Često se kaže da, uprkos
mnogim konfliktima čovečanstva,
našim venama teče ista krv.
To je lepa misao,
ali ne sasvim tačna.
Zapravo, postoji više
različitih tipova krvi.
Naša crvena krvna zrnca sadrže
protein koji se zove hemoglobin
i koji se vezuje za kiseonik,
omogućavajući ćelijama
da ga prenose kroz telo.
Međutim, one takođe sadrže još jedan
složeni protein
na spoljašnjoj strani ćelijske membrane.
Ovi proteini, koji se zovu antigeni,
komuniciraju sa belim krvnim zrncima,
ćelijama imunog sistema koje nas
štite od infekcija.
Antigeni služe kao znaci raspoznavanja,
omogućavajući imunom sistemu
da prepozna ćelije sopstvenog organizma
kako ih ne bi napao kao strana tela.
Dva osnovna tipa antigena, A i B,
određuju našu krvnu grupu.
Ali, odakle nam četiri krvne grupe
od samo dva antigena?
Antigene kodiraju tri različita alela,
varijante određenog gena.
Dok aleli A i B kodiraju
antigene A i B,
alel O ne kodira nijedan,
a zato što nasleđujemo po jednu
kopiju svakog gena od oba roditelja,
svako od nas ima dva alela
koji određuju krvnu grupu.
Kada se oni razlikuju,
jedan nadvlada drugi u zavisnosti
od njihove relativne dominantnosti.
U slučaju krvnih grupa, aleli A i B
su dominantni, dok je O recesivan.
Tako A i A daju krvnu grupu A,
a B i B grupu B.
Ako nasledite po jedan iz obe grupe,
nastala kombinacija dominantnih
gena stvara antigene A i B
i dobijate krvnu grupu AB.
Alel O je recesivan,
pa će ga druga dva nadvladati
ako se jave zajedno,
zbog čega će se javiti ili grupa A
ili grupa B.
Ali ako nasledite dva alela O,
ispoljiće se uputstva
koja će uticati na stvaranje krvnih zrnaca
bez antigena A i B.
Zbog ovih međusobnih odnosa,
ako znamo krvne grupe oba roditelja
možemo predvideti relativnu verovatnoću
javljanja krvnih grupa kod dece.
Zašto su važne krvne grupe?
Kod transfuzije krvi,
odrediti potrebnu grupu je pitanje
života i smrti.
Ako neko ko ima krvnu grupu A
primi krv grupe B, ili obrnuto,
njihova antitela će odbaciti
strane antigene i napasti ih,
što može dovesti do zgrušavanja
primljene krvi.
Međutim, kako se kod onih koji imaju
AB grupu stvaraju i A i B antigeni,
oni ne proizvode antitela, pa će
oba antigena prepoznati kao bezbedne,
što ih čini univerzalnim primaocima.
Sa druge strane,
kod osoba sa krvnom grupom O
uopšte se ne stvaraju antigeni,
što ih čini univerzalnim davaocima,
ali zato njihov imuni sistem
stvara antitela
koja odbacuju sve druge krvne grupe.
Nažalost, povezivanje davalaca i
primalaca krvi je još komplikovanije
zbog dodatnih sistema antigena,
posebno Rh faktora,
nazvanog po rezus majmunima
kod kojih je najpre izolovan.
Rh+ ili Rh- odnosi se na prisustvo
ili odsustvo antigena D
Rh sistema krvnih grupa.
Pored toga što ponekad
onemogućava transfuziju krvi,
može dovesti do ozbiljnih
komplikacija u trudnoći.
Ako Rh- majka nosi Rh+ dete,
njeno telo proizvodi Rh antitela
koja mogu proći kroz placentu
i napasti fetus,
dovodeći do stanja poznatog kao
hemolitička bolest novorođenčeta.
U nekim kulturama se veruje
da je krvna grupa povezana sa ličnošću,
mada nauka to nije dokazala.
I iako odnos procenata različitih
krvnih grupa
varira među populacijama,
naučnici nisu sigurni zašto su evoluirale;
možda kao zaštita od bolesti
koje se prenose krvlju,
ili nasumičnim genetskim prenošenjem.
Konačno, različite vrste imaju
različite grupe antigena.
Zapravo, četiri osnovne krvne grupe
zajedničke svim čovekolikim majmunima
čine se zanemarljivim u odnosu
na 13 grupa koje postoje kod pasa.