Počeću sa vrlo kratkom istorijom gradova. Naselja su obično nastajala tamo gde su se ljudi okupljali oko bunara i veličinu tog naselja je diktirala udaljenost koju možete prepešačiti sa vrčem na glavi. Na primer, ako letite iznad Nemačke, pogledate dole, onda vidite stotine ovih malih sela, koja su međusobno udaljena oko 1,5 km. Bio je potreban jednostavan pristup poljima. Stotinama, čak hiljadama godina, kuća je bila zaista centar življenja. Život je bio mali za većinu ljudi. Bio je centar zabave, proizvodnje energije, centar rada, centar zdravstvene brige. Tu su se rađale bebe i ljudi umirali. Zatim, industrijalizacijom, sve je počelo da postaje centralizovano. Imali ste prljave fabrike koje su pomerane na ivice grada. Proizvodnja se centralizovala u proizvodnim linijama. Imali ste centralizovanu proizvodnju energije. Učenje se odvijalo u školama. Briga o zdravlju se odvijala u bolnicama. Zatim ste imali mreže koje su se razvijale. Imali ste vodovodnu i kanalizacionu mrežu koje su dopuštale ovu vrstu nekontrolisane ekspanzije. Imali ste porast odvojenih funkcija. Imali ste železničku mrežu koja je povezivala stambene, industrijske i trgovinske zone. Imali ste mrežu automobila. Model je u stvari bio sledeći: daj svakom automobil svuda sagradi puteve i daj ljudima mesto da parkiraju kad stignu tamo. To nije bilo vrlo funkcionalno. Još uvek živimo u tom svetu i evo, dovde smo stigli. Dakle, imamo protezanje Los Anđelesa, širenje Meksiko Sitija. Imate ove neverovatne nove gradove u Kini koje možete nazvati visinskim gradovima. Svi oni grade gradove prema zastarelom modelu koji smo izmislili pedesetih i šezdesetih godina i ima stotine i stotine novih gradova koji se planiraju širom sveta. Samo u Kini, 300 miliona ljudi, neki kažu 400 miliona, će se preseliti u gradove tokom sledećih 15 godina. To znači izgradnju odgovarajuće, potpune insfrastrukture SAD-a za 15 godina. Zamislite to. Svi treba da brinemo zbog toga, bez obzira da li živite u gradovima ili ne. Gradovi će biti odgovorni za 90% porasta populacije, 80% globalnog CO2, 75% potrošnje energije, ali u isto vreme, to je mesto gde ljudi sve više žele da budu. Više od polovine svetske populacije živi u gradovima i taj broj će sve više rasti. Gradovi su mesta slavlja, ličnog izražavanja. Tu imate gomile ljudi koje se bore jastucima - bio sam u nekoliko. Prilično su zabavne. (Smeh) Imate - (Smeh) Gradovi su mesta gde je stvoreno najviše bogatstva, posebno u zemljama u razvoju, to su mesta gde žene pronalaze mogućnosti. Ima mnogo razloga zašto gradovi rastu vrlo brzo. Postoje neki trendovi koji utiču na gradove. Prvo, rad postaje raspodeljen i mobilan. Zgrade sa kancelarijama su u osnovi zastarele za obavljanje privatnog posla. Kuća, ponovo, zbog raspodeljene procene - komunikacije, postaje centar življenja, ona je centar proizvodnje, učenja, kupovine zdravstvene brige i svih ovih stvari za koje smo mislili da se dešavaju van kuće. U porastu je trend da sve što ljudi kupuju, svaki proizvod za potrošnju, na neki način, može da se personalizuje. To je trend o kom treba voditi računa. Ovo je moja slika grada budućnosti. (Smeh) To je mesto za ljude. Možda ne način na koji se ljudi oblače, ali - Sada je pitanje, kako možemo imati sve dobre stvari koje povezujemo sa gradovima bez svih loših stvari? Ovo je Bangalor. Trebalo mi je nekoliko sati da pređem nekoliko kilometara u Bangaloru prošle godine. Dakle, u gradovima imate prenatrpanost, zagađenje, bolest i sve ove negativne stvari. Kako možemo da imamo dobre stvari bez loših? Zato smo se vratili u prošlost i počeli da posmatramo te sjajne gradove koji su nastali pre automobila. Pariz se sastojao od niza ovih malih sela koja su se pojavila zajedno i danas se još uvek vidi ta struktura. 