WEBVTT

00:00:18.928 --> 00:00:23.352
Znanstvena obmana je uvjerenje kako znanost
već razumije prirodu realnosti

00:00:23.544 --> 00:00:29.416
u načelu, ostavljajući samo detalje neriješenima.
Ovo je vrlo široko rasprostranjeno uvjerenje

00:00:29.624 --> 00:00:35.088
u našem društvu. To je sustav uvjerenja ljudi
koji kažu: "ja ne vjerujem u Boga,

00:00:35.369 --> 00:00:42.149
ja vjerujem u znanost". Taj se sustav uvjerenja
već proširio po cijelom svijetu.

00:00:43.860 --> 00:00:48.470
Ali postoji sukob u srcu znanosti između
znanosti kao metode istraživanja temeljene

00:00:48.840 --> 00:00:56.860
na razumu, dokazima, hipotezama i kolektivnom
istraživanju, i znanosti kao sustava uvjerenja ili pogledu na svijet.

00:00:58.200 --> 00:01:05.019
I nažalost, aspekt znanosti kao pogleda na svijet počeo je kočiti i ograničavati slobodno propitkivanje

00:01:05.360 --> 00:01:08.140
koje je u samim temeljima znanstvenih napora.

00:01:09.700 --> 00:01:16.580
Još se od devetnaestog stoljeća znanost ponaša
u skladu sa sustavom uvjerenja

00:01:16.851 --> 00:01:21.992
koji je u osnovi materijalistički - filozofski
materijalizam.

00:01:22.800 --> 00:01:28.180
I znanost je sada u potpunosti podređena
materijalističkom načinu gledanja na svijet.

00:01:29.960 --> 00:01:37.160
Mislim da kada se otrgnemo od toga, znanost će se
preporoditi. U svojoj knjizi "Obmana znanosti",

00:01:37.750 --> 00:01:44.750
koja je u Americi izdana pod nazivom "Oslobođena
znanost", ukazao sam na deset dogmi,

00:01:45.170 --> 00:01:52.170
ili znanstvenih pretpostavki, i pretvorio ih u
pitanja. Zanimalo me kako će se držati ako ih

00:01:52.600 --> 00:01:59.599
promotrimo znanstveno. Nijedna se od
njih nije dobro održala.

00:01:59.599 --> 00:02:04.759
Prvo ću proći i objaniti kojih su to deset
dogmi. A onda ću imati vremena

00:02:04.760 --> 00:02:09.860
prodiskutirati samo jednu ili dvije od njih
detaljnije. Ali u osnovi, tih deset dogmi,

00:02:09.860 --> 00:02:16.098
koje predstavljaju pogled na svijet najobrazovanijih
ljudi širom svijeta su:

00:02:16.098 --> 00:02:22.199
Prvo, da je priroda mehanička ili barem nalik stroju.
Svemir je poput stroja, životinje i biljke

00:02:22.199 --> 00:02:27.839
su poput strojeva, i mi smo poput strojeva.
Zapravo, mi jesmo strojevi. Mi smo

00:02:27.840 --> 00:02:33.650
roboti za sječu drva, kako se živo izrazio Richard
Dawkins. S mozgom koji je genetski

00:02:33.650 --> 00:02:38.800
programirano računalo.
Drugo, materija je nesvjesna. Cijeli je svemir

00:02:38.800 --> 00:02:45.800
sastavljan od nesvjesne tvari. Nema svijesti
u zvijezdama, galaksijama,

00:02:45.979 --> 00:02:51.079
planetama, životinjama, biljkama, a ne bi trebalo
biti ni u nama, ako je ova teorija točna.

00:02:51.080 --> 00:02:56.659
Tako da je mnogo filozofije uma tijekom
zadnjih stotinu godina utrošeno da se pokuša

00:02:56.659 --> 00:03:03.659
dokazati kako mi uopće nismo svjesni.
Pa kako je materija nesvjesna, onda su zakoni

00:03:04.449 --> 00:03:09.598
prirode fiksni.
Ovo je dogma broj tri. Zakoni prirode su isti

00:03:09.598 --> 00:03:14.250
sada kao što su bili u vrijeme velikog praska
i bit će isti zauvijek.

