Svi mi idemo doktorima, i to s povjerenjem i slijepo vjerujući da su pretrage na koje nas šalju i lijekovi koje nam prepisuju utemeljeni na dokazima - dokazima koji su zamišljeni s ciljem da nam pomognu. No, to nije uvijek bilo tako za sve. Što kad bih vam rekla da je zdravstvena znanost otkrivena tijekom prošlog stoljeća temeljena na samo polovici populacije? Ja sam liječnik hitne pomoći. Obučena sam za nošenje s hitnim slučajevima. Spašavanje života je najvažnije. Nije li to cool? Dobro, ima tu i puno prehlada i udarenih nožnih prstiju, ali bez obzira na to tko prolazi kroz vrata do sobe za pružanje hitne pomoći, pošaljemo ih na iste pretrage, prepišemo im iste lijekove ne razmišljajući o spolu i rodu naših pacijenata. Zašto bismo? Nikad nas nisu učili da postoje ikakve razlike između muškaraca i žena. Nedavno istraživanje o odgovornosti Vlade otkrilo je da je 80 % lijekova maknuto s tržišta jer je izazivalo određene nuspojave kod žena. Razmislimo o tome na trenutak. Zašto nuspojave kod žena otkrivamo tek nakon što je lijek pušten u prodaju? Znate li da su potrebne godine da se lijek pretvori iz ideje u nešto što se testira na stanicama u laboratoriju, kasnije na životinjama, pa se rade klinička ispitivanja na ljudima sve dok se ne dođe do postupka odobravanja kako bi vam ga vaš liječnik mogao prepisati? A da ne spominjemo milijune i milijarde dolara uloženih u sam proces. Zašto onda neželjene nuspojave otkrivamo na polovici populacije nakon što je lijek prošao sve to? Što se događa? Ispostavilo se da su stanice korištene u laboratoriju zapravo muške stanice, a životinje na kojima se lijek testirao također su mužjaci, a klinička ispitivanja provode se gotovo isključivo na muškarcima. Kako to da nam je muškarac postao okvir rada za medicinska istraživanja? Proučimo primjer populariziran u medijima. a vezan je uz Ambien, lijek za spavanje. Ambien se na tržištu pojavio prije više od 20 godina, a otada je pacijentima prepisan stotine milijuna puta, najčešće ženama jer žene češće pate od poremećaja spavanja od muškaraca. No, prošle godine FDA je preporučila da se njegovo doziranje prepolovi samo za žene jer su shvatili da žene sporije probavljaju lijek od muškaraca, zbog čega se one ujutro probude s više aktivne droge u organizmu pa postanu pospane, sjednu za volan i riskiraju izazivanje prometnih nesreća. Kao liječnica prve pomoći, ne mogu ne pomisliti koliko je mojih pacijenata koje sam liječila tijekom godina sudjelovalo u automobilskoj nesreći koja se mogla spriječiti da se ovakva analiza provela i da su se ti zaključci primijenili prije 20 godina kad se ovaj lijek tek pojavio na tržištu. Koje se još stvari trebaju analizirati po spolovima? Što nam je još promaklo? Drugi svjetski rat promijenio je puno toga, a jedna od tih stvari bila je potreba za zaštitom ljudi od toga da budu žrtve medicinskih istraživanja bez informiranog pristanka. Postavljene su neke nužne smjernice i pravila, a dio toga bila je ta želja da se zaštiti žene koje su u reprodukcijskoj dobi od sudjelovanja u bilo kakvim medicinskim istraživanjima. Strahovalo se od toga da se fetusu nešto ne dogodi tijekom istraživanja. Tko bi bio odgovoran? Znanstvenici su u to vrijeme zaista mislili da je to bila sreća u nesreći jer su tijela muškaraca prilično homogena. Nemaju stalne promjene u razinama hormona koje bi ometale čiste podatke koje su dobivali istraživanjima s muškarcima. Bilo je lakše, jeftinije, a da ni ne pričamo o tome kako se vjerovalo da su muškarci i žene potpuno isti u svakom pogledu, osim njihovih reproduktivnih organa i spolnih hormona. Donesena je odluka: medicinska istraživanja provodila su se na muškarcima, a njihovi rezultati kasnije su primijenjeni na žene. Što je to učinilo za žensko zdravlje? Žensko zdravlje postalo je sinonim za reprodukciju: grudi, jajnici, maternica, trudnoća. To je pojam koji sada nazivamo medicinom bikini-zone, a tako je i ostalo do 1980-ih kad je taj koncept pokušalo osporiti medicinsko društvo i tvorci zdravstvene politike kad su shvatili da smo ženama, isključivši ih iz formalnih medicinskih istraživanjima, učinili medvjeđu uslugu jer se osim reproduktivnih pitanja gotovo ništa nije znalo o jedinstvenim potrebama pacijentica. Otada je ogromna količina dokaza izašla na vidjelo koji pokazuju kako su muškarci i žene potpuno drugačiji. U medicini koristimo ovu izreku: djeca nisu samo odrasli u malom. To si govorimo da se podsjetimo da djeca zapravo imaju drugačiju fiziologiju od normalnih odraslih ljudi. Zbog toga se rodila pedijatrija. Sad možemo provoditi istraživanja na djeci kako bismo im poboljšali živote. Isto se može reći i za žene. Žene nisu samo muškarci s grudima i jajovodom - one imaju vlastitu anatomiju i fiziologiju koja zaslužuje biti proučavana istim intenzitetom. Npr. promotrimo kardiovaskularni sustav. Ovo područje medicine potrudilo se saznati zašto muškarci i žene doživljavaju potpuno različite srčane udare. Bolesti srca vodeći su uzročnik smrti i muškaraca