Ja imam detaljno znanje o nesvakidašnjim stvarima, ili tačnije ja sam visoko-funkcionišući autistični poznavalac neobičnih stvari. To je retko stanje. A još je ređi kada je, kao u mom slučaju, propraćen samosvešću i izvanrednim vladanjem jezikom. Često kada upoznam nekog i oni saznaju o mom stanju dolazi do određene nelagodnosti. Ja to vidim u njihovim očima. Oni bi hteli da me pitaju nešto. I na kraju, vrlo često, nagon bude jači od njih i oni počnu da brbljaju: 'Ako vam kažem datum mog rođenja, da li možete da mi kažete kog dana u nedelji sam rođen?' (Smeh) Ili pomenu kubne korene ili traže da im izrecitujem neki veliki broj ili dugačak tekst. Nadam se da ćete mi oprostiti ako ne budem danas izvodio za vas neku vrstu sveznalačke solo predstave. Umesto toga, ja ću govoriti o nečemu daleko interesantnijem od datuma i kubnih korena -- o nečem malo dubljem i mnogo bližem mojoj svesti i mom poslu. Hteo bih da vam ukratko govorim o percepciji. Kada je pisao svoje drame i kratke priče koje su ga učinile slavnim, Anton Čehov je imao notes u kome je beležio svoja opažanja sveta oko sebe -- male detalje koje ostali ljudi, čini se, ne primećuju. Svaki put kad čitam Čehova i njegovu jedinstvenu viziju ljudskog života, ja se prisetim razloga zbog kog sam ja takođe postao pisac. U mojim knjigama, ja istražujem prirodu percepcije i na koji način različite vrste percepcije stvaraju različite vrste znanja i razumevanja. Evo tri pitanja koja su proizašla iz mog rada. Umesto da vam tražim da nađete tačan odgovor, tražiću od vas da se na trenutak prepustite svojim intuicijama, instinktivnim reakcijama koje vam prolaze kroz mozak i srce dok ih gledate. Na primer, ova računica. Da li imate osećaj gde će na brojnom kontinuumu najverovatnije biti rešenje? Ili pogledajte ovu stranu reč i kako zvuči. Da li imate osećaj za raspon značenja na koje vam ona ukazuje? I kad govorimo o stihu u poeziji, zašto pesnik koristi reč 'hare' (zec) umesto reči 'rabbit' (zec)? Tražim od vas da to uradite zato što verujem da su naše lične percepcije, vidite, u suštini toga kako mi dolazimo do saznanja. Estetski sudovi, a ne apstraktno rezonovanje, vode i oblikuju proces kojim mi saznajemo sve što znamo. Ja sam jedan ekstremni primer toga. Moji svetovi reči i brojeva se prelivaju jedan u drugi bojom, osećanjem i karakterom. Kao što je Huan rekao, to stanje svesti koje naučnici nazivaju sinestezija, je jedan neobičan dijalog među čulima. Ovo su brojevi od 1 do 12 kako ih ja vidim -- svaki broj sa svojim posebnim oblikom i karakterom. Broj jedan je eksplozija bele svetlosti. Šest je mala i veoma tužna crna rupa. Ovi crteži su ovde crno-beli, ali u mojoj glavi oni imaju boju. Tri je zeleno. Četiri je plavo. Pet je žuto. Ja takođe slikam. I ovo je jedna od mojih slika. Ovo su pomnožena dva prosta broja. Trodimenzionalni oblici i prostor koji oni stvaraju u sredini stvara novi oblik, koji je rezultat njihovog zbira. A šta je sa dužim brojevima? Nema dužeg broja od Pi, matematičke konstante. To je beskrajan broj -- bukvalno se nastavlja zauvek. Na ovoj slici na kojoj sam naslikao prvih dvadeset decimala broja Pi, uzeo sam boje i osećanja i teksturu i pomešao sam ih u neku vrstu odmotavajućeg numeričkog