Kad sam bio klinac, bio sam onaj pravi štreber. MIslim kako su i neki od vas bili, također. (Smijeh) A vi, gospodine, koji ste se najglasnije nasmijali,vjerojatno to i dalje jeste. (Smijeh) Odrastao sam u malenom gradu na prašnjavim ravnicama sjevernog Teksasa, sin šerifa koji je bio sin pastora. Upadanje u nevolje nije bila mogućnost. I tako sam počeo čitati knjige iz (*infinitezimalnog) računa za zabavu. (Smijeh) I vi ste, također. To me dovelo do izgradnje lasera i računala i modelarskih raketa, a to me dovelo do izrade raketnog goriva u mojoj spavaćoj sobi. Sad, u znanstvenim terminima, to nazivamo vrlo lošom idejom. (Smijeh) Nekako oko tog doba, Kubrick-ova "2001: Odiseja u Svemiru" je došla u kina, i moj se život zauvijek promijenio. Volio sam sve oko tog filma, posebno HAL 9000. Sad, HAL je bio svjesno računalo osmišljeno da vodi svemirsku letjelicu Discovery od Zemlje do Jupitera. HAL je također bio manjkav lik, jer je na kraju birao vrednovati misiju više od ljudskog života. Sad, HAL je bio izmišljeni lik, ali ipak se obraćao našim strahovima, našim strahovima o bivanju podčinjenim od strane neke bezosjećajne, umjetne inteligencije koja je ravnodušna spram naše ljudskosti. Vjerujem kako su takvi strahovi neutemeljeni. Zbilja, stojimo na upečatljivom mjestu u ljudskoj povijesti, gdje, potaknuti odbijanjem prihvaćanja granica naših tijela i naših umova, gradimo strojeve, fine, prekrasne složenosti i ljepote koji će proširiti ljudsko iskustvo na načine onkraj naše mašte. Nakon karijere koja me vodila od Akademije zračnih snaga preko Svemirskog zapovjedništva do sada, postao sam sistemski inženjer, i nedavno sam uvučen u inženjerski problem vezan uz NASA-inu misiju na Mars. Sad, u svemirskim letovima do Mjeseca, možemo se osloniti na kontrolu misije u Houstonu kako će paziti na sve aspekte leta. Međutim, Mars je 200 puta udaljeniji, te kao rezultat treba prosječno 13 minuta signalu da otputuje od Zemlje do Marsa. Ako ima nevolje, nema dovoljno vremena. I tako razumno inženjersko rješenje kaže nam neka stavimo kontrolu misije unutar zidova svemirske letjelice Orion. Druga očaravajuća ideja u profilu misije stavlja humanoidne robote na površinu Marsa prije nego sami ljudi doputuju, prvo kako bi sagradili postrojenja a kasnije kako bi služili kao pomoćni članovi znanstvenog tima. Sad, kad sam gledao na ovo iz inženjerskog kuta, postalo mi je vrlo jasno kako je ono što trebam osmisliti bila pametna, uslužna, društveno inteligentna umjetna inteligencija. Drugim riječima, trebao sam složiti nešto vrlo slično HAL-u ali bez ubilačkih sklonosti. (Smijeh) Zaustavimo se na trenutak. Je li stvarno moguće sagraditi umjetnu inteligenciju poput ove? Zapravo, jest. Na puno načina, ovo je tvrdi inženjerski problem s elementima UI, ne neki UI problem mokre lopte kose kojeg treba osmisliti. Da parafraziram Alana Turinga: Ne zanima me izgradnja svjesnog stroja. Ne gradim HAL-a. Sve za čime idem je jednostavan mozak, nešto što nudi privid inteligencije. Umjetnost i znanost računarstva je prošla dalek put otkad je HAL bio na ekranu, i mogu zamisliti kad bi njegov izumitelj dr. Chandra bio ovdje danas, imao bi cijeli niz pitanja za nas. Je li nam zbilja moguće uzeti sustav od milijuna i milijuna uređaja, čitati njihove tokove podataka, predviđati njihove kvarove te djelovati unaprijed? Da. Možemo li graditi sustave koji razgovaraju s ljudima prirodnim jezikom? Da. Možemo li graditi sustave koji prepoznaju objekte, identificiraju osjećaje, sami izražavaju emocije, igraju igre i čak čitaju s usana? Da. Možemo li sagraditi sustav koji postavlja ciljeve, potom izvršava planove prema tim ciljevima te usput uči? Da. Možemo li sagraditi sustave koji imaju teoriju uma? To upravo učimo. Možemo li sagraditi sustave koji imaju etičke i moralne temelje? Ovo moramo naučiti kako. Pa prihvatimo na trenutak kako je moguće sagraditi takvu umjetnu inteligenciju za ovu vrstu misije i slično. Slijedeće pitanje koje biste se trebali pitati je, bismo li je se trebali bojati? Sad, svaka nova tehnologija sa sobom donosi neku mjeru strepnje. Kad smo prvo vidjeli aute, ljudi su se žalili kako ćemo vidjeti uništenje obitelji. Kad smo prvo vidjeli telefone kako dolaze, ljudi su brinuli kako će uništiti sav uljudan razgovor. U točci vremena kad smo vidjeli kako pisana riječ sve više prožima, ljudi su mislili kako ćemo izgubiti našu sposobnost pamćenja. Sve su te stvari točne do nekog