Danas smo ovdje
zato što su Ujedinjeni narodi
definirali ciljeve
za napredak zemalja.
Zovu se Milenijski razvojni ciljevi.
A razlog zašto stvarno volim te ciljeve
jest što ih je osam.
I određivanjem osam različitih ciljeva,
Ujedinjeni narodi su poručili
kako ima tako puno stvari koje se trebaju
promijeniti u zemlji
da bismo imali dobar život za ljude.
Pogledajte ovdje, trebate riješiti siromaštvo,
obrazovanje, spol,
zdravlje djece i majki,
kontrolirati infekcije, zaštititi okoliš
i ostvariti dobre globalne veze među narodima
u svakom pogledu
od pomoći do trgovine.
Postoji i drugi razlog zašto mi se sviđaju ti razvojni ciljevi,
a to je zato što je svaki do jednoga mjerljiv.
Uzmimo smrtnost djece.
Cilj je smanjiti dječju smrtnost
za dvije trećine,
od 1990. do 2015.
To je smanjenje od 4% na godinu.
I to s mjerenjem.
To je ono što čini razliku
između političkog govora poput ovog
i stvarno raditi na važnoj stvari,
na boljem životu za ljude.
A razlog zašto sam tako sretan zbog toga
je taj što smo već dokazali
kako postoje mnoge zemlje
u Aziji, na Bliskom Istoku,
u Latinskoj Americi i Istočnoj Europi
koje smanjuju ovom brzinom.
Čak i moćni Brazil smanjuje s 5% na godinu,
a Turska sa 7% na godinu.
Dakle ima dobrih vijesti.
A ipak ljudi mi kažu: "Nema napretka u Africi.
A čak nema niti statistike o Africi
za saznati što se događa."
Dokazat ću da su u krivu za obje stvari.
Pođite sa mnom u čudesni svijet statistike.
Vodim vas na internetsku stranicu, ChildMortality.org,
gdje možete uzeti broj smrti djece
ispod pet godina starosti za sve zemlje.
Napravili su je UN-ovi stručnjaci.
I uzet ću Keniju kao primjer.
Ovdje vidite podatke.
Nemojte paničariti. Nemojte sada paničariti. Pomoći ću vam u tome.
Izgleda grozno, kao na fakultetu
kada niste voljeli statistiku.
Ali prva stvar, kada vidite točke poput ovih,
koju se trebate pitati, je:
odakle podaci dolaze?
Koje je porijeklo podataka?
Je li tako da u Keniji
postoje liječnici i drugi stručnjaci
koji pišu potvrdu o smrti čim dijete umre,
i koja se šalje u statistički ured?
Ne. Zemlje s niskim standardom kao Kenija
još uvijek nemaju tu razinu organiziranosti.
Ona postoji ali nije potpuna,
jer se puno smrti događa u kući
s obitelji,
i ne bilježe se.
Ono na što se oslanjamo nije nepotpun sustav.
Imamo intervjue, ankete.
I to su strogo profesionalne
ženske ispitivačice
koje će sjesti sa ženom jedan sat
i pitati je o povijesti njezinih poroda.
Koliko ste djece imali?
Jesu li živi?
Ako su umrli, u kojoj dobi i koje godine?
I to je onda rađeno na reprezentativnom uzorku
tisuća žena u zemlji
i objedinjeno u onome što se ranije zvalo
izvještaj o demografskom ispitivanju zdravlja.
Ali ta ispitivanja koštaju,
i mogu biti napravljene tek u intervalima od 3 do 5 godina.
Ali su jako kvalitetna.
Tako da je to ograničenje.
I sve ove obojene linije su rezultati;
svaka boja je jedno ispitivanje.
No to je prekomplicirano za danas, pa ću vam pojednostaviti,
i dati vam po jednu prosječnu točku svakog ispitivanja.
To je bila 1977., 1988.,
1992., '97.
i 2002.
I kad su stručnjaci u Ujedinjenim narodima
stavili ispitivanja na svoje mjesto u bazama podataka,
tada su upotrijebili napredne matematičke formule
da dobiju liniju smjera, a linija smjera izgleda ovako.
Pogledajte. Ovo je najbolje podudaranje koje mogu ovdje dobiti.
Ali pazite.
Oni produžuju liniju
iza zadnje točke
u ništa.