00:03:14.250 --> 00:03:20.659
Ne samo zakoni, nego i prirodne konstante su
uvijek iste, zato se i zovu "konstante".

00:03:20.659 --> 00:03:26.939
Dogma četiri: ukupna količina materije i
energije je uvijek ista. Nikad se ne mijenja

00:03:26.939 --> 00:03:31.759
njen ukupan iznos, osim u trenutku velikog praska
kada je iznenada nastala ni iz čega

00:03:31.759 --> 00:03:38.000
u jednom jedinom trenu.
Peta je dogma kako je priroda lišena smisla.

00:03:38.000 --> 00:03:45.000
Nema nikakvog smisla u prirodu, a procesi
evolucije nemaju nikakav smisao ili smjer.

00:03:47.110 --> 00:03:54.110
Dogma broj šest, biološko nasljeđe je materijalno.
Sve što nasljeđuješ je u tvojim genima, ili

00:03:55.500 --> 00:04:02.500
u epigenskim modifikacijama gena, ili unutar
plazmatskog nasljeđa. Materijalno je.

00:04:02.797 --> 00:04:09.317
Dogma sedam, sjećanja su uskladištena unutar
tvog mozga kao materijalni trag. Nekako je sve

00:04:09.573 --> 00:04:14.149
čega se sjećaš unutar tvog mozga, u modificiranim
živčanim završecima, fosforiliziranim proteinima,

00:04:14.414 --> 00:04:19.805
nitko ne zna kako to radi. Ali svejedno, gotovo svatko
u znanstvenom svijetu vjeruje kako

00:04:20.005 --> 00:04:24.708
to mora biti nekako u mozgu.
Osma dogma, tvoj je um unutar tvoje glave.

00:04:25.037 --> 00:04:30.927
Sva je tvoja svjesnost aktivnost tvog
mozga, ništa više od toga.

00:04:31.188 --> 00:04:35.982
Deveta dogma, koja slijedi iz osme, psihički su
fenomeni poput telepatije nemogući.

00:04:36.249 --> 00:04:42.342
Tvoje misli i namjere ne mogu imati nikakav učinak
na daljinu pošto je tvoj um unutar tvoje glave.

00:04:42.677 --> 00:04:48.204
Stoga su svi očiti dokazi o telepatiji i
ostalim psihičkim fenomenima čista iluzija.

00:04:48.493 --> 00:04:52.966
Ljudi vjeruju da se takve stvari događaju, ali
to je samo stoga što ne znaju dovoljno

00:04:53.197 --> 00:04:58.901
o statistici, ili su obmanuti slučajnostima,
ili samo vide ono što žele vidjeti.

00:04:59.989 --> 00:05:06.564
I deseta dogma, mehanistička medicina je jedina
vrsta koja doista radi. Zato vlade financiraju

00:05:06.805 --> 00:05:13.005
isključivo istraživanja na polju mehanističke medicine,
potpuno ignorirajući komplementarne ili alternativne terapije.

00:05:13.181 --> 00:05:17.910
One zasigurno ne mogu raditi jer nisu mehanističke.
Možda izgledaju kao da rade zato što

00:05:17.910 --> 00:05:24.770
bi ljudima ionako bilo bolje, ili zbog
placebo efekta. Ali jedina vrsta koja

00:05:25.154 --> 00:05:30.259
stvarno radi je mehanistička medicina.
Eto, ovo je podrazumijevani pogled na svijet

00:05:30.579 --> 00:05:36.571
kojeg dijeli većina obrazovanih ljudi diljem svijeta.
Ona je osnova obrazovnog sustava,

00:05:37.186 --> 00:05:45.235
službenog sustava zdravstva, medicinskih istraživanja,
vlada... i jednostavno je podrazumijevani

00:05:45.562 --> 00:05:53.659
pogled na svijet obrazovanih ljudi. Ali ja smatram
kako je svaka od ovih dogmi vrlo, vrlo upitna.

