[Ovaj govor sadrži slikovit jezik, savetuje se diskrecija gledalaca] Dakle, ovo je prvi i poslednji slajd koji je video svaki od mojih 6.400 studenata u proteklih 15 godina. Ne verujem da možete da sagradite višemilijardsku organizaciju ukoliko niste svesni na koji instinkt ili organ da ciljate. Naša vrsta ima potrebu za nadbićem. Naša konkurentna prednost kao vrste je naš mozak. Naš mozak je dovoljno snažan da postavlja ova zaista teška pitanja, ali, nažalost, nema dovoljnu moć obrade da odgovori na njih, što stvara potrebu za superbićem kome možemo da se molimo i obraćamo za odgovore. Šta je molitva? Slanje upita univerzumu, i nadamo se da postoji nekakva božanska intervencija - ne moramo da razumemo šta se dešava - od nekakvog sveznajućeg, svevidećeg superbića koje nam daje autoritet da je dati odgovor pravi. "Da li će mi detetu biti dobro?" Imate svoj svet stvari, imate svoj svet rada, imate svoj svet prijatelja. Ako imate decu, znate da čim nešto ne ispadne kako treba kod vaše dece, sve se rastače u vašem univerzumu zbog Sunca koje su vaša deca. "Da li će moje dete da budu dobro?" "Simptomi i lečenje gušobolje" upit u Guglovom pretraživaču. Jedan od šest upita postavljenih Guglu nikad pre nije tražen u istoriji čovečanstva. Koji pop, učitelj, rabin, akademik, mentor, šef ima toliko kredibiliteta da jedno od šest pitanja postavljenih toj osobi nikad pre nije upitano? Gugl je naš savremni čovekov Bog. Zamislite svoje lice i ime iznad svega što stavljate u to polje, i shvatićete da verujete Guglu više nego bilo kom entitetu u vašoj istoriji. (Smeh) Pomerimo se niže niz torzo. (Smeh) Još jedna divna stvar kod naše vrste je što ne samo da nam je potrebna ljubav već imamo potrebu da volimo druge. Deca koja se loše hrane, ali imaju mnogo ljubavi imaju bolje izglede od dece koja se dobro hrane, ali ih malo vole. Međutim, najbolji znak da ćete uspeti da budete deo najbrže rastuće demografije u svetu - stogodišnjaka, ljudi koji dožive do tri cifre - postoje tri znaka. Obrnutim redosledom: vaša genetika - ne toliko važna, koliko volite da mislite, pa možete i dalje da se rđavo odnosite prema telu i mislite: "Ah, ujka Džo je doživeo 95, kocka je bačena." Manje je važno nego što mislite. Broj dva je način života. Ne pušite, ne budite gojazni i idite na preglede - rešite se dve trećine ranih karcinoma i kardiovaskularnih bolesti. Glavni indikator ili znak da ćete doživeti stotu: koliko ljudi volite? Briga je naša bezbednosna kamera - nazivamo je bezbednosnom kamerom male rezolucije u našem mozgu - odlučivanje da li dodajete vrednost. Fejsbuk dotiče našu instinktivnu potrebu ne samo da budemo voljeni, vać i da volimo druge, uglavnom kroz slike koje stvaraju empatiju, katališu i ojačavaju naše odnose. Nastavimo putovanje niz torzo. Amazon je naše potrošačko crevo. Instinkt za obiljem je ugrađen u nas. Kazna za veliku oskudicu je izgladnjivanje i neuhranjenost. Otvorite kredence, otvorite ormare, imate 10 do 100 puta više nego što vam je potrebno. Zašto? Jer je kazna za premalo mnogo veća nego kazna za previše. Dakle, "više za manje" je poslovna strategija koja ne zastareva. To je strategija Kine, to je strategija Volmarta, a trenutno je to strategija najuspešnije firme na svetu, Amazona. Dobijate više za manje u vaš stomak; varite i šaljete to vašem mišićnom i skeletnom sistemu konzumacije. Idemo dalje, čim smo svesni da ćemo preživeti, osnovni instinkt, pomeramo