Bila je to 1776. godina.
U Bavarskoj, novi ideali racionalizma,
religioznih sloboda
i univerzalnih ljudskih prava
su se naticali sa snažnim uticajem
Katoličke crkve oko javnih afera.
Preko Atlantika,
nova nacija je uložila svoje zahteve
za nezavisnost na osnovu ovih ideja.
Ali u Bavarskoj,
pokušaji profesor prava, Adama Vajshaupta,
da podučava sekularnu filozofiju
su nastavili da budu frustrijajući.
Vajshaupt je odlučio da širi svoje ideje
putem tajnog društva
koje bi ukazalo
na nedostatke crkvene ideologije.
Zvao je svoje tajno društvo „Iluminati".
Vajhaupt je modelovao aspekte svog tajnog
društva po uzoru na grupu zvanu „Masoni".
Prvobitno elitno udruženje zidara
u kasnom srednjem veku,
masoni su prešli
sa prenošenja veštine zidanja
na uopštenije promovisanje
ideala znanja i razuma.
Tokom vremena, prerasli su u polu-tajni,
ekskluzivni društveni red
koji je uključivao puno
bogatih i uticajnih individua,
sa složenim, tajnim ritualima uvođenja.
Vajshaupt je stvorio paralelno društvo
dok je bio pridružen masonima
i regrutovao ljude iz njihovih redova.
Zadobio je kodno ime Spartak,
po slavnom vođi pobune rimskih robova.
Prvobitni članovi iluminata su postali
vladajući savet, ili Areopagus.
Jedan od tih članova, baron Adolf Knige,
je takođe bio mason,
i postao je uticajan regruter.
Uz Knigeovu pomoć,
iluminati su proširili svoje brojeve,
pridobili su uticaj unutar
nekoliko masonskih odreda,
i uključili su masonske rituale.
Do 1784. godine bilo je preko 600 članova,
uključujući uticajne
naučnike i političare.
Kako su iluminati sticali članove,
tako je i Američka revolucija
dobijala na snazi.
Tomas Džeferson je kasnije
naveo Vajshaupta kao inspiraciju.
Evropski monarsi i sveštenstvo su bili
uplašeni od sličnih pobuna na svome tlu.
U međuvremenu, postojanje iluminata
je postala javna tajna.
I iluminati i masoni
su privlačili ljude isključivo
iz društvene bogate elite,
što je značilo
da su stalno bili rame uz rame
sa članovima
religoznih i političkih ustanova.
Mnogi u vladi i crkvi su verovali
da su obe grupe
odlučne da naruše religioznost kod ljudi.
Ali, ove grupe se nisu
nužno protivile religiji,
one su samo verovale da bi trebalo
da bude odvojena od vladanja.
Ipak, nepoverljiva bavarska vlada
počela je da čuva zapise
sa imenima navodnih članova iluminata.
Kako su iluminati počeli da osiguravaju
važne pozicije u lokalnim upravama
i univerzitetima,
uredba vojvode Karla Teodora
od Bavarije iz 1784. godine
zabranila je sva tajna društva.
Iako javna zabrana na nešto navodno tajno
može biti teška za sprovođenje,
u ovom slučaju je upalilo.
Samo devet godina nakon osnivanja,
grupa je iščeznula,
njihovi zapisi su bili zaplenjeni,
a Vajshaupt je bio primoran
da napusti zemlju.
Iluminati su postali ozloglašeniji
u svom životu posle smrti,
nego što su ikad bili
u svom kratkom postojanju.
Deceniju kasnije,
nakon Francuske revolucije,
konezervativni autori su tvrdili
da su iluminati preživeli proterivanje
i da su organizovali rušenje monarhije.
U Americi,
propovednik Džedidaja Mors je promovisao
slične ideje zavera ilumunata
protiv vlade.
Iako ideja da tajna grupa
koja organizuje političke preokrete
i dalje postoji danas, ne postoje dokazi
da su iluminati preživeli,
da su se ponovo formirali
ili da su u ilegali.
Njihov kratki mandat je dobro zabeležen
u zapisima bavarske vlade,
i dan-danas aktivnim masonskim zapisima,
a naročito preklapanje
između ova dva izvora,
ostavlja nas bez reči od tada.
U duhu racionalizma
koji su iluminati prisvojili
može se zaključiti da oni više ne postoje.
Ali ideje koje je podsticao Vajshaupt
da bi osnovao iluminate se i dalje šire,
i danas postaju osnova
za mnoge zapadne vlade.
Ove ideje nisu počele
niti se završile sa iluminatima,
umesto toga, to je bilo jedno društvo
koje je predstavljalo talas promene
koja je već bila na putu
kad je društvo osnovano,
a nastavilo se dugo nakon
što se ono završilo.