20 okruga Pariza su ova mala susedstva. Većina onoga što ljudima treba za život može biti u okviru šetnje od 5 ili 10 minuta. Kada pogledate podatke, kada imate tu vrstu strukture, dobijate veoma ujednačenu raspodelu prodavnica, lekara, apoteka i kafića u Parizu. Kada pogledate gradove koji su se razvijali posle automobila, uzorak nije takav. Veoma malo toga ima, a da je u okviru petominutne šetnje u mnogim delovima gradova kao Pitsburg. Ne samo Pitsburg, već su se mnogi američki gradovi razvijali upravo ovako. Stoga smo rekli, pogledajmo nove gradove, evo nekoliko novih gradova u Kini. Počnimo sa jedinicom susedstva. O njoj mislimo kao o kompaktnom urbanom prostoru. Dakle, obezbediti ono što mnogi ljudi žele u okviru šetnje od 20 minuta. Takođe to može da bude fleksibilna mikro elektro mreža, mreža za komunalno grejanje, energiju, mreža za komunikaciju itd., može se koncentrisati tu. Stjuard Brand bi verovatno stavio mikro nuklearni reaktor tačno u sredinu. (Smeh) Mogao bi biti u pravu. Zatim možemo da napravimo ispreplitanu mrežu. To je nešto kao internet, tako da možete da imate nizove ovih naselja. Možete da kreirate gustinu naseljenosti - oko 20 000 ljudi po jedinici ako je to Kembridž. Idite na 50 000, ako je to gustina naseljenosti Menhetna. Sve povežite javnim prevozom i obezbeđujete ono što je najpotrebnije većini ljudi u tom susedstvu. Možete da počnete da razvijate posebnu vrstu ulica i vozila koja se tu kreću. Neću ići kroz sve. Pokazaću vam jednu. Ovo je Bulder. To je vrsta pokretnog autoputa, autoputa za džogere i bicikliste gde možete ići od jednog do drugog dela grada bez prelaska ulice, tu su i bicikli za zajedničko korišćenje, o tom ću za minut. Ovo je još interesantnije rešenje u Seulu, u Koreji. Rešili su se podignutog autoputa, ponovo zauzeli ulicu, reku ispod, ispod ulice i možete ići od jednog kraja Seula do drugog, bez prelaska trake za vozila. "Traka" u Menhetnu je vrlo slična. Imate biciklističke staze koje se pojavljuju sve više u celom svetu. Živeo sam na Menhetnu 15 godina. Pre par vikenda sam slikao tamo ove divne biciklističke staze koje su postavili. Još uvek nisu dostigli Kopenhagen, gde je otprilike 42 posto svih putovanja u gradu biciklima. To je zato jer imaju fantastičnu infrastrukturu. U stvari, uradili smo upravo pogrešnu stvar u Bostonu. Mi - projektanti podzemnog autoputa - (Smeh) rešili smo se autoputa, ali smo napravili saobraćajno ostrvo i to svakako nije staza za kretanje bilo čega osim automobila. Zahtev za mobilnošću je nešto o čemu smo razmišljali, pa mislimo da nam treba ekosistem ovih korišćenih vozila koja su povezana u javni prevoz. Ovo su neka vozila na kojima smo radili. Ključ je zajedničko korišćenje. Ako delite vozilo, možete da imate bar četiri osobe koje koriste jedno vozilo, naspram jedne. Imamo Habvej ovde u Bostonu, Velib sistem u Parizu. U Zajednici za tehnološke inovacije smo razvili ovo malo gradsko vozilo koje je optimizovano za zajedničko korišćenje u gradovima. Oslobodili smo se svih nepotrebnih stvari kao što su motori i menjači. Sve smo premestili na točkove, tako da imate pogonski motor, motor za upravljanje, svo kočenje je u volanu. Ovo je omogućilo da karoserija neometano može da se sklopi. Ovo malo vozilo može da se sklopi tako da zauzima sićušni prostor. Ovaj video je bio na Evropskoj televiziji prošle nedelje, prikazuje španskog Ministra industrije kako vozi ovo malo vozilo, koje kad se sklopi, može da