Svetska mreža,
preko koje verovatno gledate ovaj video,
ima milione korisnika svakog dana,
za sve radnje,
od proveravanja prognoze,
poručivanja hrane
i ćaskanja sa prijateljima,
do skupljanja sredstava,
deljenja novosti
ili pokretanja revolucija.
Koristimo je sa naših kompjutera,
telefona, čak i iz automobila.
Prosto je tu,
svuda oko nas, stalno.
Ali šta je ona tačno?
Pre svega, Svetska mreža
nije samo Internet,
iako se ta dva termina često
koriste naizmenično.
Internet je jednostavno način
na koji se kompjuteri međusobno povezuju
kako bi širili informacije.
Kada se Internet prvi put pojavio,
kompjuteri su zapravo direktno
zvali jedni druge.
Mreže su danas svuda oko nas
tako da kompjuteri mogu neprimetno
da komuniciraju.
Komunikacija koju omogućava internet
ima mnogo upotreba,
poput imejla, transfera podataka
i grupnog razgovora.
Ali najčešća upotreba
je pristupanje Svetskoj mreži.
Pomislite na Mrežu kao gomilu oblakodera,
gde svaki predstavlja veb server,
kompjuter koji je uvek
povezan na internet,
posebno napravljen za skladištenje
i deljenje podataka.
Kada neko osnuje veb sajt,
ta osoba iznajmljuje sobu
u ovom oblakoderu,
puni je informacijama
i te informacije povezuje
na organizovan način, za pristup drugima.
Ljudi koji poseduju ove oblakodere
i iznajmljuju prostor u njima
nazivaju se veb domaćinima,
ali svako može da pokrene veb server
uz pravu opremu i malo znanja.
Postoji još jedna strana
posedovanja veb sajta,
bez koje bismo bili izgubljeni u gradu
i ne bismo mogli da nađemo
ono što nam treba.
To je adresa vebsajta,
koja se sastoji od imena domena.
Baš kao i adresa u stvarnom životu,
adresa veb sajta vam omogućava
da idete tamo gde želite.
Informacije koje se skladište
na veb sajtovima
su na veb jezicima,
poput HTML-a i JavaScript-a.
Kada nađemo sajt koji smo tražili,
naš veb pretraživač može
da preuzme sav kod sa sajta
i pretvori ga u reči,
slike i video snimke.
Ne moramo da znamo nikakve
posebne kompjuterske jezike
jer veb pretraživač za nas stvara
grafički interfejs.
Na mnogo načina,
Svetska mreža je zapravo
veliki virtuelni grad
gde međusobno komuniciramo
u veb jezicima,
a veb pretraživači nam služe
kao prevodioci.
Isto kao što niko ne poseduje grad,
tako niko ne poseduje mrežu -
ona pripada svima nama.
Svako može da se useli i pokrene posao.
Možda moramo da platimo
Internet provajderu
da bismo dobili pristup,
kompaniji za hosting
za iznajmljivanje prostora
ili registru kako bismo
rezervisali svoju veb adresu.
Poput komunalnih preduzeća u gradu,
ove kompanije pružaju ključne usluge,
ali na kraju,
čak ni one ne poseduju Mrežu.
Ali ono što Mrežu čini tako posebnom
leži u samom njenom imenu.
Pre Mreže,
većinu informacija smo konzumirali
na linearan način.
U knjizi ili novinskom članku,
svaka rečenica se čita
od početka do kraja,
stranica za stranicom,
u pravoj liniji, dok ne dođete do kraja.
Ali naši mozgovi zapravo
ne funkcionišu tako.
Svaka od naših misli
povezana je s drugim mislima,
sećanjima i emocijama
u labavo povezanoj mreži.
Tim Berners-Li, otac Svetske mreže,
razumeo je da nam je bio potreban
način da organizujemo informacije
koji je bio sličan
ovom prirodnom poretku.
Mreža ovo postiže kroz hiperlinkove.
Povezivanjem nekoliko strana unutar sajta
ili čak preusmerivanjem na druge sajtove
kako bi se direktno nadogradile
informacije ili ideje
kako ih srećete,
hiperlinkovi omogućavaju Mreži
da funkcioniše istim putem
kao i naši šabloni misli.
Mreža je toliki deo naših života
zato što po sadržaju i strukturi
oslikava i šire društvo
i naše pojedinačne umove.
I te umove povezuje
preko svih granica,
ne samo rase, pola i godina,
već čak i vremena i prostora.