se ka drugom najsnažnijem instinktu, a to je širenje i biranje najsnažnijeg, najpametnijeg i najbržeg semena na sve četiri strane sveta ili biranje najboljeg semena. Ne radi se o časovniku. Nisam ga navio za pet godina. To je moj tašti pokušaj da saopštim ljudima: "Ako se parite sa mnom, vaša deca imaju više izgleda da prežive nego ako se parite s nekim ko nosi sat Svoč." (Smeh) Za poslovanje je ključno da dotaknete iracionalne organe. "Iracionalno" je termin u Harvardovoj i Njujorškoj poslovnoj školi za masne marže prihodovanja i akcionarske vrednosti. "Visokokalorična pasta za vašu decu." Ne? Volite svoju izbirljivu majku. Zašto izbirljive majke biraju Džif: više volite svoju decu. Najbolji algoritam stvoren od strane akcionara, od II svetskog rata do pojave Gugla, je bio uzimanje prosečnog proizvoda i obraćanje ljudskim srcima. Vi ste bolja majka, bolja osoba, bolji patriota, ako kupite ovaj prosečni sapun naspram ovog prosečnog sapuna. Sad, algoritam broj jedan za akcionarsku vrednost nije tehnologija. Pogledajte Forbsovih 400. Oduzmite nasleđeno bogatstvo, oduzmite finansije. Izvor stvaranja bogatstva broj jedan je: obraćanje vašim reproduktivnim organima. Lauders; najimućniji čovek u Evropi, LVMH. Na mestu broj dva i tri: H&M i Inditeks. Želite da ciljate najiracionalnije organe radi akcionarske vrednosti. Kao posledica toga, ove četiri firme - Epl, Amazon, Fejsbuk i Gugl - su raščlanili to što smo. Bog, ljubav, potrošnja, seks. Proporcija u vašem pristupu svemu ovome vas čini onim što jeste, a oni su nanovo sklopili to ko smo u obliku profitnih firmi. Na kraju Velike recesije, tržišna kapitalizacija ovih firmi je bila ravna BDP-u Nigerije. Sada je ravna BDP-u Indije, ostavivši za sobom Rusiju i Kanadu u '13. i '14. Postoji samo pet nacija koje imaju BDP veći od zajedničke tržišne kapitalizacije ove četiri firme. Nešto se ipak dešava. Pre samo godinu dana vodio se razgovor koji izvršni direktor više liči na Isusa. Ko će da se kandiduje za predsednika? Sada su se stvari preokrenule. Sve što rade nama smeta. Brinemo se da izbegavaju poreze. Volmart je od Velike recesije platio 64 milijarde dolara u korporativnom porezu na dohodak; Amazon je platio 1,4. Kako da plaćamo vatrogasce, naše vojnike i naše socijalne radnike, ako najuspešnije firme na svetu ne plaćaju svoj deo? Prilično lako. To znači da manje uspešne firme moraju da plate više nego što ih sleduje. Aleksa, da li je ovo dobro? Ovo je uprkos činjenici - (Smeh) Ovo je uprkos činjenici da je Amazon dodao čitavu tržišnu kapitalizaciju Volmarta svojoj tržišnoj kapitalizaciji u poslednjih 19 meseci. Čija je to krivica? Kirivica je naša. Biramo regulatore koji nemaju petlju da se zapravo ustreme na ove firme. Fejsbuk laže EU regulatorima i kaže: "Nemoguće nam je da delimo podatke između naše glavne platforme i predloženog pripajanja Votsapa. Odobrite pripajanje." Odobrili su pripajanje i onda - spojler upozorenje! - ovi su ih provalili. Pa je EU rekla: "Osećamo da nas lažete. Kaznićemo vas sa 120 milijardi dolara", oko 0.6 procenata stečene cene od 19 milijardi dolara. Da je Mark Zakerberg mogao da izvadi polisu osiguranja da će pripajanje proći za 0.6 procenata, zar to ne bi uradio? Nekonkurentno ponašanje. Dve i po milijarde dolara kazne, tri milijarde protoka novca, tri procenta novca na Guglovom završnom računu. Govorimo ovim firmama: "Pametna stvar, akcionarski isplativa stvar je da lažete