Ja imam detaljno znanje o nesvakidašnjim stvarima,
ili tačnije
ja sam visoko-funkcionišući
autistični poznavalac neobičnih stvari.
To je retko stanje.
A još je ređi kada je,
kao u mom slučaju,
propraćen samosvešću
i izvanrednim vladanjem jezikom.
Često kada upoznam nekog
i oni saznaju o mom stanju
dolazi do određene nelagodnosti.
Ja to vidim u njihovim očima.
Oni bi hteli da me pitaju nešto.
I na kraju, vrlo često,
nagon bude jači od njih
i oni počnu da brbljaju:
'Ako vam kažem datum mog rođenja,
da li možete da mi kažete kog dana u nedelji sam rođen?'
(Smeh)
Ili pomenu kubne korene
ili traže da im izrecitujem neki veliki broj ili dugačak tekst.
Nadam se da ćete mi oprostiti
ako ne budem danas izvodio za vas
neku vrstu sveznalačke solo predstave.
Umesto toga,
ja ću govoriti o nečemu
daleko interesantnijem
od datuma i kubnih korena --
o nečem malo dubljem
i mnogo bližem mojoj svesti i mom poslu.
Hteo bih da vam ukratko govorim
o percepciji.
Kada je pisao svoje drame i kratke priče
koje su ga učinile slavnim,
Anton Čehov je imao notes
u kome je beležio
svoja opažanja
sveta oko sebe --
male detalje
koje ostali ljudi, čini se, ne primećuju.
Svaki put kad čitam Čehova
i njegovu jedinstvenu viziju ljudskog života,
ja se prisetim razloga zbog kog sam ja takođe
postao pisac.
U mojim knjigama,
ja istražujem prirodu percepcije
i na koji način različite vrste percepcije
stvaraju različite vrste znanja
i razumevanja.
Evo tri pitanja
koja su proizašla iz mog rada.
Umesto da vam tražim da nađete tačan odgovor,
tražiću od vas da se na trenutak
prepustite svojim intuicijama,
instinktivnim reakcijama
koje vam prolaze kroz mozak i srce
dok ih gledate.
Na primer, ova računica.
Da li imate osećaj gde će na brojnom kontinuumu
najverovatnije biti rešenje?
Ili pogledajte ovu stranu reč i kako zvuči.
Da li imate osećaj za raspon značenja
na koje vam ona ukazuje?
I kad govorimo o stihu u poeziji,
zašto pesnik koristi reč 'hare' (zec)
umesto reči 'rabbit' (zec)?
Tražim od vas da to uradite
zato što verujem da su naše lične percepcije, vidite,
u suštini toga
kako mi dolazimo do saznanja.
Estetski sudovi,
a ne apstraktno rezonovanje,
vode i oblikuju proces
kojim mi saznajemo
sve što znamo.
Ja sam jedan ekstremni primer toga.
Moji svetovi reči i brojeva se
prelivaju jedan u drugi bojom, osećanjem
i karakterom.
Kao što je Huan rekao,
to stanje svesti koje naučnici nazivaju sinestezija,
je jedan neobičan dijalog
među čulima.
Ovo su brojevi od 1 do 12
kako ih ja vidim --
svaki broj sa svojim posebnim oblikom i karakterom.
Broj jedan je eksplozija bele svetlosti.
Šest je mala i veoma tužna crna rupa.
Ovi crteži su ovde crno-beli,
ali u mojoj glavi oni imaju boju.
Tri je zeleno.
Četiri je plavo.
Pet je žuto.
Ja takođe slikam.
I ovo je jedna od mojih slika.
Ovo su pomnožena dva prosta broja.
Trodimenzionalni oblici
i prostor koji oni stvaraju u sredini
stvara novi oblik,
koji je rezultat njihovog zbira.
A šta je sa dužim brojevima?
Nema dužeg broja od Pi,
matematičke konstante.
To je beskrajan broj --
bukvalno se nastavlja zauvek.
Na ovoj slici na kojoj sam naslikao
prvih dvadeset decimala broja Pi,
uzeo sam boje
i osećanja i teksturu
i pomešao sam ih
u neku vrstu odmotavajućeg numeričkog pejzaža.
Međutim, brojevi nisu jedina stvar koju vidim u boji.