00:05:54.026 --> 00:06:02.770
I kada ih malo bolje pogledaš, raspadnu se. Uzet ću
prvu ideju da su zakoni prirode nepromjenjivi.

00:06:03.214 --> 00:06:09.173
Ovo je zaostatak od starijeg pogleda na svijet,
prije šezdesetih, kada je stigla

00:06:09.387 --> 00:06:14.220
teorija velikog praska. Ljudi su mislili kako je
cijeli svemir vječan, upravljan vječnim

00:06:14.515 --> 00:06:20.178
matematičkim zakonima. Kada je došla teorija
velikog praska, ta se pretpostavka nastavila,

00:06:20.459 --> 00:06:26.178
iako je veliki prasak otkrio svemir koji je
radikalno evolucijski, star približno

00:06:26.419 --> 00:06:31.803
četrnaest milijardi godina. Raste, razvijaja se
i evoluira već četrnaest milijardi godina.

00:06:32.098 --> 00:06:37.474
Raste i hladi se, i u njemu se pojavljuje sve više
struktura i uzoraka. Ali ideja je kako

00:06:37.746 --> 00:06:41.923
su svi zakoni prirode bili potpuno fiksni u
trenutku velikog praska nalik svemirskom

00:06:42.163 --> 00:06:47.886
Napoleonovom zakoniku. Kako je moj prijatelj Terrence
McKenna znao reći, moderna je znanost bazirana

00:06:48.125 --> 00:06:53.746
na principu "daj nam jedno besplatno čudo i mi ćemo
objasniti ostalo". A to jedno besplatno čudo je

00:06:54.012 --> 00:06:58.490
pojava sve materije i energije u svemiru, i svih
zakona koji njima upravljaju,

00:06:58.660 --> 00:07:00.106
iz ničeg, u jednom jedinom trenutku.

00:07:01.710 --> 00:07:08.716
Pa, u evolucijskom svemiru, zašto zakoni prirode
i sami ne bi evoluirali? Na kraju krajeva, ljudski

00:07:08.897 --> 00:07:14.250
zakoni to rade, a sama je ideja zakona prirode bazirana
na metafori sa ljudskim zakonima. To je vrlo

00:07:14.418 --> 00:07:19.282
antropocentrična metafora; samo ljudi imaju
zakone. Zapravo, samo civilizirana društva

00:07:19.483 --> 00:07:25.835
imaju zakone. Kako je C.S. Lewis jednom primijetio, reći
kako kamen pada na zemlju zato što slijedi zakon

00:07:26.027 --> 00:07:32.274
čini ga čovjekom, čak građaninom. To je metafora
na koju smo toliko navikli da zaboravljamo

00:07:32.458 --> 00:07:37.643
kako je metafora. U evoluirajućem svemiru, mislim
kako je mnogo bolji koncept ideja navike.

00:07:37.842 --> 00:07:43.859
Mislim kako navike prirode evoluiraju; pravilnosti
prirode su u osnovi navike.

00:07:44.170 --> 00:07:51.036
Ovu je ideju iznio početkom dvadesetog
stoljeća američki filozof C.S. Pierce,

00:07:52.234 --> 00:07:54.581
i njome su se zabavljali mnogi drugi filozofi

00:07:55.915 --> 00:08:03.715
i nju sam ja osobno razvio u znanstvenu hipotezu;
hipotezu morfičke rezonancije, koja je osnova

00:08:04.003 --> 00:08:09.564
za te evoluirajuće navike. Prema toj
hipotezi morfičke rezonancije, sve u prirodi

00:08:09.778 --> 00:08:14.605
ima neku vrstu kolektivog sjećanja i
rezonancija se događa na bazi sličnosti.