stupnja, ali je također slučaj kako su nam te tehnologije dovele stvari koje su proširile ljudsko iskustvo na neke duboke načine. Pa hajdemo s ovim još malo dalje. Ne bojim se stvaranje UI poput ove, jer će s vremenom utjeloviti neke od naših vrijednosti. Uzmite u obzir ovo: izgradnja spoznajnog sustava je iz temelja različita od izgradnje tradicionalnog softverski intenzivnog sustava u prošlosti. Ne programiramo ih. Učimo ih. Kako bismo sustav naučili prepoznavati cvijeće, pokazujem mu tisuće vrsta cvjetova koje mi se sviđaju. Kako bismo sustav naučili igrati igru -- Dobro, ja bih. I vi bi. Sviđa mi se cvijeće. Hajde. Naučiti sustav kako igrati igru kakva je Go, pustit ću ga neka odigra tisuće partija Go-a, ali ću ga u postupku također naučiti i kako razaznati dobru partiju od loše partije. Ako želim stvoriti umjetno inteligentnog pravnog savjetnika, naučit ću ga neki korpus zakona ali ću u isto vrijeme spojiti s njim osjećaj milosti i pravde koji je dio tog zakona. Znanstvenim rječnikom, to je ono što zovemo neposredna informacija, a evo važnog momenta: u stvaranju svih tih strojeva, mi ih dakle učimo smislu naših vrijednosti. Stoga, vjerujem umjetnoj inteligenciji isto, ako ne i više, koliko i čovjeku koji je dobro obučen. Ali, možete pitati, što sa nevaljalim igračima, nekom dobro financiranom nevladinom organizacijom? Ne bojim se umjetne inteligencije u rukama vuka samotnjaka. Jasno, ne možemo se zaštititi od svih nasumičnih činova nasilja, ali stvarnost je da takav sustav traži znatnu obuku i finu obuku daleko onkraj resursa pojedinca. I nadalje, to je daleko više nego samo ubaciti internetski virus u svijet, gdje pritisnete tipku, odjednom je na milijun mjesta i laptopi posvuda krenu eksplodirati. Sad, ove su vrste stvari puno veće, i sigurno ćemo ih vidjeti kako dolaze. Bojim li se kako bi takva umjetna inteligencija mogla zaprijetiti cijelom čovječanstvu? Ako pogledate filmove kao što su "Matrix" ili "Metropolis," "Terminator," serije kao što je "Westworld," svi oni pričaju o ovom tipu straha. Zbilja, u knjizi "Superinteligencija" filozofa Nicka Bostroma, on polazi od ove teme te uočava kako superinteligencija može biti ne samo opasna, mogla bi predstavljati egzistencijalnu opasnost svom čovječanstvu. Dr. Bostromov temeljni argument je kako će takvi sustavi s vremenom imati tako neutaživu žeđ za informacijom da će možda naučiti kako učiti te s vremenom otkriti kako mogu imati ciljeve koji su suprotni ljudskim potrebama. Dr. Bostrom ima neki broj sljedbenika. Podržavaju ga ljudi poput Elona Muska i Stephena Hawkinga. Sa svim dužnim poštovanjem prema tim briljantnim umovima, vjerujem kako su oni iz temelja u krivu. Sad, ima puno dijelova dr. Bostromovog argumenta za maknuti, a nemam vremena kako bih ih maknuo sve, ali vrlo kratko, razmislite o ovome: super znanje je vrlo različito od super djelovanja. HAL je bio prijetnja posadi Discoveryja samo stoga što je HAL upravljao svime u Discoveryju. Tako bi trebalo biti i sa superinteligencijom. Morala bi imati vlast nad cijelim našim svijetom. Tako je sastavljen Skynet iz filma "Terminator" u kojem smo imali superinteligenciju koja je upravljala ljudskom voljom, koja je vodila svaki uređaj koji je bio u svakom kutku svijeta. Praktično govoreći, to se neće dogoditi. Ne gradimo UI-e koji kontroliraju vrijeme, koji upravljaju plimom, koji upravljaju nama jogunastima, kaotičnim ljudima. I nadalje, ako bi takva umjetna superinteligencija postojala, morala bi se nadmetati sa ljudskim ekonomijama, i time se nadmetati za resurse sa nama. I na kraju -- nemojte reći Siri ovo -- uvijek ih možemo ištekati. (Smijeh) Mi smo na nevjerojatnom putovanju koevolucije sa našim strojevima. Ljudi koji smo danas nisu ljudi koji ćemo biti tada. Brinuti sada o usponu superinteligencije je na puno načina opasno odvraćanje pažnje stoga što nam već uspon računarstva sam donosi brojna ljudska i društvena pitanja kojima se moramo pozabaviti sada. Kako ću najbolje organizirati društvo kad se potreba za radom smanji? Kako mogu donijeti razumijevanje i obrazovanje širom svijeta a i dalje uvažavati razlike? Kako mogu produljiti i poboljšati ljudski život kroz kognitivnu zdravstvenu skrb? Kako mogu koristiti računarstvo za pomoć kako bi došli do zvijezda? A to je uzbudljiva stvar. Prilike za korištenje računarstva kako bi unaprijedili ljudsko iskustvo su nam unutar dosega, sada i ovdje, a tek smo na početku. Hvala vam puno. (Pljesak)