Čak i nakon 11 objavljenih knjiga
i osvajanja nekoliko prestižnih nagrada,
Maya Angelou nije se mogla
otarasiti osjećaja
da, zapravo, nije zaslužila
sve što je postigla.
Albert Einstein doživio je nešto slično:
sebe je opisao kao "slučajnog varalicu",
čiji rad nije zaslužio toliko
pažnje koliko dobiva.
Ono što su postigli Angelou ili
Einstein ne događa se često,
no njihov osjećaj da su
prevaranti jako je čest.
Zašto se većina nas
ne može riješiti osjećaja
da nismo zaslužili svoja postignuća,
ili da naše ideje i vještine
nisu vrijedne pažnje?
Psihologinja Pauline Rose Clance
prva je proučavala
taj neopravdani osjećaj nesigurnosti.
Radeći kao terapeut,
primijetila je da mnogi njezini
studenti brinu oko iste stvari:
iako imaju dobre ocjene,
smatraju da ne zaslužuju
svoje mjesto na fakultetu.
Neki čak smatraju da je njihov upis
bio samo pogreška u administraciji.
Clance je znala da su
ti strahovi neopravdani,
ali se sjetila da se i ona
točno tako osjećala na faksu.
Ona i njezini pacijenti doživjeli su
nešto što ima puno naziva -
fenomen varalice,
osjećaj varalice
i sindrom varalice.
Zajedno s kolegicom Suzanne Imes,
Clance je prvo proučavala taj sindrom
kod studentica i ženskog dijela osoblja.
Istraživanje je u sudionicama
izazvalo jaki osjećaj varalice.
Nakon tog prvog istraživanja,
isto se pokazalo točnim za cijeli spol,
rasu,
dobnu skupinu
i veliki raspon zanimanja,
iako se češće pojavljuje i utječe
na zapostavljene ili društvene
grupe u nepovoljnom položaju.
Zvati to sindromom umanjuje
činjenicu da je taj osjećaj univerzalan.
Nije to bolest ili neprirodno stanje
i nije nužno vezan uz depresiju,
tjeskobu
ili samopoštovanje.
Otkuda dolazi taj osjećaj varalice?
Oni koji su veoma sposobni ili uspješni
misle da su i drugi isto takvi.
To može dovesti do osjećaja
da ne zaslužuju priznanja
i dobre prilike više od drugih ljudi.
Kao što su i Angelou i Einstein iskusili,
često ne postoji neki
određeni broj postignuća
nakon kojeg ti osjećaji nestaju.
No, osjećaji varalice ne pogađaju
samo visoko sposobne pojedince.
Svi smo podložni fenomenu
poznatom kao opća neupućenost,
kada sumnjamo sami u sebe,
ali vjerujemo da se
jedino mi tako osjećamo,
jer nitko drugi ne izražava svoje sumnje.
Budući da ne možemo znati
koliko naporno naši vršnjaci rade,
koliko im je teško obavljati
pojedine zadatke
ili koliko sumnjaju u sebe,
ne možemo se oteti osjećaju
da smo manje sposobni
nego ljudi oko nas.
Snažan osjećaj varalice
sprječava ljude da
podijele svoje odlične ideje
ili da se prijave za poslove
na kojima bi bili uspješni.
Zasad je
najučinkovitiji način borbe
protiv sindroma varalice
taj da se o tome govori.
Mnogi koji pate od sindroma varalice
boje se da će se
njihovi strahovi potvrditi
ako zatraže mišljenje drugih.
Čak i kada dobiju pohvalu od drugih,
često se taj osjećaj varalice ne smanjuje.
No, s druge strane,
saznanje da se i vaš mentor
ili nadređeni tako osjećao,
može pomoći umanjiti taj osjećaj.
Isto vrijedi i za vaše vršnjake.
Čak i saznanje da postoji
naziv za to što osjećate,
može donijeti veliko olakšanje.
Kada ste jednom toga svjesni,
možete se boriti protiv
svog sindroma varalice
skupljajući i vraćajući se
pozitivnim reakcijama drugih.
Znanstvenica koja je krivila sebe
za sve probleme u laboratoriju,
počela je bilježiti uzroke svakog
problema do kojeg bi došlo.
Na kraju je shvatila da većinu problema
uzrokuje kvar na opremi
te je prepoznala vlastitu kompetentnost.
Nikada se nećemo u potpunosti
riješiti tog osjećaja,
ali možemo otvoreno razgovarati o
akademskim i profesionalnim izazovima.
Šireći svijest o tome
koliko su ta iskustva česta,
možemo slobodnije govoriti
o vlastitim osjećajima
i graditi povjerenje jednostavno znajući
da ste talentirani,
sposobni
i da pripadate.