Ja sam neuronaučnik i izučavam proces odlučivanja. Vršim eksperimente da bih testirala kako različite hemijske supstance u mozgu utiču na odluke koje donosimo. Tu sam da vam otkrijem tajnu uspešnog donošenja odluka: sendvič sa sirom. Tako je. Po naučnicima, sendvič sa sirom je rešenje za sve vaše teške odluke. Kako znam? Ja sam naučnik koji je izvršio istraživanje. Pre nekoliko godina, moje kolege i ja smo bili zainteresovani za to kako serotonin u ljudskom mozgu može da utiče na odluke ljudi u društvenim situacijama. Naročito, hteli smo da znamo kako serotonin utiče na reakciju ljudi kad se nepravedno ophode prema njima. Uradili smo eksperiment. Manipulisali smo sa nivoom serotonina, tako što smo ljudima davali ovo izuzetno odvratno piće, sa veštačkim ukusom limuna koje deluje tako što oduzima sirovi sastojak serotonina u mozgu. To je aminokiselina triptofan. Ono što smo otkrili je, da kad je nivo triptofana bio nizak, ljudi su bili mnogo skloniji osveti kad bi se nepravedno ophodili prema njima. Ovo je istraživanje koje smo uradili i evo nekoliko naslova koji su potom objavljeni. ("Sendvič sa sirom je sve što vam je potrebno za čvrsto odlučivanje") ("Sir je naš prijatelj") ("Konzumiranje sira i mesa može da potpomogne samokontrolu") Sad se možda pitate, da li sam nešto izostavila? ("Zvanično! Čokolada sprečava da budete mrzovoljni") Sir? Čokolada? Odakle ovo dolazi? I ja sam pomislila isto kad su se pojavili ovi naslovi, jer naše istraživanje nije imalo nikakve veze sa sirom ili čokoladom. Dali smo ljudima ovo piće užasnog ukusa koje je uticalo na njihove nivoe triptofana. Ali ispostavlja se da je triptofan moguće pronaći u siru i čokoladi. I naravno kad nauka kaže da vam sir i čokolada pomažu da donesete bolje odluke, pa, to sigurno privlači pažnju ljudi. Znači pred vama je: evolucija naslova. Kad se ovo dogodilo, jedan deo mene je pomislio, pa, zbog čega tolika pometnja? Mediji su previše pojednostavili nekoliko stvari, ali na kraju, to je samo priča za vesti. I mislim da mnogi naučnici imaju isti stav. Ali problem je što se ovakve stvari stalno dešavaju i to ne utiče samo na priče koje pročitate u vestima nego i na proizvode koje vidite na policama. Kad su se naslovi pojavili, ono što se desilo je da su marketari počeli zvati. Da li bih bila voljna da dam naučnu potvrdu o flaširanoj vodi koja podiže raspoloženje? Ili da li bih na televiziji demonstrirala, pred pravom publikom, da tradicionalna jela zaista čine da se osećate bolje? Mislim da su ovi ljudi mislili dobro, ali da sam tad prihvatila njihovu ponudu, izašla bih van granica nauke, a dobri naučnici su obazrivi da ne rade tako nešto. Ali ipak, nauka o nervnom sistemu se pojavljuje sve više i više u marketingu. Evo jednog primera: neuro napici, linija proizvoda, ukljućujući ovaj Neuro Bliss ovde, koji sudeći po etiketi pomaže pri savladavanju stresa, podiže raspoloženje, pruža viši nivo koncentracije i potpomaže pozitivno gledište. Moram da priznam, ovo zvuči super. (Smeh) Dobro bi mi došlo pre 10 minuta. Kad se ovo pojavilo u obližnjoj prodavnici, naravno bila sam znatiželjna povodom istraživanja koja su stajala iza ovih tvrdnji. Otišla sam na veb stranicu kompanije da pronađem neka kontrolisana ispitivanja njihovih proizvoda. Ali nisam našla ništa. Postojala ta ispitivanja ili ne, ove tvrdnje čine frontalni i centralni deo na njihovoj etiketi tik pored slike mozga. I ispostavlja se da slike mozga imaju posebna svojstva. Nekolicina naučnika je zamolila nekoliko stotina ljudi da pročitaju jedan naučni članak. Za jednu polovinu ispitanika, članak je sadržao sliku mozga, a za drugu polovinu, članak je bio isti ali bez slike mozga. Na kraju - vidite kuda vodi ovo - upitali su ispitanike da li se slažu sa zaključkom članka. Ovo predstavlja koliko ljudi se složilo sa zaključkom bez slike. A ovo koliko ljudi se složilo sa istim člankom koji nije sadržao sliku mozga. Poruka za zapamtiti je: želite da prodate? Stavite mozak na to. Dozvolite mi da napravim pauzu i iskoritim trenutak da kažem da je nauka nervnog sistema zadnjih nekoliko decenija mnogo napredovala i neprestano otkrivamo zapanjujuće stvari o mozgu. Pre nekoliko nedelja, naučnici u MIT-u zaključili su kako da se promene navike kod pacova kontrolišući nervne aktivnosti u određenim delovima njihovog mozga. Stvarno kul stvar. Ali zavet nauke o nervnom sistemu odveo nas je do nekih zaista visokih očekivanja i prenaduvanih, nedokazanih tvrdnji. Ono što želim da uradim je da pokažem kako da uočite nekoliko klasičnih caka, lažnih otkrića, pojave koje se nazivaju neuro-gluposti, neuro-lupetanje ili