I procijenili su kako će, 2008,
Kenija imati smrtnost djece od 128.
I bio sam tužan,
jer smo mogli vidjeti
taj obrat u Keniji
s porastom dječje smrtnosti u 90-tima.
To je bilo baš tragično.
Ali u lipnju sam dobio e-mail poruku
od Demografskih ispitivanja zdravlja
i imala je dobre vijesti iz Kenije.
I bio sam tako sretan.
Ovo je bila procjena novog ispitivanja.
I onda je trebalo samo idućih tri mjeseca
kako bi ih UN stavio na svoj server,
I u petak smo dobili novu liniju smjera.
I bila je ovdje dolje.
Nije li to lijepo? Nije li to lijepo, ha?
Ja sam zapravo u petak sjedio ispred svog računala,
i vidio broj smrti kako pada
s 128 na 84 samo tog jutra.
Pa smo slavili.
Ali sada, kada imamo ovu liniju smjera,
kako mjerimo napredak?
Sada idem malo u detalje,
jer UN voli to raditi.
Počnu 1990. mjere do 2009.
Kažu: "0,9%, nema napretka."
To nije pošteno.
Kao profesor, mislim kako imam pravo predložiti nešto drugačije.
Rekao bih, učinite barem ovo.
10 godina je dovoljno za pratiti trend.
To su dva ispitivanja, i možete vidjeti što se sada događa.
Imaju 2,4%
Da sam ja u Ministarstvu zdravstva u Keniji,
možda bih spojio ove dvije točke.
Tako da ono što vam govorim je
da mi znamo smrtnost djece.
Imamo pristojan trend.
Dolazimo do varljivih stvari
kad mjerimo Milenijske razvojne ciljeve
Iako je razlog za Afriku izuzetno važan,
jer su 90-te bile loše desetljeće,
ne samo u Keniji, nego po cijeloj Africi.
Epidemija HIV-a došla je do vrhunca.
Bilo je rezistencije na stare lijekove za malariju, dok nismo dobili nove.
A kasnije smo dobili i mreže protiv komaraca.
Bilo je i društveno-ekonomskih problema,
koji se sada rješavaju u puno većem opsegu.
Tako da pogledajte ovdje prosjek.
Ovo je prosjek cijele Afrike južno od Sahare.
I Ujedinjeni narodi kažu
kako je to smanjenje od 1,8%.
Ovo sada zvuči pomalo teoretski,
ali nije toliko teoretski.
Znate, ti ekonomisti,
vole novac, i žele ga sve više i više, žele rasti.
Pa računaju postotak godišnjeg porasta ekonomije.
Mi u javnom zdravstvu, mi mrzimo dječje smrti,
stoga želimo sve manje i manje dječjih smrti.
Pa računamo postotak smanjenja po godini.
Ali i to je ista vrsta postotaka.
Ako vaša ekonomija raste za 4%,
trebate smanjiti dječju smrtnost za 4%,
ako je dobro upotrijebljen i ako su ljudi stvarno uključeni
i mogu koristiti sredstva na način koji žele.
Je li onda pošteno to mjeriti kroz 19 godina?
Ekonomist to nikad ne bi napravio.
Podijelio sam to na dva dijela.
U 90-tima, samo 1,2%,
samo 1,2%.
Za razliku od sada, druga brzina --
to je kao da je Afrika imala prvu brzinu,
i sada su krenuli u drugoj brzini.
Ali čak i to
nije pošteno predstavljenje Aftrike,
jer je to prosjek,
to je prosječna brzina smanjenja u Africi.
Pogledajte ovdje, kada vas odvedem u moje grafove s balončićima.
Još uvijek ovdje
broj smrti djece na 1.000 je na onoj osi.
Ovdje imamo godinu.
I sad vam dajem širu sliku od Milenijskih razvojnih ciljeva.
Počinjem od prije 50 godina
kada je Afrika slavila nezavisnost u većini zemalja.
Evo vam Kongo, koji je bio visoko,
Gana, niže, a Kenija još niže.
I što se događalo od tada kroz godine? Idemo.
Vidite, s nezavisnosti, popravila se pismenost
i počela su cijepljenja, velike boginje su iskorijenjene,
higijena se popravila, i stvari su se poboljšale.
Ali onda, u 80-tima, pogledajte ovdje.
