Živimo u društvu opsednutom muzikom. Koristimo muziku za obožavanje, za pričanje priča, za slavlje, za rad, za vežbanje, za izjavljivanje ljubavi i ponekad, mržnje i možda najvažnije, za ples. I naravno, sami sviramo muziku jer je to prijatno. Hiljadama godina ranije, u antičkoj Grčkoj, što se tiče muzike stvari se nisu mnogo razlikovale. Možda su imali lire i tunike umesto MP3 plejera i farmerki, ali stari Grci su bili jednako opsednuti muzikom kao i mi danas. U stvari, muzika je bila toliko važan deo društva u antičkoj Grčkoj da mi izgledamo dosadni u poređenju sa njima. Da bismo stvarno razumeli koliko je muzika bila sastavni deo života starih Grka, počnimo tako što ćemo se upoznati sa delom njihove mitologije. U starogrčkoj mitologiji verovalo se da je ljudska kreativnost rezultat božanske inspiracije koja potiče od grupe boginja poznatih kao Muze. Dok su naučnici raspravljali tokom godina da li ima 3 ili 13 Muza, standardni broj prihvaćen danas je 9. Svaka Muza je zadužena za posebnu oblast umetnosti u rasponu od pesme i plesa do istorije i astronomije. Možda izgleda čudno svrstavati istoriju i astronomiju u kreativna zanimanja, ali stari Grci su videli ove discipline kao nešto više od prostih školskih predmeta. One su bile obeležja civilizacije koja je, u njihovim očima, bila prilično varvarski svet. Od obrazovane, civilizovane osobe se očekivalo da bude vešta u svim aspektima kreativne misli inspirisane Muzama i uobičajeni medijum kroz koji su se ove discipline učile, proučavale i širile, bila je muzika. Nije slučajnost da je reč "Muza" veoma slična reči "muzika". Odatle ona vodi poreklo. Poezija, bilo ljubavna ili epska pesma o heroju ubici zmajeva, pevala se uz muzičku pratnju. Ples i pevanje su, naravno, bili praćeni muzikom. Pozorište je uvek bilo kombinacija govorne reči i muzike. Istorija se prepričavala kroz pesmu. Čak je i proučavanje astronomije bilo povezano sa istim fizičkim principima kao muzička harmonija, kao što je verovanje mnogih grčkih mislilaca da svaka planeta i zvezda proizvodi svoj jedinstveni zvuk dok putuje kosmosom vibrirajući kao ogromna žica od gitare dugačka više svetlosnih godina. Ali muzika je, osim obrazovanja prožimala i druge aspekte njihovog života. Stari Grci su smatrali muziku osnovom za razumevanje ključne međupovezanosti svih stvari u svemiru. Ovaj koncept povezanosti je poznat kao harmonia i od toga smo dobili reč harmonija. Muzika se koristila kao oblik lečenja bolesti i fizičkih tegoba, kao neophodna pratnja za sportska takmičenja i kao sredstvo za usklađivanje radnika koji su kulučili na monotonim ili ropskim poslovima. Jedna od najvažnijih primena muzike u društvu stare Grčke je bila u verovanju da muzika može da utiče na etos (karakter) osobe. Etos, reč koju koristimo i danas, predstavlja nečija uverenja ili lični moral, način na koji se neko ponaša prema sebi i drugima. Grčki filozof Platon, jedan od najpoznatijih i najuticajnijih grčkih mislilaca onog vremena, potvrdio je da muzika direktno utiče na etos ljudi. Određene vrste muzike mogu da podstaknu čoveka na nasilje, dok druge mogu da ga smire do dobroćudne omamljenosti. Po Platonu samo specifične vrste muzike su korisne za etos ljudi. Trebalo bi samo slušati muziku koja unapređuje inteligenciju, samodisciplinu i hrabrost, a sve druge vrste muzike bi trebalo izbegavati. Takođe, Platon je žestoko osuđivao svaku muziku koja odstupa od utvrđenih muzičkih konvencija, plašeći se da bi to dovelo do degradacije civilizacijskih standarda, kvarenja omladine i konačno, do potpune anarhije. I dok Platonovi strahovi mogu izgledati preterani, ovaj argument se pojavio i u modernim vremenima da osudi muzičke trendove kao što su džez ili pank ili rep. Šta mislite da bi Platon rekao o muzici koju slušate? Da li je korisna za vaš etos ili će vas izopačiti u brbljivog, nemoralnog varvarina?