se okreće. Ne treba vam vožnja unazad. Ne treba vam paralelno parkiranje. Samo se okrenete i direktno ulazite. (Smeh) Sa jednom kompanijom smo radili da ovo komercijalizujemo. Moj postdiplomac Rajan Čin je predstavio ove prve ideje pre dve godine na TEDx konferenciji. Ono što je zanimljivo je, kad počnete da dodajete nove stvari, kao odvajanje, izađete iz automobila, parkirate se na svoje odredište, pogladite ga, on ode i sam se parkira, sam se napuni, dobijate sedam puta više vozila u datom prostoru nego običnih vozila i mislimo da je to budućnost. U stvari, mogli bismo da uradimo ovo danas. To zaista nije problem. Možemo da kombinujemo zajedničko korišćenje i samoupravljanje i dobijamo otpilike 28 puta veću iskorišćenost prostora na taj način. Jedan naš diplomirani student rekao je potom kako vozilo bez vozača komunicira sa pešacima? Nema kontakta očima. Ne znate da li će da vas pregazi. On razvija strategije koje omogućavaju vozilu da komunicira sa pešacima, tako da - (Smeh) prednja svetla su očne jabučice, zenice se mogu širiti, imamo usmereni zvuk, možemo da usmerimo zvuk direktno na ljude. Ono što volim kod ovog projekta je rešavanje problema koji do sada nije postojao, tako da - (Smeh) (Smeh) (Aplauz) Mislimo da možemo da demokratizujemo pristup biciklističkim stazama Biciklističke staze uglavnom koriste mladi momci u rastegljivim pantalonama. Zbog toga - (Smeh) Mislimo da možemo da razvijemo vozilo koje se kreće na biciklističkim stazama, dostupno starima i onesposobljenima, ženama u suknjama, poslovnim ljudima i da adresiramo probleme energije, gužve, pokretljivosti, starosti i debljine istovremeno. To je naš izazov. Ovo je rani dizajn za ovog malog trotočkaša, to je elektronski bicikl. Treba da vrtite pedale da bi se kretao u biciklističkoj stazi, ali ako ste starija osoba, postoji prekidač. Ako ste zdrava osoba, treba da zaista zapnete da biste išli brzo. Možete potrošiti 40 kalorija za odlazak na posao, a 500 do kuće, kada možete da se istuširate. Nadamo se da će to biti napravljeno ove jeseni. Stanovanje je još jedna oblast koju možemo poboljšati. Gradonačelnik Bostona Menino kaže da je nedostatak dostupnog stana za mlade jedan od najvećih problema sa kojim se grad suočava. Graditelji kažu: "OK, napravićemo ove sićušne stanove." Ljudi kažu da zaista ne žele da žive u sićušnim konvencionalnim stanovima. Dakle, hajde da napravimo standardizovane šasije, kao za naše automobile. Dovedimo naprednu tehnologiju u stanove, popunimo tehnologijom, dajmo ljudima alate da u ovim otvorenim kućištima definišu svoje potrebe, vrednosti i aktivnosti. Zatim će algoritam usaglasiti jedinstven sklop za popunjavanje integrisanih komponenti, nameštaja, ormarića koji su personalizovani prema toj osobi. To im daje alate da prođu kroz proces i da ga usavrše. To je kao rad sa arhitektom, kada dijalog počinje davanjem alternative osobi da na nju reaguje. Nama je najzanimljivija primena ovoga kada počnete da imate robotizovane zidove, pa se vaš prostor može pretvoriti iz vežbaonice u radni prostor, ako vodite virtuelnu firmu. Dolaze vam gosti, stvaraju se dve gostinske sobe. Imate jednu običnu spavaću sobu kada vam je potrebna. Možda je uglavnom to slučaj. Imate večernju zabavu. Sto se izvlači da bi stalo 16 ljudi u inače običnu spavaću sobu, ili možda želite plesni studio. Arhitekte su o ovim idejama razmišljale dugo vremena. Ono što treba da uradimo je da razvijemo stvari koje mogu da se skaliraju na 300 miliona Kineza koji bi želeli da žive vrlo udobno u gradu. Mislimo da možemo da napravimo vrlo mali stan koji funkcioniše kao da je dva