Kongo je ušao u građanski rat,
i stali su na toj razini.
Gana je brzo napredovala.
Kenija ovdje usporava, Gana je pretječe,
no onda Kenija i Gana zajedno kreću prema dolje --
još je uvijek zastoj u Kongu.
Ovdje smo danas.
Možete vidjeti, ovo nema smisla
raditi prosjek ovih nikakvih poboljšanja
i ovih jako brzih poboljšanja.
Došlo je doba kada moramo
prestati razmišljati o Africi južno od Sahare kao jednom mjestu.
Te su zemlje tako različite,
i zaslužuju da ih se takvima i prepozna,
kao što ni o Europi ne govorimo kao o jednom mjestu.
Mogu vam reći kako su ekonomija u Grčkoj i Švedskoj vrlo različite.
Svi to znaju.
I procjenjuje ih se kako stoje, svaku zemlju zasebno.
Dajte da vam pokažem širu sliku.
Moja zemlja, Švedska:
1800. bili smo ovdje gore.
Kakav mi to čudan poremećaj osobnosti moramo imati,
kada brojimo djecu tako pedantno usprkos visokim stopama njihove smrtnosti.
To je jako čudno. Na neki način za posramiti se.
Ali mi u Švedskoj imamo tu naviku, znate,
tako da smo brojali sve dječje smrti,
čak i ako nismo ništa oko toga poduzimali.
A onda, vidite, ovo su godine gladi.
To su bile loše godine, i ljudima je bilo dosta Švedske.
Moji preci su se preselili u SAD.
I konačno, ubrzo se situacija ovdje počela popravljati.
Dobili smo bolje obrazovanje, i zdravstvo,
smrtnost djece se smanjila.
Mi nikad nismo imali rat, Švedska je bila u miru cijelo to vrijeme.
No pogledajte, smanjivanje
u Švedskoj
nije bilo brzo.
Švedska je dosegnula nisku smrtnost djece
zato što je počela rano.
Osnovna škola kod nas
počela je 1842.
I tada dobijete taj prekrasan učinak
kada je narasla ženska pismenost
jednu generaciju nakon toga.
Morate shvatiti da su ulaganja u napredak koja radimo,
dugoročna ulaganja.
Ne radi se samo o pet godina.
To su dugoročna ulaganja.
I Švedska nikada nije dosegnula brzinu iz Milenijskih razvojnih ciljeva,
3,1% kako sam ja to izračunao.
Dakle skrenuli smo s puta. To je znači Švedska.
Ali o tome baš ne govorimo.
Želimo da drugi budu bolji od nas. I zaista, drugi su bili bolji.
Dozvolite da vam pokažem Tajland,
pogledajte koja je to uspješna priča, Tajland od 1960-ih --
kako su ovdje krenuli dolje
i dosegnuli skoro istu smrtnost djece kao Švedska.
Dat ću vam drugu priču, Egipat,
najbolje skriven, postiže slavni uspjeh u javnom zdravstvu.
Egipat je bio ovdje gore 1960.,
više od Konga.
Nilska delta bila je za djecu patnja
s dijarejom
i malarijom i puno problema.
Onda su dobili asuansku branu. Dobili su struju u svoje kuće.
Povećali su edukaciju.
I dobili su primarnu zdravstvenu zaštitu.
I došli su dolje, znate.
I dobili su čišću vodu, iskorijenili su malariju.
Nije li to priča o uspjehu.
Milenijski razvojni ciljevi za smanjenje dječje smrtnosti
sasvim su mogući.
I dobre vijesti su
da Gana danas ide istom brzinom
kao Egipat kada je bio najbrži.
Sada i Kenija ubrzava.
Tu imamo problem.
Imamo ozbiljan problem u zemljama koje su u zastoju.
Dajte da vam sad pokažem širu sliku,
širu sliku dječje smrtnost.
Pokazat ću vam odnos
smrtnosti djece na ovoj osi -
ova ovdje os je dječja smrtnost -
a ovdje imamo veličinu obitelji.
Odnos između dječje smrtnosti i veličine obitelji.
Jedno, dvoje, troje, četvero djece po ženi.
Šestero, sedmero, osmero djece po ženi.
Ovo je, još jednom, 1960.,
pred 50 godina.
Svaki balončić je jedna zemlja.
