Da li se okreće ka vama ili od vas?
Niko ne može da se usaglasi.
Ona je misteriozno lice na slici
holandskog majstora Johanesa Vermera
„Devojka sa bisernom minđušom“,
o kojoj se često govori
kao o „Mona Lizi severa“.
Svojstvena holandskom stilu idealizovanih,
ponekad previše ekspresivnih slika
poznatih kao „troni“,
„Devojka sa bisernom minđušom“
poseduje privlačnost i suptilnost
karakteristične za Vermerova dela.
Međutim, ova slika se izdvaja
od mirnih narativnih prizora
koje posmatramo izdaleka
na mnogim Vermerovim slikama.
„Devojka čita pismo“.
„Čas klavira“.
„Portret umetnika koji stvara“.
Ove slike nam pružaju
osećaj intimnosti dok čuvaju odstojanje,
pri čemu navučena zavesa
često naglašava razdvojenost.
Možemo prisustvovati dok mlekarica
spokojno sipa mleko u činiju,
ali to mleko nije za nas.
Mi smo samo posmatrači.
Izučavana kompozicija
na Vermerovim slikama
priziva uravnoteženu harmoniju.
Pomoću podova poput šahovske table
na mnogim svojim delima,
Vermer demonstrira svoje vladanje
perspektivom i perspektivnim skraćenjem.
To je tehnika koja koristi distorziju
da bi stvorila iluziju predmeta
koji nestaje u daljini.
Drugi elementi poput vidnih linija,
ogledala i izvora svetlosti
opisuju trenutak kroz prostor i položaj.
Žena koja čita pismo
pored otvorenog prozora
je postavljena upravo tako da prozor
može da reflektuje njen lik ka posmatraču.
Vermer bi čak sakrio nogu
slikarskog stalka zarad kompozicije.
Odsustvo upravo ovih elemenata
oživljava „Devojku sa bisernom minđušom“.
Vermerov pristup
svetla i senke, ili kiaroskura,
koristi tamnu, ravnu pozadinu
da bi dodatno naglasio
njenu trodimenzionalnost.
Umesto da bude komad postavke
na pozorišnoj narativnoj sceni,
ona postaje psihološki subjekat.
Njen kontakt očima
i blago razdvojene usne,
kao da će upravo nešto reći,
uvlače nas u njen pogled.
Tradicionalno su teme portreta
bili članovi plemstva ili verske figure.
Pa, zašto je Vermer
slikao anonimnu devojku?
U 17 veku, grad Delft,
kao i Holandija uopšte,
okrenuo se protiv aristokratije na vlasti
i katoličke crkve.
Nakon osam decenija pobune
protiv španske sile,
Holanđani su počeli da gaje naklonost
prema ideji samoupravljanja
i političke republike.
Gradovi poput Delfta
bili su bez nadzora kraljeva ili biskupa,
pa su mnogi umetnici kao što je Vermer
ostali bez tradicionalnih pokrovitelja.
Srećom, poslovne inovacije
koje je predvodila
„Holandska istočnoindijska kompanija“
preobrazile su
ekonomske prilike u Holandiji.
Ovim je stvorena trgovačka klasa
i nova vrsta pokrovitelja.
U želji da budu predstavljeni
na slikama koje su finansirali,
ovi trgovci su davali prednost
licima srednje klase
prikazivanim u prostorima
koja su izgledala kao njihovi domovi,
okruženim poznatim predmetima.
Mape koje se javljaju
na Vermerovim slikama, na primer,
smatrane su modernim i svetskim
među trgovačkom klasom
onoga što je poznato
kao zlatno doba Holandije.
Orijentalni turban koji nosi
devojka za bisernom minđušom
takođe naglašava svetski duh
trgovačke klase,
a sam biser, simbol bogatstva,
zapravo je preuveličan.
Vermer nije mogao da priušti
pravi biser te veličine.
Verovatno je to bilo samo staklo
ili kalaj lakiran da izgleda kao biser.
Ova iluzija bogatstva
se ogleda na samoj slici.
U širem kontekstu,
biser deluje okruglo i teško,
ali podrobno sagledavanje pokazuje
da je to samo mrlja boje na površini.
Nakon pažljivog pregleda, setićemo se
Vermerovog moćnog stvaranja iluzija.
Mada možda nikada nećemo znati
pravi identitet
„Devojke sa bisernom minđušom“,
možemo se baviti njenim portretom
na nezaboravan način.
Dok visi u svom stalnom domu
u muzeju Maurichojs u Hagu,
njeno prisustvo je istovremeno
prodorno i suptilno.
Na svoj zagonetni način, ona predstavlja
rođenje savremenog sagledavanja
ekonomije, politike i ljubavi.