Moja priča započinje zapravo upravo ovdje u Rajasthanu prije oko dvije godine. Bila sam u pustinji pod zvjezdanim nebom sa sufijskim pjevačem Mukhtiarom Alijem. Razgovarali smo o tome kako se ništa nije promijenilo još od drevnih vremena indijskog epa Mahabharata. U tadašnje vrijeme, kad bismo mi Indijci poželjeli putovati, uskočili bismo u kočiju i projurili nebom. Sada činimo to isto avionima. Tada, kad je Arjuna, veliki indijski princ ratnik bio žedan, uzeo bi luk, odapeo strijelu u tlo i voda bi izašla. Danas mi činimo to isto bušilicama i strojevima. Zaključak do kojeg smo došli bio je da je čaroliju zamijenila tehnologija. I to me zaista rastužilo. Postala sam pomalo tehnofob. Užasnula me pomisao da ću izgubiti sposobnost uživati u zalasku sunca ako nemam fotoaparat sa sobom, ako ne „tweetam“ fotografiju svojim prijateljima. Osjećala sam da bi tehnologija trebala omogućiti čaroliju, a ne ubiti je. Kad sam bila djevojčica, djed mi je dao svoj mali srebrni džepni sat. Ovaj komad 50 godina stare tehnologije postao je za mene najčudesnija stvar. Postao je pozlaćena vrata u svijet prepun gusara, brodoloma i slika u mojoj mašti. Zato mi se činilo da su nas naši mobiteli i luksuzni satovi i kamere spriječili da sanjarimo. Spriječili su da budemo inspirirani. Stoga sam skočila u taj svijet tehnologije da bih vidjela kako ju mogu iskoristiti da bih omogućila maštanje, a ne da bih ga ubila. Ilustriram kniige od svoje šesnaeste godine. Zato, kad sam vidjela iPad, u njemu sam vidjela uređaj za pričanje priča koji bi mogao spojiti čitatelje diljem svijeta. Može znati kako ga držimo. Može znati gdje smo. Spaja sliku, tekst, animaciju, zvuk i dodir. Pričanje priča postaje sve više i više multisenzorsko. Ali što mi poduzimamo u vezi toga? Sad ću pokrenuti Khoyu, interaktivnu aplikaciju za iPad. „Stavi prste na svako svjetlo”. I tako … (glazba) Kaže: „Ova kutija pripada…” Sad utipkam svoje ime i zapravo postanem lik u knjizi. Na raznim mjestima dobijem malo pisamce, a iPad zna gdje živim zbog GPS-a, koji je adresiran na mene. Dijete u meni je stvarno uzbuđeno zbog ovakvih mogućnosti. Često sam spominjala čaroliju. Nisam pri tome mislila na čarobnjake i zmajeve. Mislila sam na onu dječju čaroliju, one ideje koje smo svi imali kao djeca. Ideja krijesnica u staklenci iz nekog mi je razloga uvijek bila uzbudljiva. Ovdje trebate nagnuti iPad da bi krijesnice izašle. One zapravo osvjetljavaju vaš put sve do kraja knjige. Još jedna ideja koja me je stvarno fascinirala dok sam bila dijete jest da čitava galaksija može biti sadržana u jednoj jedinoj pikuli. Tako i ovdje svaka knjiga i svaki svijet postaje malena špekula koju dovučem u ovu čarobnu napravu unutar uređaja. Tako se otvara karta. Oduvijek su sve knjige fantastike imale karte, ali one su bile statične. Ovo je karta koja raste i svijetli i postane vaša navigacija do kraja knjige. Sama vam se otkriva na određenim mjestima. Upravo ću sada ući. Još jedna stvar koja mi je zaista važna je kreiranje sadržaja koji je indijski, a ipak suvremen. Ovo ovdje su apsare. Svi smo čuli za vile i nimfe, ali koliko ljudi izvan Indije zna za apsare? Ove jadne apsare zatočene su u Indrijevoj odaji tisućama godinama u jednoj staroj pljesnivoj knjizi. Mi smo ih vratili natrag u suvremenu priču za djecu. U priču koja se bavi novim stvarima kao što su problemi zagađenja okoliša. (glazba) Govoreći o okolišu, mislim da je veliki problem taj što su djeca zadnjih deset godina zaključana u svojim sobama, „zalijepljena” za svoja računala i ne izlaze van. Sada, s novom mobilnom tehnologijom, možemo izvesti djecu van u prirodu s njihovom tehnologijom. Jedna od interakcija u knjizi je da ste poslani na zadatak koji morate obaviti vani: uzeti fotoaparat na iPadu i skupiti fotografije predmeta iz prirode. Kad sam bila dijete, imala sam mnoge kolekcije naljepnica, kamenčića i školjaka. Nekako djeca danas to više ne rade. Zato, da bismo vratili taj stari dječji običaj, morate izaći van, i u jednom poglavlju fotografirati cvijet i označiti ga. U drugom poglavlju trebate fotografirati koru drveta i označiti. Tako zapravo stvorite digitalnu kolekciju fotografija koje možete poslije objaviti na internetu. Dijete iz Londona stavi fotografiju lisice i kaže: „Vidio sam lisicu danas.” Dijete iz Indije kaže: „Ja sam vidio majmuna danas.” Stvara se društvena mreža oko kolekcije digitalnih fotografija koje ste vi snimili. Mnoge su mogućnosti u povezivanju čarolije, Zemlje i tehnologije. U sljedećoj knjizi planiramo napraviti interakciju u kojoj uzmete svoj iPad i uključite videokameru te kroz proširenu stvarnost vidite sloj animiranih vila koje se pojavljuju na sobnoj biljci koja je izvan kuće. U jednome trenutku vaš je ekran prepun lišća. Tada trebate načiniti zvuk vjetra i otpuhati ih i čitati ostatak knjige. Krećemo se, svi se krećemo prema svijetu gdje se prirodne sile zbližavaju s tehnologijom, a tehnologija s čarolijom. Iskorištavamo Sunčevu energiju. Svoju djecu i sebe približavamo prirodnome svijetu i toj čaroliji i radosti i djetinjoj ljubavi koje smo dobili kroz jednostavan medij – priču. Hvala. (pljesak)