Boje koje vidite, su kontinenti.
Ovaj tamno plavi je Afrika južno od Sahare.
Veličina balončića je ukupno stanovništvo.
A ovo su
takozvane zemlje "u razvoju".
Imale su visoku ili vrlo visoku smrtnost djece
veličina obitelji, šest do osam.
A ovo ovdje su
takozvane zapadne zemlje
One su imale nisku smrtnost djece
i male obitelji.
Što se dogodilo?
Želim da sada vidite vlastitim očima
odnos između pada smrtnosti djece
i smanjenja obitelji.
Jednostavno ne želim ostaviti mjesta za ikakvu sumnju.
Morate vidjeti sami.
Ovo se dogodilo. Sad pokrećem svijet.
Ovdje smo išli dolje s iskorjenjivanjem
velikih boginja, boljim obrazovanjem,
zdravstvenom zaštitom.
Do ovdje dolje se došlo -- Kina dolazi u zapadnjačku kućicu.
A ovdje je Brazil u zapadnjačkoj kućici
Indija stiže. Prve afričke zemlje stižu u zapadnjačku kućicu.
Dobivamo mnogo novih susjeda.
Dobrodošli u pristojan život.
Hajde. Želimo da svi dođu ovdje dolje.
To je vizija koju imamo, zar ne?
I pogledajte sada, prve afričke zemlje stižu.
Tu smo danas.
Ne postoji ništa kao
"zapadni svijet" i "svijet u razvoju".
Ovo je izvještaj UN-a,
koji je izašao u petak.
Jako je dobar -- "Razine i kretanja dječje smrtnosti" -
osim ove stranice.
Ova stranica je jako loša.
To je kategorizacija zemalja.
Navodi "zemlje u razvoju" -- mogu vam pročitati s popisa --
zemlje u razvoju: Republika Koreja -- Južna Koreja.
Molim?
Imaju Samsung, kako mogu biti zemlja u razvoju?
Ovdje imaju i Singapur.
Oni imaju najnižu smrtnost djece na svijetu, Singapur.
Pretekli su Švedsku pred pet godina,
a označeni su kao zemlja u razvoju.
Ovdje imaju i Katar.
To je najbogatija zemlja u svijetu s Al Jazeerom.
Kako dovraga oni mogu biti zemlja u razvoju?
Ovo je smeće.
(Pljesak)
Ostatak ovoga je u redu. Ostatak je dobar.
Moramo imati moderni koncept,
koji odgovara podacima.
Moramo shvatiti
da svi idemo ovuda, do ovdje dolje.
To je važnost ovih ovdje odnosa.
Pogledajte. Čak i ako pogledamo Afriku.
Ovo su afričke zemlje.
Jasno možete vidjeti povezanost smanjenja dječje smrtnosti
i smanjenja veličine obitelji,
čak unutar Afrike.
Vrlo je jasno da je to ono što se događa.
I jako važno istraživanje izašlo je u petak
iz Instituta za mjerenje i procjenu zdravstva u Seattleu,
koji pokazuje da se skoro 50%
pada dječje smrtnosti
može se pripisati obrazovanju žena.
To znači, kada dobijemo djevojčice u škole,
učinak ćemo vidjeti 15 do 20 godina kasnije,
što je vremenski trend i vrlo je jak.
Zato moramo imati dugoročnu perspektivu,
ali moramo mjeriti utjecaj
u razdobljima od 10 godina.
To je sasvim moguće
smanjiti smrtnost djece u svim ovim zemljama
i spustiti ih u ovaj kutak
gdje bismo svi željeli zajedno živjeti.
Naravno, smanjenje dječje smrtnosti
stvar je najveće važnosti
iz humanitarnog gledišta.
Pristojan život djece,
o tome govorimo.
Ali to je također i strateško ulaganje
u budućnost cijelog čovječanstva,
jer se radi i o okolišu.
Nećemo moći riješiti okoliš
i izbjeći užasnu klimatsku krizu
ako ne stabiliziramo svjetsku napučenost.
Budimo u tome jasni.
A način kako da to učinimo je
da smanjimo dječju smrtnost, osiguramo pristup planiranju obitelji
i iza toga provodimo obrazovanje žena.
To je posve moguće. Učinimo to!
Hvala vam puno.
(Pljesak)