00:08:14.954 --> 00:08:19.106
Kako se mlada žirafa razvija u
majčinoj utrobi,

00:08:19.354 --> 00:08:25.659
podešava se na mofričku rezonanciju
prethodnih žirafa. Koristi to kolektivno

00:08:25.893 --> 00:08:30.288
sjećanje, raste kao žirafa i ponaša se
kao žirafa, zato što povlači to

00:08:30.534 --> 00:08:34.698
kolektivno sjećanje. Mora imati prave
gene kako bi napravila prave proteine.

00:08:34.986 --> 00:08:40.626
Ali geni su prema mom mišljenju debelo precjenjeni.
Oni se samo brinu oko proteina koje organizam

00:08:40.979 --> 00:08:47.178
može napraviti, ne i oko oblika ili ponašanja.
Svaka vrsta ima neku vrstu kolektivnog

00:08:47.402 --> 00:08:53.058
sjećanja. Čak i kristali. Ova teorija predviđa
da ako napraviš novu vrstu kristala,

00:08:53.290 --> 00:09:00.078
prvi put kada je napraviš ona neće imati
postojeće navike. Ali jednom kada

00:09:00.470 --> 00:09:04.789
se kristalizira, sljedeći put kada je napraviš
postojat će utjecaj od prvog kristala

00:09:04.789 --> 00:09:09.539
na drugi, i diljem cijelog svijeta putem
morfičke rezonancije kristalizirat će se

00:09:09.539 --> 00:09:14.549
malo lakše. Treći put će postojati utjecaj i prvog
i drugog kristala.

00:09:14.549 --> 00:09:20.169
Zapravo postoje dobri dokazi kako se novi
spojevi sve lakše kristaliziraju diljem

00:09:20.169 --> 00:09:26.698
svijeta, baš kao što teorija predviđa.
Također predviđa da ako naučiš životinju

00:09:26.698 --> 00:09:31.498
novom triku, na primjer štakori nauče novi
trik u Londonu, tada diljem cijelog svijeta

00:09:31.499 --> 00:09:35.578
štakori iste sorte nauče isti trik
brže samo zato što su štakori

00:09:35.578 --> 00:09:42.269
to već naučili tamo. Iznenađujuće, već postoje
dokazi kako se to doista događa.

00:09:42.269 --> 00:09:48.178
U svakom slučaju, to je jezgra moje hipoteze o
morfičkoj rezonanciji. Sve ovisi o

00:09:48.178 --> 00:09:53.938
evoluirajućim navikama, ne o fiksnim zakonima.
Ali htio bih se također kratko osvrnuti i na

00:09:53.938 --> 00:10:00.568
prirodne konstante. Jer one se, očito, smatraju
nepromjenjivima. Stvari poput gravitacijske

00:10:00.568 --> 00:10:06.229
konstante ili brzine svjetlosti zovemo
fundamentalnim konstantama. Jesu li one

00:10:06.230 --> 00:10:12.568
doista nepromjenjive? Kada sam se zainteresirao
za ovo pitanje, pokušao sam saznati. Zapisane

00:10:12.568 --> 00:10:18.118
su u udžbenicima fizike. Udžbenici fizike popisuju
postojeće fundamentalne konstante i

00:10:18.119 --> 00:10:24.119
kažu vam njihovu vrijednost. Mene je zanimalo da li
su se promijenili pa sam uzeo stara izdanja

00:10:24.278 --> 00:10:29.769
udžbenika fizike. Otišao sam u knjižnicu patentnog
ureda u Londonu - jedino mjesto za koje znam

00:10:30.032 --> 00:10:33.816
da drže ta stara izdanja. Tipično, ljudi ih bace u
smeće kada iziđu nove vrijednosti

00:10:34.072 --> 00:10:38.239
izađu. Bace stare. Otkrio sam
kako se brzina svjetlosti

00:10:38.239 --> 00:10:43.778
smanjila između 1928. i 1945. približno za
dvadeset kilometara u sekundi.