i varate." Dajemo kazne od 25 centi za parking na brojilu koje košta 100 dolara na sat. Pametno je lagati. Uništavanje poslova! Amazonu je potrebna jedna osoba za dve u Macy's. Ako im posao poraste za 20 milijardi ove godine, a hoće, izgubićemo 53.000 kasira i službenika. Nije to ništa neobično; ovo se stalno dešava u ekonomiji, ali prvi put vidimo firme kojima ovako dobro ide. To je jedan Jenkijev stadion radnika. Još je gore u medijima. Ako Fejsbuk i Gugl prošire svoj posao za 22 milijarde dolara ove godine, a hoće, izgubićemo otprilike 150.000 kreativnih direktora, planera i kopirajtera. Ili možemo da ispunimo dva i po Jenkijeva stadiona i kažemo: "Otpušteni ste ljubaznošću Amazona." Sada dobijamo većinu vesti iz objava na društvenim medijima, a većina naših vesti koje stižu sa društvenih medija su... lažne vesti. (Smeh) Nije mi dozvoljeno da budem političan ili koristim psovke ili da govorim o religiji na času, pa definitivno ne mogu da kažem: "Zakerberg je postao Putinov potrčko." Definitivno ne mogu to da kažem. (Smeh) Njihova odbrana: "Fejsbuk nije medijska firma; radi se o tehnološkoj firmi." Stvarate originalni sadržaj, plaćate sportskim ligama da vam dostavljaju originalni sadržaj, ubacujete reklame na to - bum! - vi jeste medijska firma. Samo u poslednjih nekoliko dana, Šeril Sendberg je ponovila ovu laž da: "Mi nismo medijska firma." Fejsbuk je otvoreno prigrlio marže poznate ličnosti i uticaj medijske firme, a ipak se čini alergičnim na odgovornosti medijske firme. Zamislite Mekdonalds. Otkrijemo da je 80 procenata njihove govedine lažno i da nam uzrokuje encefalitis, i da donosimo grozne odluke. I kažemo: "Mekdonaldse, besni smo!" A oni kažu: "Čekajte, čekajte - mi nismo restoran brze hrane, mi smo platforma brze hrane." (Smeh) Ove firme i izvršni direktori se ušuškavaju u neonskoplavu rozu dugu i plavo ćebe kako bi svakodnevno svojim ponašanjem izvodili trik iluzioniste, a ono je priličnije potomku Darta Vejdera i Ejn Rand. Zašto? Jer nas progresivce vide kao fine, ali slabe. Da je Šeril Sandberg napisala knjigu o pravu na oružje ili za pokret protiv abortusa, da li bi Šeril pozivali u Kan? Ne. I ne sumnjam ja u njihove progresivne vrednosti, ali doprinosi akcionarskoj vrednosti jer nas progresivce gledaju kao slabiće. Tako su fini - sećate se Majkrosofta? Nisu se činili finim, te su regulatori znatno ranije ušetali nego današnji regulatori, koji nikad ne bi nagazili na te fine, fine ljude. Večeras ću da se ukrcam na avion i maltretiraće me lik iz obezbeđenja po imenu Roj. Ako posumnjaju da sam vozio pijan na putu do kuće, mogu da mi uzmu krv. Ali čekajte! Ne dirajte mi Ajfon - on je svetinja. Ovo je naš novi krst. Ne bi trebalo da se zove Ajfon iks, trebalo bi da se zove "Ajfon krst." Imamo religiju; zove se Epl. Naš Isus Hrist je Stiv Džobs, i odlučili smo da je ovo svetije od nas lično, od naše kuće ili našeg kompjutera. Potpuno smo van kontrole zbog odvratne idolatrije inovacije i mladosti. Više se ne molimo na oltaru karaktera, dobrote, već inovacije i ljudi koji stvaraju akcionarsku vrednost. Amazon je postao tako moćan na tržištu da može izvoditi džedajske umne trikove. Može početi da oštećuje druge industrije samo gledajući u njih. Najki najavi plasiranje robe preko Amazona, njihove deonice skaču, deonice ostalih proizvođača obuće padaju. Kada deonice Amazona skaču, ostalim preprodavcima padaju jer se pretpostavlja da ono što je