Za mene reči takođe
imaju i boju i emociju
i teksturu.
Ovo je prva rečenica
romana 'Lolita'.
Nabokov je takođe imao sinesteziju.
I možete da vidite ovde
kako moja percepcija zvuka 'L'
pomaže da aliteracija
bude očigledna.
Još jedan primer:
malo više matematički.
I pitam se da li će neki od vas primetiti
konstrukciju rečenice
iz 'Velikog Getsbija'.
Postoji čitava parada slogova --
pšenica, jedan;
prerije, dva;
izgubljeni gradovi Šveda, tri --
jedan, dva, tri.
I ovaj efekat je jako prijatan za um,
i pomaže da rečenica
stvara dobar osećaj.
Hajde da se vratimo na pitanja
koja sam vam postavio pre neki momenat.
64 pomnoženo sa 75.
Ako neko od vas igra šah
taj će znati da je 64
kvadratni broj
i zato šahovske table,
osam puta osam,
imaju 64 kvadrata.
I to nam daje formu koju
možemo da zamislimo, možemo da je percipiramo.
A 75?
Dobro, ako 100,
ako mislimo o broju 100 da je kao kvadrat,
75 bi izgledalo ovako.
Dakle ono što mi treba da uradimo sada
je da spojimo ove dve slike
zajedno u našoj glavi --
ovako nekako.
64 postane 6.400.
I u desnom uglu,
ne treba ništa da računate.
Četiri vodoravno, četiri gore i dole --
to je 16.
Tako da sve što je potrebno da uradite za zbir
je 16,
16, 16.
To je mnogo lakše nego
kako su vas učili u školi da radite matematiku, siguran sam.
To je 16, 16, 16, 48,
4.800 --
4.800,
toliki je zbir.
Lako je kad znaš kako.
(Smeh)
Drugo pitanje je bila reč na Islandskom.
Pretpostavljam da nema mnogo ljudi ovde
koji govore Islandski.
Dozvolite mi da suzim vaš izbor na dve mogućnosti.
Hungginn:
da li je to srećna reč,
ili tužna reč?
Šta kažete?
Dobro.
Neki ljudi kažu da je srećna.
Više ljudi, većina ljudi
kaže da je tužna.
I ona zapravo znači 'tužan'.
(Smeh)
Zašto, statistički,
većina ljudi
kaže da je reč tužna u ovom slučaju,
teška u drugim slučajevima?
Prema mojoj teoriji, jezik evolvira na taj način
da se zvuci podudaraju,
slažu se sa subjektivnim,
sa ličnim
intuitivnim iskustvom
slušaoca.
Hajde da pogledamo treće pitanje.
Ovo je stih iz pesme Džona Kitsa.
Reči, kao i brojevi,
izražavaju bazične odnose
među objektima
događajima i silama
koje sačinjavaju naš svet.
Racionalno je očekivati da ćemo mi, živeći u ovom svetu,
u toku svojih života
intuitivno shvatiti te odnose.
I pesnici se, kao i ostali umetnici
igraju sa tim intuitivnim razumevanjem.
U slučaju 'hare',
to je jedan dvosmislen zvuk na engleskom jeziku.
Može da znači 'zec' ali takodje i vlati koje izrastaju iz glave.
Ako malo razmislimo o tome --
dozvolite da stavim sliku --
vlakna predstavljaju ranjivost.
Ona reaguju na najmanji pokret
ili emociju.
I tako na kraju dobijete atmosferu
ranjivosti i tenzije.
Sam zec, životinja --
ne mačka, ne pas, već zec --
zašto zec?
Ako zamislite sliku,
ne reč, već sliku.
Preduge uši,
prevelika stopala,
pomaže nam da zamislimo, da intuitivno osetimo,
šta je to hramati
i drhtati.
Nadam se da sam u ovih nekoliko minuta
uspeo da vam predočim
mali deo načina na koji ja vidim stvari,
i da vam pokažem
da reči mogu da imaju boju i osećanja,
a brojevi oblike i ličnost.
Svet je bogatiji,
veći
nego što to često deluje da jeste.
Nadam se da sam izazvao želju u vama
da naučite da vidite svet novim očima.
Hvala.
(Aplauz)