Svetska mreža, preko koje verovatno gledate ovaj video, ima milione korisnika svakog dana, za sve radnje, od proveravanja prognoze, poručivanja hrane i ćaskanja sa prijateljima, do skupljanja sredstava, deljenja novosti ili pokretanja revolucija. Koristimo je sa naših kompjutera, telefona, čak i iz automobila. Prosto je tu, svuda oko nas, stalno. Ali šta je ona tačno? Pre svega, Svetska mreža nije samo Internet, iako se ta dva termina često koriste naizmenično. Internet je jednostavno način na koji se kompjuteri međusobno povezuju kako bi širili informacije. Kada se Internet prvi put pojavio, kompjuteri su zapravo direktno zvali jedni druge. Mreže su danas svuda oko nas tako da kompjuteri mogu neprimetno da komuniciraju. Komunikacija koju omogućava internet ima mnogo upotreba, poput imejla, transfera podataka i grupnog razgovora. Ali najčešća upotreba je pristupanje Svetskoj mreži. Pomislite na Mrežu kao gomilu oblakodera, gde svaki predstavlja veb server, kompjuter koji je uvek povezan na internet, posebno napravljen za skladištenje i deljenje podataka. Kada neko osnuje veb sajt, ta osoba iznajmljuje sobu u ovom oblakoderu, puni je informacijama i te informacije povezuje na organizovan način, za pristup drugima. Ljudi koji poseduju ove oblakodere i iznajmljuju prostor u njima nazivaju se veb domaćinima, ali svako može da pokrene veb server uz pravu opremu i malo znanja. Postoji još jedna strana posedovanja veb sajta, bez koje bismo bili izgubljeni u gradu i ne bismo mogli da nađemo ono što nam treba. To je adresa vebsajta, koja se sastoji od imena domena. Baš kao i adresa u stvarnom životu, adresa veb sajta vam omogućava da idete tamo gde želite. Informacije koje se skladište na veb sajtovima su na veb jezicima, poput HTML-a i JavaScript-a. Kada nađemo sajt koji smo tražili, naš veb pretraživač može da preuzme sav kod sa sajta i pretvori ga u reči, slike i video snimke. Ne moramo da znamo nikakve posebne kompjuterske jezike jer veb pretraživač za nas stvara grafički interfejs. Na mnogo načina, Svetska mreža je zapravo veliki virtuelni grad gde međusobno komuniciramo u veb jezicima, a veb pretraživači nam služe kao prevodioci. Isto kao što niko ne poseduje grad, tako niko ne poseduje mrežu - ona pripada svima nama. Svako može da se useli i pokrene posao. Možda moramo da platimo Internet provajderu da bismo dobili pristup, kompaniji za hosting za iznajmljivanje prostora ili registru kako bismo rezervisali svoju veb adresu. Poput komunalnih preduzeća u gradu, ove kompanije pružaju ključne usluge, ali na kraju, čak ni one ne poseduju Mrežu. Ali ono što Mrežu čini tako posebnom leži u samom njenom imenu. Pre Mreže, većinu informacija smo konzumirali na linearan način. U knjizi ili novinskom članku, svaka rečenica se čita od početka do kraja, stranica za stranicom, u pravoj liniji, dok ne dođete do kraja. Ali naši mozgovi zapravo ne funkcionišu tako. Svaka od naših misli povezana je s drugim mislima, sećanjima i emocijama u labavo povezanoj mreži. Tim Berners-Li, otac Svetske mreže, razumeo je da nam je bio potreban način da organizujemo informacije koji je bio sličan ovom prirodnom poretku. Mreža ovo postiže kroz hiperlinkove. Povezivanjem nekoliko strana unutar sajta ili čak preusmerivanjem na druge sajtove kako bi se direktno nadogradile informacije ili ideje kako ih srećete, hiperlinkovi omogućavaju Mreži da funkcioniše istim putem kao i naši šabloni misli. Mreža je toliki deo naših života zato što po sadržaju i strukturi oslikava i šire društvo i naše pojedinačne umove. I te umove povezuje preko svih granica, ne samo rase, pola i godina, već čak i vremena i prostora.