dobro za Amazon, loše je za ostale. Snizili su cenu lososa za 33 procenta nakon što su pripojili Whole Foods. Između vremena kada su najavili pripajanje Whole Foods-a i kada je završeno, Kroger, najveći bakalin u Americi je izgubio trećinu vrednosti jer je Amazon otkupio bakalina koji je jedna jedanaestina Krogera. Posrećilo mi se. Predvideo sam pripajanje Whole Foods-a od strane Amazona nedelju ranije. Ovo se ja hvališem; Saopštio sam ovo javno u medijima. Ovo je bilo najveće pripajanje u njihovoj istoriji, nikada nisu imali pripajanje od preko milijardu, pa su se ljudi pitali: "Kako si to znao?" Pa ću ovoj veoma impresivnoj publici da odam tajnu. Kako sam znao za ovo? Reći ću vam kako sam znao. Dovikujem se s Aleksom po čitavi dan i pokušavam da provalim šta se dešava. (Skot Galovej) Aleksa, kupi punomasno mleko. (Aleksa) Nisam mogla da nađem punomasno mleko, pa sam dodala punomasno mleko na tvoj spisak za kupovinu. SG: Potom sam upitao, (SG) Aleksa, kupi organsku hranu. (Aleksa) Najpretraživaniji rezultat za organsku hranu je hrana za bebe Plum Organics, banana i bundeva, 12 pakovanja, svako po 113 grama. Ukupno je 15 dolara. Da li želiš to da kupiš? SG: I onda, kao što biva u mojim godinama, zbunio sam se. (SG) Aleksa, kupi gotovu hranu (whole foods). (Aleksa) Kupila sam izvanredne deonice Whole Foods Incorporated-a 42 dolara po deonici. Naplatila sam 13,7 milijardi na tvoju Amerikan ekspres karticu. (Smeh) SG: Mislio sam da će da bude smešnije. (Smeh) Personifikovali smo ove firme, i baš kao kad ste krajnje ljuti na svaku sitnicu koju neko radi u vašem životu i odnosima, morate da se zapitate: "Šta se ovde dešava? Zašto smo toliko razočarani u tehnologiju?" Verujem da je tako zbog odnosa gde jedan procenat juri akcionarsku vrednost, a 99 procenata unapređenje čovečanstva koju je tehnologija nekad imala, sad je preokrenut, i sad smo potpuno usredsređeni na akcionarsku vrednost, a ne na čovečanstvo. Sto hiljada ljudi se okupilo oko Projekta Menhetn i bukvalno su spasili svet. Tehnologija je spasila svet. Majka mi je bila četvorogodišnja Jevrejka koja je početkom rata živela u Londonu. Da nismo dobili u trci cepanja atoma, da li bi preživela? Nije izvesno. Dvadeset pet godina kasnije, najimpresivnije dostignuće, verovatno, ikada u čitavom čovečanstvu: odvesti čoveka na mesec. Sastalo se četiri stotine trideset Kanađana, Britanaca i Amerikanca, opet, sa krajnje prostom tehnologijom i odveli su čoveka na mesec. Sad imamo 700.000 najboljih i najbistrijih, a to su nabolji i najbistriji sa svih krajeva planete. Bukvalno se igraju laserima veličine praćki, veličine vodenog pištolja. Imaju BDP Indije da s njim rade. A nakon 10 godina izučavanja ovih firm, znam koja im je misija. Da li je to sređivanje svetskih informacija? Da li je to povezivanje? Da li je to stvaranje značajnijeg čovečanskog komiteta? Nije. Znam zašto smo se okupili - znam da je najznačajniji zbornik kapitala inteligencije i kreativnosti, njihova jedina misija je: da prodaju još jedan jebeni nisan. Moje ime je Skot Galovej, predajem na Njujorškom univerzitetu i hvala na pažnji. (Aplauz) Kris Anderson: Nije planirano, ali naveo si me na neka pitanja, Skot. (Smeh) To je bila spektakularna tirada. SG: Je li ovo poput Letermana? Kad ste dobri, pozove vas na kauč? KA: Ne, ne, zadireš u srž trenutne diskusije. Svi su svesni da nakon godina obožavanja Silicijumske doline, iznenada su se stvari