moj omiljeni naziv - neuro-zamlaćivanje. Prva nedokazana tvrdnja je da skeniranjem mozga možete čitati misli i osećanja ljudi. Ovo je studija koju je objavila jedna istraživačka grupa kao uvodni članak u Njujork Tajmsu. Naslov? "Vi volite svoj iPhone. Bukvalno." Ubrzo je postao najpopularniji članak na stranici. Kako su ovo zaključili? Stavili su 16 ljudi u skener mozga i pokazali im snimke iPhona koji zvone. Skener mozga je utvrdio aktivnost u delu mozga koji se zove insula, u regiji koja kažu da je povezana sa osećanjima ljubavi i samilosti. Došli su do ovog zaključka jer su videli aktivnost u insuli, što znači da su subjekti voleli svoje iPhone. Postoji samo jedan problem sa ovakvim rezonovanjem, a to je da insula čini mnogo toga. Istina, povezana je sa pozitivnim osećanjima kao što su ljubav i samilost, ali isto tako i sa mnogo drugih procesa, kao što je pamćenje, jezik, pažnja, čak i bes, gađenje i bol. Bazirano na istoj logici, mogla bih jednako zaključiti da mrzite svoj iPhone. Poenta je, kad vidite aktivnost u insuli, ne možete samo tako izabrati vaše omiljeno objašnjenje sa liste, a lista je zaista dugačka. Moje kolege Tal Jarkoni i Ras Poldrak su dokazali da se insula pojavljuje u skoro trećini svih do sad objavljenih studija o oslikavanju mozga. Znači da su šanse zaista, zaista dobre da vaša insula deluje upravo sada, ali neću zavaravati sebe misleći da me volite. Pričajući o ljubavi i mozgu, postoji jedan istraživač, nekima poznat kao Dr Ljubav, koji tvrdi da su naučnici pronašli lepak koji društvo drži zajedno, izvor ljubavi i prosperiteta. Ovaj put nije reč o sendviču sa sirom. Ne, to je hormon po imenu oksitocin. Verovatno ste čuli za njega. Znači, Dr Ljubav svoj argument bazira na studiji pokazujući da kad vi podignete nivo oksitocina kod ljudi, ovo rezultuje rastom njihovog poverenja, empatije i sklonosti ka saradnji. On oksitocin naziva i "molekulom morala." E sad, ove studije su naučno ispravne i bile su ponovljene, ali ne predstavljaju kompletnu priču. Druge studije su pokazale da podizanje nivoa oksitocina povećava nivo zavisti. To povećeva likovanje. Oksitocin može nagnati ljude da favorizuju svoju grupu na račun drugih grupa. I u nekim slučajevima, oksitocin čak može da smanji sklonost ka saradnji. Znači, na osnovu ovih studija, mogu reći da je oksitocin jedan nemoralan molekul, i nazvati sebe Dr Čudnaljubav. (Smeh) Videli smo po raznim naslovima neuro-lupetanje. Vidimo ga u supermarketima, na koricama knjige. Šta je sa klinikama? SPECT oslikavanje je tehnika za skeniranje mozga koja koristi radioaktivni tragač u cilju praćenja toka krvi u mozgu. Po bagatelnoj ceni od nekoliko stotina dolara, imate klinike u Americi koje će vam uraditi jedan od ovih SPECT skeniranja i koristeći sliku pomoći će vam u uspostavljanju dijagnoze vašeg problema. Ovi snimci, bolnice tvrde, vam mogu pomoći u prevenciji Alchajmerove bolesti, pomoći da smršate i rešite razne probleme zavisnosti, da prebrodite bračne konflikte i lečite, naravno, niz mentalnih oboljenja koja variraju od depresije preko uznemirenosti do ADHD. Ovo zvuči super. Mnogi ljudi se slažu. Neke od ovih klinika izvlače po desetine miliona dolara godišnje kroz biznis. Postoji samo jedan problem. Jasan konsenzus u nauci o nervnom sistemu je da mi ne možemo još uspostaviti dijagnozu mentalnih oboljenja samo na osnovu jednog skeniranja mozga. Međutim ove bolnice su lečile nekoliko desetina hiljada pacijenata do danas, mnogi od njih su bila deca, a SPECT oslikavanje uključuje radioaktivne injekcije, znači izlaganje ljudi radijaciji, potencijalno štetnoj. Kao neuronaučnik, uzbuđenija sam od većine ljudi, u vezi sa mogućnošću nauke da leči mentalna oboljenja i možda čak da nas učini boljim i pametnijim. I ako bismo jednog dana mogli tvrditi da nam sir i čokolada mogu pomoći da donosimo bolje odluke, računajte na mene. Ali još nismo tamo. Nismo pronašli dugme za "kupovinu" unutar mozga, ne možemo reći kad neko laže ili je zaljubljen isljučivo gledajući snimak njihovog mozga i ne možemo pretvoriti grešnike u svece pomoću hormona. Možda ćemo jednog dana uspeti, ali do tada, moramo biti oprezni i ne smemo dozvoliti da prenaduvane tvrdnje skrenu resurse i pažnju sa prave nauke koja igra mnogo dužu igru. Tu nastupate vi. Ako neko pokuša da vam proda nešto sa slikom mozga na istom, ne verujte im samo na reč. Postavite im ozbiljna pitanja. Tražite da vidite dokaze. Pitajte ih za onaj deo priče koji nije ispričan. Odgovori ne treba da budu jednostavni, jer sam mozak nije jednostavan. Ali to nas ne sprečava da pokušamo da ga shvatimo. Hvala vam. (Aplauz)