00:10:43.778 --> 00:10:50.208
To je ogroman pad jer te su konstante
izračunate s pogreškom od djelića sekunde,

00:10:50.208 --> 00:10:56.638
odnosno decimalnog mjesta. Pa opet, diljem čitavog
svijeta je pala, i mnogi su dobivali vrlo slične

00:10:56.639 --> 00:11:02.119
vrijednosti sa vrlo malim odstupanjima.
A onda je 1948. ponovno otišla gore.

00:11:03.209 --> 00:11:09.449
I ljudi su opet počeli dobivati vrlo
slične rezultate. Jako me to zaintrigiralo

00:11:09.735 --> 00:11:13.392
i nisam nikako mogao shvatiti pa sam otišao
direktoru metrologije u

00:11:13.584 --> 00:11:19.887
National Physical Laboratory u Teddingtonu.
Metrologija je znanost u kojoj ljudi mjere

00:11:20.111 --> 00:11:24.985
konstante. Pitao sam ga za ovo,
rekao sam mu: "što misliš o ovom padu

00:11:25.255 --> 00:11:29.384
brzine svjetlosti između 1928. i 1945."?

00:11:30.063 --> 00:11:35.904
Odgovorio mi je: "oh, otkrio si najneugodniju
epizodu u povijesti naše znanosti".

00:11:36.199 --> 00:11:41.505
Pitao sam ga: "dobro, da li je doista brzina
svjetlosti mogla pasti? To bi moglo imati

00:11:41.712 --> 00:11:44.696
nevjerojatne posljedice ako je točno".
Kazao mi je: "ne, ne, naravno da nije mogla

00:11:44.952 --> 00:11:51.188
doista pasti. Pa to je konstanta!"
- "Dobro, kako onda objašnjavaš činjenicu

00:11:51.188 --> 00:11:55.748
da su je svi izmjerili sporijom tijekom
tog perioda? Jesu li namještali

00:11:55.749 --> 00:12:00.249
svoje rezultate kako bi dobili ono što su mislili
da bi i drugi trebali dobivati, pa je cijela

00:12:00.249 --> 00:12:07.109
stvar samo u glavama fizičara?"
- "Ne volimo koristiti riječi kao što je 'namještanje'".

00:12:07.109 --> 00:12:12.028
Pitao sam ga: "dobro, kako bi volio to zvati?"
Rekao mi je: "mi to volimo zvati intelektualno

00:12:12.028 --> 00:12:19.028
zaključavanje faze".
Pitao sam ga: "pa gle, ali se događalo tada, kako

00:12:21.600 --> 00:12:27.509
možete biti sigurni da se ne događa i danas?
I da su današnje vrijednosti također posljedica

00:12:27.509 --> 00:12:30.548
zaključavanja faze"?
- "Oh, ne, sigurni smo da nije".

00:12:30.548 --> 00:12:34.578
- "Kako znamo"?
- "Riješili smo problem".

00:12:34.578 --> 00:12:35.758
- "Kako?"

00:12:35.759 --> 00:12:41.528
- "Fiksirali smo brzinu svjetlosti definicijom 1972."

00:12:41.528 --> 00:12:45.039
- "Ali ona se još uvijek može promijeniti".
- "Da, ali to nikad nećemo saznati pošto smo

00:12:45.039 --> 00:12:50.028
definirali metar u odnosu na brzinu svjetlosti,
pa će se i mjerna jedinica promijeniti s njom".

00:12:50.028 --> 00:12:56.989
Izgledao je vrlo zadovoljan,
riješili su problem.

00:12:56.989 --> 00:13:01.419
Onda sam ga pitao: "dobro, a što je sa velikim G?"
Gravitacijska konstanta, poznata u struci

00:13:01.419 --> 00:13:06.759
kao "veliko G". Newtonova univerzalna
gravitacijska konstanta.

00:13:06.759 --> 00:13:13.759
"To varira više od 1,3% zadnjih godina.
Izgleda kao da oscilira od mjesta do mjesta

00:13:14.948 --> 00:13:19.889
i od vremena do vremena".
Na to mi je odgovorio: "oh, to su samo pogreške.

