzeti proučavanjem Pisma, Isus je našao Mateja. On nije učio ništa što sam nije radio. Otišao je u njegovu kuću. Mateja je okupio prijatelje, grešnike, bolesne. Isus je bio tamo da bi im doneo izlečenje, oproštaj, kao što smo pročitali. Ali dok je On radio ovo, fariseji, ili religiozni ljudi, stajali su napolju i kritikovali Isusa što je bio sa njima. Ali Isus je imao dobar odgovor. I mi bismo trebali odgovoriti isto: Zbog ovoga smo poslati. Mi smo poslati ovde da pozovemo grešnike na pokajanje. Mi smo poslati ovde da donesemo izlečenje bolesnima. Neka ti ljudi samo kritikuju. Bog će im suditi kasnije. Važno je da mi budemo verni, da imamo isto srce koje je bilo u Isusu. Kada je Pavle kasnije rekao: Oponašajte mene kao što ja oponašam Hrista, zaista vidimo kako je Pavle oponašao Hrista. Pavle je imao isto srce. U Delima 20:19-21 Pavle kaže: "Služio sam Gospoda sa velikom poniznošću i suzama, usred teške kušnje od spletaka jeverejskih suparnika. Znate da nisam oklevao da propovedam bilo šta što bi vam koristilo, naprotiv, učio sam vas javno, od kuće do kuće. Objavio sam i Jevrejima i Grcima da se moraju okrenuti Bogu u pokajanju, i imati vere u našeg Gospoda Isusa." Pavle je ovde upotrebio snažne reči. I on je doživeo protivljenje od tadašnjih Jevreja. I on je doživeo protivljenje, kao i Hrist, od religioznih ljudi. Ali ništa nije zadržavao za sebe. Propovedao je javno i išao je od kuće do kuće, potpuno isto kao Hrist, kao što bismo vi i ja trebali činiti danas. Znači, i Pavle je znao koji je bio njegov poziv. Pavle je bio veoma radikalan u tom pozivu. Isus je rekao: Ostavio sam 99 da bih našao tu jednu koja se izgubila. Pavle je položio svoj život da nađe te ljude koji su se izgubili. Na primer, u Prvoj poslanici Korinćanima 9:16-19 Pavle kaže sledeće: "Jer kada propovedam evanđelje, ne mogu se time hvaliti, jer sam prinuđen da propovedam. Teško meni ako ne propovedam evanđelje! Ako propovedam dobrovoljno, imam nagradu; ako ne dobrovoljno, jednostavno objavljujem istinu koja mi je predata. Šta je onda moja nagrada?" Pavle je zaista bio primoran da propoveda evanđelje. On nije volontirao. Bio je pozvan. Znao je za šta je poslat. Pavle je koristio reči kao što su: "prinuđen sam da propovedam. Teško meni ako ne propovedam." Gde čujemo da se u današoj crkvi tako govori? Jeste li ikada čuli propoved o tome? Mislim da niste. Mnogi nisu. Nemojte se ljutiti na mene i misliti da je ovo previše radikalno, jer samo čitam Reč. Pavle je imao veoma snažno razumevanje za šta je poslat, kao Hrist. Pavle je išao veoma daleko da bi zadobio izgubljenje, kao Hrist. Kasnije, u Prvoj poslanici Korinćanima 9:20-23, kaže sledeće: "Jevrejima sam bio kao Jevrejin da Jevreje pridobijem; onima koji su pod zakonom bio sam kao pod zakonom, (iako nisam pod zakonom) da pridobijem one koji su pod zakonom; Onima koji su bez zakona bio sam kao bez zakona, iako nisam slobodan od Božjeg zakona, već sam pod Hristovim zakonom, da pridobijem one koji su bez zakona. Slabima sam bio kao slab, da pridobijem slabe. Svima bejah sve da na sve moguće načine spasim neke. Sve ovo činim zarad evanđelja, da bih imao udeo u njemu." Ovo su vrlo snažne reči. Pavle je postao slab slabima, da bi spasao slabe. Postao je sve, da spasi ljude. Dao je sve, da spase jednu dušu. Možemo li mi to reći? Možete li vi to reći? Koliko košta jedna duša? Za većinu današnjih ljudi, ništa. Ne žele da troše vreme na to. Ne žele da troše novac na to. Ništa ne žele da ulože u to. Ništa ne košta. Hrista je stajala svega. Pavla je stajala svega. Koliko košta vas da izađete i nađete tu osobu mira i radite ono na šta vas je Isus pozvao? Gde je naše srce u ovome? Čuo sam ljude kako kažu: "O, pogledaj moja nova