preokrenule i to drastično. Neki će ovde prosto imati utisak da se nadovezuješ, da šutiraš klince koji su već i tako razneseni na komade. Zar uopšte nemaš saosećanja za njih? SG: Ni najmanje. Pazi, evo o čemu se radi: nije njihova krivica, naša je. To su profitne kompanije. Ne mare za stanje naših duša. Neće se brinuti za nas kad ostarimo. Izgradili smo društvo koje ceni akcionarsku vredost iznad svega ostalog, a oni rade ono što i treba da rade. Ali moramo da biramo ljude, i moramo da nateramo sebe da nateraju njih da budu predmet jednakog nadzora kao i ostale firme, i tačka. KA: To je drugi narativ koji je verovatno jednako u skladu sa činjenicama, a to je da zapravo postoji dobra namera kod većine vođa - neću reći nužno kod svih - mnogih zaposlenih. Svi znamo ljude koji rade u ovim firmama i koji su i dalje prilično ubeđeni da je njihova misija da - dakle, alternativni narativ je da je ovde došlo do neželjenih posledica, da je tehnologija koju stvaramo, algoritmi, naš pokušaj personalizovanja interneta, na primer, da su pod A, rezultirali čudnim efektima, poput filterskih mehura, koje nismo očekivali: i pod B, postali su podložni čudnim stvarima poput - oh, ne znam, ruskih hakera koji otvaraju naloge i rade stvari koje nismo očekivali. Da li su neželjene posledice mogućnost ovde? SG: Ne verujem - prilično sam siguran, statistički, da oni nisu gori ili bolji ljudi od drugih organizacija koje imaju 100.000 i više ljudi. Ne mislim da su loši ljudi. Zapravo bih tvrdio da tu ima mnogo građanski orijentisanog, pristojnog predvodništva. Ali evo šta je problem: kada kontrolišete 90 procenata deonica na tržištu, 90% pretraga, a to je trenutno više od sveukupnog reklamnog tržišta bilo koje nacije, i prvenstveno kompenzujete i pokušavate da ostvarite ekonomsku sigurnost za vas i porodice vaših zaposlenih, kako biste povećali udeo u tržištu, ne možete a da ne koristite svu moć koja vam je na raspolaganju. A to je osnova za regulaciju, i na tome se zasniva drevna izreka da moć kvari. Nisu oni loši ljudi; samo smo im dopustili da se otrgnu kontroli. KA: Dakle, možda je slučaj blago prenaglašen? Znam bar malo - Lari Pejdž, na primer, Džef Bezos - zapravo ne verujem da se bude, misleći: "Moram da prodam jebeni nisan." Ne mislim da tako razmišljaju. Mislim da pokušavaju da izgrade nešto sjajno i, verovatno, u momentima razmišljanja, jednako su prestravljeni nekim stvarima koje su se desile, baš kao i mi. Dakle, postoji li drugačiji način da se ovo formuliše, takoreći da kada reklamirate svoj model, da tu postoje opasnosti koje morate eksplicitnije da shvatite? SG: Mislim da je veoma teško izgraditi organizaciju nalik našim, da juri akcionarsku vrednost iznad svega drugog. Nisu to neprofitne organizacije. Razlog zašto ljudi tamo rade je što žele da stvore ekonomsku sigurnost za sebe i svoju porodicu, iznad svega drugog. A kada stignete do tačke gde upravljate tolikom ekonomskom moći, koristite sve raspoloživo oružje. Ne mislim da su loši ljudi, ali mislim da je uloga vlade i uloga nas kao potrošača, i ljudi koji biraju naše zvaničnike ta da se postaramo da tu bude nekih regulativa. A njima smo dali majku svih propusnica jer su nam tako očaravajući. KA: Skote, rečito iskazano, spektakularno iskazano. Mark Zakerberg, Džef Bezos, Lari Pejdž, Tim Kuk, ako gledate, dobrodošli ste da dođete i iznesete protivargument takođe. Skote, mnogo ti hvala. SG: Mnogo hvala. (Aplauz)