00:13:19.889 --> 00:13:23.139
I nažalost, postoje prilično velike
pogreške sa velikim G."

00:13:23.139 --> 00:13:29.359
Zanimalo me: "dobro, a što se doista mijenja.
Hoću reći, možda se stvarno mijenja."

00:13:29.359 --> 00:13:33.519
Onda sam pogledao kako to rade.
Izmjere je u različitim laboratorijima,

00:13:33.519 --> 00:13:38.438
dobiju različite vrijednosti u različitim danima,
i onda ih uprosječe. I onda drugi laboratoriji

00:13:38.438 --> 00:13:42.458
diljem svijeta naprave isto, pa obično
dobiju prilično drugačiji prosjek.

00:13:42.458 --> 00:13:47.638
Onda se internacionalni metrološki komitet
sastane svakih desetak godina i uprosječe

00:13:47.639 --> 00:13:53.438
rezultate različitih laboratorija kako bi došli
do vrijednosti sa veliko G. Ali što ako G

00:13:53.438 --> 00:13:58.899
doista fluktuira? Što ako se promijenio?
Već postoje dokazi kako se doista to

00:13:58.899 --> 00:14:03.999
mijenja tijekom dana i tijekom godine.
Što ako Zemlja, kako se kreće kroz

00:14:03.999 --> 00:14:09.168
svemir prolazi kroz neka područja tamne
tvari ili drugih čimbenika okruženja

00:14:09.168 --> 00:14:14.499
koji bi je mogli promijeniti? Možda se svi stalno
mijenjaju? Što ako se ove pogreške zajedno

00:14:14.499 --> 00:14:19.230
podižu i spuštaju? Više od deset godina
pokušavam uvjeriti metrologe

00:14:19.230 --> 00:14:23.918
da analiziraju sirove rezultate. Zapravo, pokušavam ih
nagovoriti da ih stave on-line, na Internet.

00:14:23.918 --> 00:14:29.509
Sa datumom, doista dobivenim mjerenjem, pa da
vidimo postoji li veza. Da vidimo da li su

00:14:29.509 --> 00:14:34.379
jedan dan svi malo gore, pa drugi dan svi
malo dolje. Ako jesu, možda fluktuiraju zajedno.

00:14:34.379 --> 00:14:38.619
To bi nam reklo nešto vrlo, vrlo zanimljivo.
Ali nitko još ovo nije napravio, a nisu

00:14:38.619 --> 00:14:44.418
jer veliko G je konstanta. Nema smisla
tražiti promjene. Vidite, ovo je vrlo

00:14:44.418 --> 00:14:50.789
jednostavan primjer gdje dogmatska pretpostavka
zapravo koči istraživanje. Osobno smatram

00:14:51.086 --> 00:14:56.806
kako konstante mogu prilično varirati.
Unutar nekih granica, dakako. Ali moguće je

00:14:56.950 --> 00:15:00.750
kako sve osciliraju i mislim da će doći dan kada
će znanstveni časopisi kao što je "Nature"

00:15:01.005 --> 00:15:06.002
imati tjedno izvješće o konstantama, poput
burzovnog izvješća u novinama. Znate: "ovaj

00:15:06.206 --> 00:15:13.063
tjedan veliko G je malo poraslo, naboj elektrona
je oslabio, brzina svjetlosti se drži, i tako dalje".

00:15:17.702 --> 00:15:22.317
To je jedno područje gdje mislim kako

00:15:22.735 --> 00:15:26.648
bi se ovo dogmatsko razmišljanje trebalo
otvoriti. Jedno od najvećih područja je

00:15:26.902 --> 00:15:32.926
priroda uma. Ovo je najveći neriješeni problem,
kako je Graham (Hancock) upravo rekao, a to je

00:15:33.127 --> 00:15:39.289
da znanost jednostavno ne zna što bi s činjenicom da
smo svjesni. I ne može se nositi s činjenicom kako

00:15:39.289 --> 00:15:46.289
izgleda da naše misli nisu unutar našeg mozga.
Izgleda kako nisu sva naša iskustva unutar mozga.