pejzaža. Međutim, brojevi nisu jedina stvar koju vidim u boji. Za mene reči takođe imaju i boju i emociju i teksturu. Ovo je prva rečenica romana 'Lolita'. Nabokov je takođe imao sinesteziju. I možete da vidite ovde kako moja percepcija zvuka 'L' pomaže da aliteracija bude očigledna. Još jedan primer: malo više matematički. I pitam se da li će neki od vas primetiti konstrukciju rečenice iz 'Velikog Getsbija'. Postoji čitava parada slogova -- pšenica, jedan; prerije, dva; izgubljeni gradovi Šveda, tri -- jedan, dva, tri. I ovaj efekat je jako prijatan za um, i pomaže da rečenica stvara dobar osećaj. Hajde da se vratimo na pitanja koja sam vam postavio pre neki momenat. 64 pomnoženo sa 75. Ako neko od vas igra šah taj će znati da je 64 kvadratni broj i zato šahovske table, osam puta osam, imaju 64 kvadrata. I to nam daje formu koju možemo da zamislimo, možemo da je percipiramo. A 75? Dobro, ako 100, ako mislimo o broju 100 da je kao kvadrat, 75 bi izgledalo ovako. Dakle ono što mi treba da uradimo sada je da spojimo ove dve slike zajedno u našoj glavi -- ovako nekako. 64 postane 6.400. I u desnom uglu, ne treba ništa da računate. Četiri vodoravno, četiri gore i dole -- to je 16. Tako da sve što je potrebno da uradite za zbir je 16, 16, 16. To je mnogo lakše nego kako su vas učili u školi da radite matematiku, siguran sam. To je 16, 16, 16, 48, 4.800 -- 4.800, toliki je zbir. Lako je kad znaš kako. (Smeh) Drugo pitanje je bila reč na Islandskom. Pretpostavljam da nema mnogo ljudi ovde koji govore Islandski. Dozvolite mi da suzim vaš izbor na dve mogućnosti. Hungginn: da li je to srećna reč, ili tužna reč? Šta kažete? Dobro. Neki ljudi kažu da je srećna. Više ljudi, većina ljudi kaže da je tužna. I ona zapravo znači 'tužan'. (Smeh) Zašto, statistički, većina ljudi kaže da je reč tužna u ovom slučaju, teška u drugim slučajevima? Prema mojoj teoriji, jezik evolvira na taj način da se zvuci podudaraju, slažu se sa subjektivnim, sa ličnim intuitivnim iskustvom slušaoca. Hajde da pogledamo treće pitanje. Ovo je stih iz pesme Džona Kitsa. Reči, kao i brojevi, izražavaju bazične odnose među objektima događajima i silama koje sačinjavaju naš svet. Racionalno je očekivati da ćemo mi, živeći u ovom svetu, u toku svojih života intuitivno shvatiti te odnose. I pesnici se, kao i ostali umetnici igraju sa tim intuitivnim razumevanjem. U slučaju 'hare', to je jedan dvosmislen zvuk na engleskom jeziku. Može da znači 'zec' ali takodje i vlati koje izrastaju iz glave. Ako malo razmislimo o tome -- dozvolite da stavim sliku -- vlakna predstavljaju ranjivost. Ona reaguju na najmanji pokret ili emociju. I tako na kraju dobijete atmosferu ranjivosti i tenzije. Sam zec, životinja -- ne mačka, ne pas, već zec -- zašto zec? Ako zamislite sliku, ne reč, već sliku. Preduge uši, prevelika stopala, pomaže nam da zamislimo, da intuitivno osetimo, šta je to hramati i drhtati. Nadam se da sam u ovih nekoliko minuta uspeo da vam predočim mali deo načina na koji ja vidim stvari, i da vam pokažem da reči mogu da imaju boju i osećanja, a brojevi oblike i ličnost. Svet je bogatiji, veći nego što to često deluje da jeste. Nadam se da sam izazvao želju u vama da naučite da vidite svet novim očima. Hvala. (Aplauz)