puta veći, korišćenjem ovih tehnika. Ne verujem u pametne kuće. To vrsta lažnog koncepta. Mislim da treba napraviti prazne domove i unutra staviti pametne stvari. (Smeh) Tako da smo radili na kućištu samo sa zidovima. Standardizovana platforma sa motorima i baterijom kada radi, mali solenoidi koji će je zaključati i dovesti niskonaponsko napajanje. Mislimo da sve ovo može da se standardizuje, a zatim ljudi mogu da personalizuju stvari koje idu u taj zid i kao kod automobila, možemo da integrišemo sve vrste senzora radi svesti o ljudskoj aktivnosti, pa ako je beba ili kuče na putu, nećete imati problem. (Smeh) Stvaraoci kažu, ovo je sjajno. OK, ako imamo uobičajenu zgradu, imamo fiksiran omot, možda možemo u njega staviti 14 jedinica. Ako one funkcionišu kao da su duplo veće, možemo dobiti i 28 jedinica. Na kraju, to znači duplo više parkinga. Parkiranje je zaista skupo. Izgradnja uobičajenog parkinga unutar zgrade košta oko 70 000 dolara po mestu. Ako imate sklapanje i samoupravljanje vozila, to možete uraditi u jednoj sedmini prostora. To dovodi do 10 000 dolara po automobilu, samo za cenu parkinga. Dodajte zajedničko korišćenje i stižete još dalje. Takođe možemo da integrišemo sve vrste naprednih tehnologija kroz ovaj proces. Postoji tržište inovativnih kompanija koje dovode tehnologiju u dom. U ovom slučaju, projekat koji radimo sa Simensom, imamo senzore na svom nameštaju, sve stvari razumeju gde su ljudi i šta rade. Plavo svetlo je vrlo efikasno, tako da imamo ove podesive 24-bitne LED rasvetne instalacije. Ono raspoznaje gde su ljudi, šta rade, popunjava svetlom kad je neophodno do punog spektra bele svetlosti, tako štedi možda 30, 40 posto potrošnje energije, u odnosu na uobičajene najrazvijenije svetlosne sisteme. Ovo vam pokazuje podatke koji dolaze od senzora koji su ugrađeni u nameštaj. Zaista ne verujemo u kamere da bismo obavljali poslove u domovima. Mislimo da su ovi mali bežični senzori daleko efikasniji. Mislimo da možemo da personalizujemo sunčevu svetlost. Na neki način to je vrsta krajnje personalizacije. Gledali smo da usmerimo ogledala na fasadi koja mogu da bace sunčeve zrake bilo gde u prostoru, dopuštajući da zasenčite većinu prozora na vrelom danu, kao danas. U ovom slučaju, ona podiže slušalicu, može da planira pripremu hrane na kuhinjskom ostrvu prema posebnoj lokaciji sunčeve svetlosti. Algoritam će je zadržati na tom mestu sve dok ona to radi. Ovo se može kombinovati sa LED osvetljenjem. Mislimo da radna mesta treba deliti. Mislim da je ovo zaista radio mesto budućnosti. Ovo je Starbaks. (Smeh) Može i treće - vidite svi su naslonili leđa na zid i imaju hranu i kafu pred sobom i oni su u svojim malim ličnim krugovima. Potrebni su nam zajednički prostori za interakciju i saradnju. Tamo ne radimo baš najbolje. U Kembridž centru za inovacije, možete da delite stolove. Proveo sam mnogo vremena u Finskoj u fabrici za dizajn Aalto univerziteta, imali su zajedničku radionicu i digitalnu laboratoriju, zajedničke prostore za predah, elektronske prostore, mesta za rekreaciju. Konačno, mislimo da sve ove stvari mogu da se spoje, novi model za kretanje, novi model za domaćinstvo, novi model kako živimo i radimo, put za tržište naprednih tehnologija, ali na kraju, glavna stvar na koju treba da se fokusiramo su ljudi. Gradovi su ljudi. To su mesta za ljude. Nema razloga zašto ne možemo značajno popraviti življenje i kreativnost gradova kao što su uradili u Melburnu sa uskim putevima, istovremeno drastično su smanjili CO2 i gubitak energije. To je globalni imperativ. Moramo to napraviti kako treba. Hvala. (Aplauz)