kola. Vidi moj auto, vidi moju kuću. Moj posao je najdivniji posao." Preliva se to čega vam je srce puno. Divan je auto i divna je kuća. Ali to je ništa, ako se uporedi sa spasavanjem duša. To nije stvarno. Vaša kuća će nestati. Vaš auto će nestati. Samo su duše večne. Moramo imati srce za one koji su izgubljeni. Često sam išao na javna mesta, sednem i gledam u ljude. Često to radim, samo sedim i gledam u ljude. Gledam ih i pokušavam da zamislim ko su ti ljudi, kakvi su im životi, i da zamislim da su izgubljeni, da idu bez istine, da su na putu za pakao. Izgubljeni su, a ja sedim ovde sa istinom. Izgubljeni su, a vi sedite sa istinom i ne činite ništa da ih upozorite. Ne volimo da pričamo o tome, ali to je stvarno. To je stvarnost. To je tako. Odgovor nije da se zatvore oči i uši i da se pretvaramo da nije tako. Tako je. Ne volimo da razmišljamo o tome, jer onda mislimo da bismo poludeli. Ali ne zatvarajte oči. Radio sam to i to je potaklo nešto u meni. Zaista je potaklo nešto u meni, dalo mi srce i potrebu da se molim, jer mi je potreban Bog za to. Ne mogu to činiti u vlastitoj snazi, ali i da doprem do njih. Želim da pročitam nešto o ovome iz svoje knjige: "Ne plašite se da otvorite oči i da shvatite da su ljudi izgubljeni i da vi imate odgovornost. Ipak, morate biti pažljivi, da ne biste završili u strahu i delima, jer ne bi trebalo tu da završimo. Ne bi trebalo ni da zatvarate oči i pravite se da ljudi nisu izgubljeni. Istina je da vi i ja imamo odgovornost. Setite se da naša odgovornost nije da spasemo ceo svet. Naša odgovornost je da budemo poslušni Isusu i da nađemo tu osobu mira, da budemo vođeni Svetim Duhom, da idemo kada On kaže: 'Idi', i da stanemo kada On kaže: "Stani". Dakle, u ljubavi, idite korak po korak i molite Boga da vam otvori oči i da vam isto srce koje su imali Hrist i Njegov učenik Pavle." Kada se radi o pridobijanju ljudi, to jeste Božje srce. To je Hristovo srce, i trebalo bi da bude naše srce. Ako pripadamo Njemu, ako smo istinski rođeni ponovo, On nam je dao novo srce od mesa, i trebalo bi da saosećamo sa ljudima. Trebalo bi da uradimo nešto. Mnogi će jednog dana biti iznenađeni, jer će stati pred Isusa i reći: Zdravo! A Isus će reći: Zašto me zovete Gospode! Gospode! Ako ne činite šta kažem? Da, ali ja sam bio u crkvi. Ali da li sam te ja pozvao da samo budeš u crkvi? Ne, mi smo pozvani da dopremo do izgubljenih. Pozvani smo da Mu budemo poslušni. Pozvani smo ne samo da ispovedamo Isusa svojim ustima, već da ispovedamo Isusa svojim životom. Kada se radi o dopiranju do ljudi, počnite sa onima oko vas. Verovatno i sada znate ljude. Znate dvoje ili troje ljudi u svojoj blizini, već sada, koji su spremni da svoj život daju Isusu. Ali ako vi ništa ne činite... nište se neće ni dogoditi. Možda već veruju... ali se nisu pokajali u potpunosti. Možda veruju i pokajali su se, ali se nisu krstili. Možda se jesu krstili, ali nisu primili Svetoga Duha. Uradite to. Volite ih. Pozovite ih telefonom, ugovorite sastanak sa njima, recite: Hajde da se vidimo. Hajde da sednemo. Moram ti reći nešto vrlo, vrlo važno. Idite i nađite ih. Istina je da nemamo izgovora... ili istina je da imamo mnogo izgovora, ali ni jedan koji je dobar. Ni jedan koji je dovoljno dobar. Jer koji god izgovor da imate, uvek postoji rešenje. Da, ali, ali... sam sam. Ne. Ako imate Svetoga Duha niste sami. Ali treba mi neko da ide sa mnom. OK, idite tada na tlrmap.com i nađite nekoga u svojoj blizini. Pozovite ih, sastanite se sa njima. Da, ali oni žive na sat vremena vožnje. Onda se vozite sat vremena i sretnite se sa njima. Da, ali, ali... još uvek ne znam kako da govorim evanđelje. Onda ih pozovite kući i pustite im filmove, pustite im video u kojem ja