[Julie Mehretu: Politizirani Krajolici]

Ne postoji "krajolik"

Stvarni krajolik je politiziran kroz

događaje koji su se zbili na njemu.

I mislim da za mene općenito
nije moguće

ikada pomisliti 
na američke krajolike

bez razmišljanja o kolonijalnoj povijesti

i kolonijalnom nasilju
te naracije.

Abolicionizam.

Građanski rat.

Pokret za emancipaciju.

Sve te društvene dinamike 
dio su naracije,

o kojima ne govorimo u odnosu 
na američko krajobrazno slikarstvo.

I što znači slikati krajolik

i pokušati biti umjetnik
u ovom političkom trenutku?

Boja u ovim slikama
zapravo izlazi iz

zamagljenih fotografija koje su
umetnute unutar podslika.

Sirene i plamenovi rasnih pobuna

su bile način da se u slike uklopi DNA

kako bi mogla reagirati sa 
dublje pozicije.

Popet ću se i pogledati.

Da, uzbuđena sam.

[SMIJEH]

Kontaktirala me Marian Goodman

i rekla mi je da je SFMOMA 
zainteresirana za ovo djelo

prije nego što je otvoren novi muzej .

Otišla sam nekoliko puta u San Francisco
posjetiti muzej.

Bila sam tamo, zureći u ovaj
golem, otvoren prostor,

na ova dva zida.

I počela sam razmišljati o 
nacionalnim parkovima

i djelima američkog 
krajobraznog slikarstva.

I posebice kada se sjetim

počinjem razmišljati o 
umjetnicima Škole rijeke Hudson,

kao što su Edwin Church,

Thomas Cole,
Bierstadt,

zato što su uistinu obuhvatili ideju
pokreta prema zapadu.

Počela sam umetati zamagljene fotografije
u ove povijesne slike krajobraza.

Upravo prije emancipacije,

Američki starosjedioci Sierre
i zapadne granice bili su

potpuno uništeni ovim
ekspanzionističkim projektom.

Ono što je bilo zanimljivo
jest da

i uništenje a nedugo zatim
i očuvanje

mogu postojati na 
istom geografskom krajoliku.

San Francisco je tada kao lokalitet

postao važan dio sudbine
izlaska na zapad.

[Jason Moran, skladatelj i pijanist]

[MEHRETU] Kako si?

Jason Moran mi je pisao nakon 
što je vidio moje slike

i rekao je da su uspjeh.

Bila sam jako zainteresirana.

Stoga smo započeli
zajedno raditi ovdje

na vrlo opušten i otvoren način.

Zadivljujuće je slikati u crkvi.

Sve ovdje nekako odjekuje natrag,

kao energija
i svjesnost

i sve što se dogodilo ove godine
u mom osobnom životu,

s mojom djecom,
s onim što se dogodilo politički.

I sve se to prenijelo na ove slike.

[Svira električni glasovir]

Sva ova brutalna ubojstva crnačkog 
stanovništva u ovoj državi

i Crno tijelo.

Trump-Hillary dinamika,

bilo je odurno tomu svjedočiti.

Bilo je nešto visceralno
u tome jeziku.

Kada čovjek govori tako strašne riječi
prema drugoj osobi,

to je duboko bolno.

Neugoda zbog toga što si osoba
koja živi i radi u SAD-u

pozicija je, mislim,
s koje su ove slike stvarane.

[Svira električni glasovir]

[JASON MORAN] Svaka soba definira

jedan ton, kao ton sobe.

Ton omogućuje rezoniranje.

I našao sam nešto od toga
u sniženoj A noti.

I počeo graditi oko toga

i onda, svako toliko,

pogledao bih kako Julie napreduje u 
svom radu.

Tada sam polako počeo gledati na 
svoj papir

ne kao na mjesto koje ima početak i kraj,

nego da bi se sve to moglo skladati
u drugačijim trenutcima.

Napravio sam maleni odsječak
dok si uklanjala dio.

[SMIJEH]

Napravio sam ti maleni dio to je kao
"Uklanjam to."

[MEHRETU SE SMIJE]

[MORAN] Amerika je zemlja koja je
još uvijek u adolescenciji.

Ne zna kako se nositi 
sa svojim emocijama.

[SMIJEH]

Ne zna kako se nositi sa
svojom poviješću.

Ne želi kopati ispod zemlje 
da dozna koji su artefakti tamo.

Jazz je, ja uvijek kažem,
bio takav oblik glazbe

kao model davanja do znanja
ljudima što se događa.

Uvijek je bilo tako.

[Svira električni glasovir]

I stoga smo snimili glazbu

da bi dokumentirali trenutak

i također podijelili trenutak.

[MEHRETU] Ja nastojim misliti o
slikanju u okviru

konstrukcije ili stvaranja slike.

Suočavanja sa stvarima za koje
nemamo odgovarajući jezik.

Počinjem misliti o njima kao o 
vizualnim neologizmima.

Neologizam koji postoji kako bi adresirao
kada jezik nije dovoljan.

Kroz ponavljanje znaka,

postoji želja pokušaja
stvaranja nečeg novog.

U određenom trenutku, željela sam
dovesti elemente podslika na površinu,

da bi doživljaj gledanja bio i
dalje prostorno složen.

Kada gledate u ove slike,
one nisu razumljive.

Postoje trenutci kada one referiraju na
renesansne slike uskrsnuća

i drugi trenutci s osjećajem
digitalizacije.

Barem za mene,
one nisu nešto prema čemu osjećam

da u potpunosti mogu dati neki oblik artikulacije
onoga što se događa.

[Jazz glazba svira]

Volim Kaliforniju.

Postoji ta raskoš prema obali
i način na koji obala dopire do oceana.

Kada vozite prema Bay Area,
to je veličanstveno.

[Muzej suvremene umjetnosti San Francisca]

Osjećam da postoji sto drugih slika
koje želim napraviti

jer sam naučila toliko puno
stvarajući ove.

Neću pokušati uzeti pauzu
ili prestati raditi.

Postoji puno kreativnog momentuma
u završavanju ovih slika.

[Plješću i kliču]

Imam mnogo ideja koje želim istražiti

i uzbuđena sam zbog toga.