Mislim da bi stepenice mogle biti
jedan od emotivno najprilagodljivijih
fizičkih elemenata
sa kojim arhitekta može da radi.
[Mala stvar. Velika ideja.]
[Dejvid Rokvel o stepenicama]
Najosnovnije, stepenice su način
da se stigne od tačke A do tačke B
na različitim uzvišenjima.
Stepenice imaju zajednički jezik.
Gazište, to je ona stvar po kojoj hodamo.
Čelo, to je vertikalni deo,
koji razdvaja dva gazišta.
Većina stepenica ima ispust
koji stvara nekakvu ivicu.
A zatim, deo koji spaja
je stepenišni krak.
Ti delovi, u različitim oblicima,
čine svake stepenice.
Pretpostavljam da su stepenice
nastale kada je
prvi put neko rekao: "Želim
da dođem do ove više stene sa niže."
Ljudi su se penjali koristeći
šta god je bilo dostupno:
stepenaste klade, merdevine
i prirodne putanje
koje su nastale vremenom.
Neka od najranijih stepeništa,
kao što su piramide u Čičen Ici
ili putevi do planine Tai u Kini,
bila su način da se stigne do uzvišenja,
za kojima su ljudi tragali zbog
religijskih obožavanja ili zaštite.
Kako je inženjerstvo napredovalo, takođe
je napredovalo i ono što je praktično.
Stepenice se mogu napraviti
od raznih materijala.
Postoje linearne stepenice,
kružne stepenice,
Stepenice mogu biti unutrašnje,
mogu biti spoljašnje.
One nam svakako pomažu
u hitnim situacijama.
Ali su takođe i oblik umetnosti,
same po sebi.
Kada se krećemo niz stepenište,
oblik određuje naš tempo,
naš osećaj, našu sigurnost
i našu vezu i mesto u prostoru oko nas.
Zato, zamislite na trenutak kako silazite
niz postepeno, monumentalno stepenište
kao što je ono ispred
Njujorške Javne biblioteke.
Sa tih stepenika
pruža se pogled na ulicu
i na sve ljude oko vas,
i vaš hod je spor i siguran
zato što je gazište veoma široko.
To je skroz drugačije iskustvo
nego silaženje niz uzano stepenište
recimo, u nekom starom pabu,
gde ste ubačeni na sred prostorije
Tamo, nailazite na visoka čela,
tako da se krećete brže.
Stepenice stvaraju ogromnu dramu.
Razmislite o tome kako su stepenice
obeležile veličanstven ulazak
i bile zvezda trenutka.
Stepenice mogu biti i herojske.
Stepenište koje je ostalo
nakon 11. septembra,
napada na Svetski trgovinski centar,
nazvano je "Stepenište preživelih",
zbog toga što je odigralo glavnu ulogu
u vođenju stotine ljudi na sigurno.
Ali male stepenice mogu takođe
da imaju veliki uticaj.
Ulazne stepenice su mesto koje poziva
komšije na okupljanje,
da p uštajuglasnu muziku
i posmatraju grad koji se kreće.
Meni je zadivljujuće to što ljudi žele
da provode vreme na stepenicama.
Mislim da one ispunjavaju
duboku ljudsku potrebu
za nastanjivanjem još nekog prostora
osim zemljine ravni.
A ako možete da sedite negde na sredini
vi ste na nekom čarobnom mestu.