Živimo u društvu
opsednutom muzikom.
Koristimo muziku za obožavanje,
za pričanje priča,
za slavlje,
za rad,
za vežbanje,
za izjavljivanje ljubavi
i ponekad, mržnje
i možda najvažnije,
za ples.
I naravno, sami sviramo muziku
jer je to prijatno.
Hiljadama godina ranije,
u antičkoj Grčkoj,
što se tiče muzike
stvari se nisu mnogo razlikovale.
Možda su imali lire i tunike
umesto MP3 plejera i farmerki,
ali stari Grci su bili
jednako opsednuti muzikom
kao i mi danas.
U stvari, muzika je bila
toliko važan deo
društva u antičkoj Grčkoj
da mi izgledamo dosadni
u poređenju sa njima.
Da bismo stvarno razumeli
koliko je muzika bila
sastavni deo života starih Grka,
počnimo tako što ćemo se upoznati
sa delom njihove mitologije.
U starogrčkoj mitologiji
verovalo se da je ljudska kreativnost
rezultat božanske inspiracije
koja potiče od grupe boginja
poznatih kao Muze.
Dok su naučnici raspravljali
tokom godina
da li ima 3 ili 13 Muza,
standardni broj
prihvaćen danas je 9.
Svaka Muza je zadužena
za posebnu
oblast umetnosti
u rasponu od pesme i plesa
do istorije i astronomije.
Možda izgleda čudno
svrstavati
istoriju i astronomiju
u kreativna zanimanja,
ali stari Grci su videli
ove discipline
kao nešto više
od prostih školskih predmeta.
One su bile obeležja civilizacije
koja je, u njihovim očima,
bila prilično varvarski svet.
Od obrazovane,
civilizovane osobe
se očekivalo da bude vešta
u svim aspektima
kreativne misli
inspirisane Muzama
i uobičajeni medijum
kroz koji su se
ove discipline učile,
proučavale
i širile,
bila je muzika.
Nije slučajnost
da je reč "Muza" veoma slična
reči "muzika".
Odatle ona vodi poreklo.
Poezija, bilo ljubavna
ili epska pesma
o heroju ubici zmajeva,
pevala se uz muzičku pratnju.
Ples i pevanje su, naravno,
bili praćeni muzikom.
Pozorište je uvek bilo
kombinacija govorne reči
i muzike.
Istorija se prepričavala kroz pesmu.
Čak je i proučavanje astronomije
bilo povezano
sa istim fizičkim principima
kao muzička harmonija,
kao što je verovanje
mnogih grčkih mislilaca
da svaka planeta i zvezda
proizvodi svoj jedinstveni zvuk
dok putuje kosmosom
vibrirajući kao ogromna
žica od gitare
dugačka više svetlosnih godina.
Ali muzika je,
osim obrazovanja
prožimala i druge aspekte
njihovog života.
Stari Grci su smatrali muziku
osnovom za razumevanje
ključne međupovezanosti
svih stvari u svemiru.
Ovaj koncept povezanosti
je poznat kao harmonia
i od toga smo dobili reč harmonija.
Muzika se koristila kao oblik lečenja
bolesti i fizičkih tegoba,
kao neophodna pratnja
za sportska takmičenja
i kao sredstvo za
usklađivanje radnika
koji su kulučili na monotonim
ili ropskim poslovima.
Jedna od najvažnijih primena muzike
u društvu stare Grčke
je bila u verovanju
da muzika može da utiče
na etos (karakter) osobe.
Etos, reč koju koristimo i danas,
predstavlja nečija uverenja
ili lični moral,
način na koji se neko ponaša
prema sebi i drugima.
Grčki filozof Platon,
jedan od najpoznatijih
i najuticajnijih grčkih mislilaca
onog vremena,
potvrdio je da muzika
direktno utiče
na etos ljudi.
Određene vrste muzike
mogu da podstaknu čoveka na nasilje,
dok druge mogu da ga smire
do dobroćudne omamljenosti.
Po Platonu
samo specifične vrste muzike
su korisne za etos ljudi.
Trebalo bi samo slušati
muziku koja
unapređuje inteligenciju,
samodisciplinu
i hrabrost,
a sve druge vrste muzike
bi trebalo izbegavati.
Takođe, Platon je žestoko osuđivao
svaku muziku koja odstupa
od utvrđenih muzičkih konvencija,
plašeći se da bi to dovelo
do degradacije
civilizacijskih standarda,
kvarenja omladine
i konačno, do potpune anarhije.
I dok Platonovi strahovi
mogu izgledati preterani,
ovaj argument se pojavio
i u modernim vremenima
da osudi muzičke trendove
kao što su džez ili pank ili rep.
Šta mislite da bi Platon rekao
o muzici koju slušate?
Da li je korisna za vaš etos
ili će vas izopačiti
u brbljivog, nemoralnog varvarina?