i žena, ali više žena umire tijekom godine dana nakon doživljenog srčanog udara. Muškarci se žale na teške bolove u prsima - kao da im slon sjedi na prsima. To je za njih tipično. I žene pate od bolova u prsima, ali žene se žale na to da se "jednostavno ne osjećaju dobro", "nemaju dovoljno zraka u plućima", "u zadnje vrijeme su umorne". Iz nekog razloga to je netipično iako, kao što već spomenuh, žene čine polovicu populacije. Kojim dokazima možemo objasniti neke od ovih razlika? Promotrimo anatomiju: krvne žile koje okružuju srce kod žena su manje nego kod muškaraca, a drugačiji je i način na koji te krvne žile razvijaju bolesti kod žena i muškaraca. Test kojim ispitujemo prijeti li nekome opasnost od srčanog udara osmišljen je, ispitan i usavršen na muškarcima, stoga nije toliko dobar u utvrđivanju opasnosti kod žena. Zatim lijekovi - uobičajeni lijekovi koje koristimo, lijekovi poput aspirina. Aspirin dajemo zdravim muškarcima u svrhu prevencije srčanog udara, ali jeste li znali da ukoliko aspirin date zdravoj ženi, to zapravo može biti štetno? To nam govori da smo tek zagrebali ispod površine. Medicina prve pomoći ubrzan je posao. U koliko područja medicine koji se bave spašavanjem života, poput raka i moždanog udara, postoje važne razlike između muškaraca i žena koje bismo mogli koristiti? Ili zašto nekim ljudima curi nos više nego drugima ili zašto lijekovi protiv bolova koje dajemo za udarene nožne prste na neke djeluje, a na druge ne djeluju? Institut medicine tvrdi da svaka stanica ima spol. Što to znači? Spol je DNK. Rod je način na koji se netko predstavlja u društvu, a to dvoje ne podudara se baš uvijek, kao što možemo primijetiti kod transrodnih pojedinaca. Kako bilo, važno je shvatiti da od trenutka začeća svaka stanica u našim tijelima - koža, kosa, srce i pluća - sadrži naš jedinstveni DNK, a taj DNK sadrži kromosome koji određuju hoćemo li postati muško ili žensko, muškarac ili žena. Nekoć se smatralo da ti kromosomi koji određuju spol i koji su prikazani ovdje - XY za muškarca, XX za ženu - samo određuju hoćete li se roditi s jajnicima ili s testisima, a spolni hormoni koje su ti organi proizvodili odgovorni su za razlike koje vidimo na suprotnom spolu. Sad znamo da je ta teorija bila pogrešna - ili barem da je bila nepotpuna. Srećom, znanstvenici poput dr. Pagea s Instituta Whitehead koji radi na kromosomu Y i dr. Yang sa Sveučilišta u Kaliforniji pronašli su dokaze koji nam pokazuju da ti kromosomi koji određuju spol, a koji se nalaze u svakoj stanici našeg tijela, ostaju aktivni tijekom cijelih naših života i mogli bi biti odgovorni za razlike koje vidimo kod doziranja lijekova ili zašto postoje razlike između muškaraca i žena u podložnosti i ozbiljnosti pojedine bolesti. To novostečeno znanje mijenja sve, a na znanstvenicima, koji još uvijek pronalaze takve dokaze, ali i na liječnicima je da počnu proučavati te podatke prije spavanja - još danas. Odmah. Kako bih im u tome pomogla, suosnovala sam državnu organizaciju "Spol i rod - suradnja za žensko zdravlje" i prikupljamo sve te podatke kako bi bilo dostupno za poučavanje i brigu o pacijentima. Radimo na tome da okupimo profesore medicine. Velik je to posao koji mijenja način na koji se provodi medicinska obuka još od njezinih začetaka. No, ja vjerujem u njih. Znam da će oni uvidjeti važnost uključivanja i uvažavanja spola u trenutni kurikulum. Radi se o pravilnom obučavanju budućih zdravstvenih djelatnika. Regionalno ja sam sukreatorica odsjeka unutar Odjela za prvu pomoć na Sveučilištu Brown pod nazivom "Spol i rod u medicini prve pomoći" i provodimo istraživanje kako bismo utvrdili razlike između muškaraca i žena u hitnim stanjima poput bolesti srca, moždanog udara, sepse i zlouporabe droga, ali također vjerujemo da su odgoj i obrazovanje najvažniji. Stvorili smo model odgoja i obrazovanja od 360 stupnjeva. Imamo programe za liječnike, za medicinske sestre, za studente i za pacijente jer ovo ne smije biti prepušteno samo zdravstvenim djelatnicima. Svi imamo ulogu u stvaranju promjena, ali moram vas upozoriti da nije lako. Štoviše, teško je. U biti se radi o mijenjanju načina na koji razmišljamo o medicini, zdravlju i istraživanjima. To će promijeniti naš odnos prema zdravstvenom sustavu, ali nema povratka. Znamo tek toliko da smo svjesni toga da smo nešto radili krivo. Martin Luther King je rekao: "Promjena ne dolazi na krilima neizbježnosti, već kroz neprestanu borbu." Prvi korak prema promjeni jest svijest koja se ne tiče samo poboljšavanja zdravstvene skrbi za žene, već se tiče i individualiziranije, osobnije zdravstvene skrbi za sve. Ta svijest može promijeniti zdravstvenu skrb za muškarce i žene. Odsada pa nadalje želim da pitate svoje liječnike je li terapija koju dobivate prilagođena vašem spolu i rodu. Možda vam neće znati odgovoriti na to pitanje - bar ne još. Dijalog je počeo, a zajedno svi možemo učiti. Zapamtite da je meni i mojim kolegama na ovom području vaš spol i rod važan. Hvala vam. (Pljesak)