govorim evanđelje. Pogledajte to. I vežbajte u isto vreme. Koji je vaš izgovor? Mi imamo odgovor. Pročitaću vam nešto iz svoje knjige. "Možete koristiti Jutjub videa 'Poslednje reformacije' i naše besplatne filmove u kojima je jasno prikazano evanđelje. Na primer, možete pozvati ljude svojoj kući, pustiti filmove 'Poslednje reformacije' ili Jutjub videa u kojima ja govorim evanđelje, i neka filmovi ili videa objasne evanđelje ljudima koje ste pozvali. Čuo sam mnoga zadivljujuća svedočanstva o tome kako su ljudi to uradili i videli promenjene živote. Čuo sam za to kako su ljudi pozvali ljude u svoje domove, pustili filmove 'Poslednje reformacije', a potom se molili za njih, krstili ih u vodi i Svetim Duhom, nešto što nikada ranije nisu radili. Urade to ponovo, i na kraju, oni su ti koji dele evanđelje sa ljudima. Kada imam kikstart vikende često govorim ljudima kako mogu pozvati ljude u svoje domove i pogledati filmove, i sve što im je zaista potrebno je mnogo koka-kole, kokice i mesto na kojem posle mogu krštavati." Rekao bih i vama. Hajdete! Pozovite ljude. Ako je to ono gde počinjete. Sve što vam treba je koka-kola, kokice, i mesto gde ćete krštavati. A možete i bez koka-kole i kokica. Želite li da budete poslušni Hristu? Nadam se da želite. Želite li da kažete "da" pozivu koji vam je On dao? Nadam se da želite. Pitajte danas Boga ko... ko... ko... ko je ta osoba? Ko vam pada na pamet kada kažete: Bože, ko je ta osoba? Kome treba pokajanje, kome treba krštenje, kome treba Sveti Duh, na koja vrata da pokucam? Sa kime da pričam? Ko? Ako pitate Boga: ko? Siguran sam da će vam odmah staviti na srce dve ili tri osobe. Ako ne, samo idite napolje i počnite. I dok ste napolju, gledajte u ljude i vidite kome vas On vodi. Ako ste sami - idite sami. Ako imate sa kime da idete - onda idite sa njim. Neki od vas će prigrliti ove reči koje sam vam izgovorio u ovim videima, u mojoj knjizi "Isusov poziv", čitaće ih i reći: Ovo je dobro. I samo će nastaviti, kao da se ništa nije dogodilo, i neće početi sa poslušnošću Hristu. Neki od vas će uzeti ove reči, možda će napraviti par koraka, malo će se plašiti, onda će se povući i početi da radi druge stvari. Ali verujem da ima ljudi koji vole Isusa, koji žele da budu verne sluge, žele da Mu budu poslušni, koji će preduzeti male korake. A jedan mali korak vodiće sledećem, jedan mali korak vodiće sledećem, sledećem, i sledećem, i sledećem. Učite radeći. I posle kraćeg vremena imaćete mnogo, mnogo svedočanstava, kao što sam ja govorio u prošlom videu. Završićete poslušnošću Isusu i primićete veliku, veliku nagradu od Njega. Završićete tako što ćete videti zadivljujući plod. Znači, neki će reći "da" Isusovom pozivu, a neki neće. Tačno onako kako smo pročitali u Bibliji, kada su neki rekli "da" i sledili Ga, a neki nisu. Neki od vas počeće da slušaju druga učenja, nalaziće opravdanja: Ne, to nije za svakoga. Samo je za nekolicinu, i sve to. I odlutaćete. Tako je. Samo želim biti iskren. Ali, kao što smo već pričali u ovom učenju, verujem da će neki od vas biti dobro zemljište, koji će doneti mnogo ploda, koji će zadobiti mnogo duša za Isusa. Na vama je. Znam da sam ja rekao "da" pozivu koji mi je Isus dao, i moram nastaviti da budem veran u malome i tada će rasti. Nadam se da ćete preduzeti ovaj korak da nađete te ljude oko vas. U sledećoj lekciji govoriću o porodici, da nam je potrebna porodica, ne samo da idemo u crkvu, već nam je potrebna porodica. Potrebno je da budemo porodica za te ljude do kojih smo doprli, kako bi im pomogli da uzrastaju, od beba, preko duhovne dece, da odrastu, da bi i oni mogli biti poslušni pozivu koji nam je Isus dao. Bog vas blagoslovio! Vidimo se sledeći put! Zdravo! Isusov poziv