00:15:46.568 --> 00:15:51.769
Vaša slika mene sada ne djeluje kao da je
unutar vašeg mozga, pa ipak službeno je stajalište

00:15:51.769 --> 00:15:56.100
kako postoji mali Rupert negdje unutar vaše
glave. I sve ostalo u ovoj sobi je

00:15:56.100 --> 00:16:01.958
unutar vašeg mozga; vaše je iskustvo unutar
vašeg mozga. Sugeriram kako pogled

00:16:01.958 --> 00:16:05.849
uključuje vanjsku projekciju slika, ono što
vidite jest unutar vašeg uma ali ne i

00:16:05.850 --> 00:16:12.850
unutar vaše glave. Naši se umovi šire izvan
granica mozga čak i u najmanjem činu percepcije.

00:16:12.928 --> 00:16:18.539
Mislim da projiciramo prema van slike koje vidimo,
i te slike dotiču ono što gledamo.

00:16:18.539 --> 00:16:24.318
Ako vas promatram straga i ne znate da
sam tu - mogu li utjecati na vas?

00:16:24.318 --> 00:16:29.198
Možete li osjetiti moj pogled? Postoji
obilje dokaza kako ljudi doista mogu.

00:16:29.198 --> 00:16:35.128
Osjećaj kako nas netko gleda je prilično
uobičajen, i svježi eksperimentalni dokazi

00:16:35.129 --> 00:16:39.119
upućuju na to da je stvarnost.
Izgleda kako i životinje to imaju također,

00:16:39.119 --> 00:16:44.749
vjerojatno je to evoluiralo u kontekstu lovac-žrtva.
Životinja lovina koja je mogla osjetiti pogled

00:16:44.749 --> 00:16:48.999
predatora bi lakše preživjela od one koja nije.
To bi nas moglo odvesti na posve novi put

00:16:48.999 --> 00:16:53.558
ekološkog razmišljanja o odnosima
između predatora i žrtve.

00:16:53.558 --> 00:16:59.078
Također i o dosegu naših umova. Ako gledamo
udaljene zvijezde, mislim kako naši umovi

00:16:59.078 --> 00:17:05.750
na određeni način izlaze i dohvaćaju te zvijezde, i doslovno
se protežu preko astronomskih udaljenosti.

00:17:05.750 --> 00:17:11.848
Nisu samo unutar naših glava. Može izgledati
nevjerojatno kako je ovo tema za diskusiju

00:17:11.848 --> 00:17:16.519
u dvadeset i prvom stoljeću. Znamo toliko malo
o našim vlastitim umovima da je pitanje

00:17:16.519 --> 00:17:21.078
gdje su naše slike trenutno vruća
tema unutar istraživanja svjesnosti.

00:17:21.078 --> 00:17:27.628
Nemam više vremena adresirati ostale dogme, ali
svaka je od njih upitna.

00:17:27.630 --> 00:17:32.619
Čim ih dovedemo u pitanje, otvore se novi oblici
istraživanja i nove mogućnosti.

00:17:32.619 --> 00:17:39.489
I mislim da kada krenemo propitkivati ove
dogme kojih smo se držali toliko dugo,

00:17:39.490 --> 00:17:44.589
znanost će procvjetati, doživjet će renesansu.
Potpuno sam uvjeren u važnost znanosti.

00:17:44.589 --> 00:17:51.589
Proveo sam čitav život kao istraživački
znanstvenik, čitavu svoju karijeru. Ali mislim

00:17:51.710 --> 00:17:57.470
da ćemo prevazilaženjem ovih dogmi znanost biti
regenerirana. Ponovno može postati zanimljiva

00:17:57.470 --> 00:18:00.000
i, nadam se, životna.
Hvala.

00:18:06.848 --> 00:18:09.625
Prijevod:
www.manifestiranje.com