[Fred Wilson: Ljepota i ružnoća]

Ljepota...

Ljepota, ljepota, ljepota...

Ljepota me doista veoma zanima.

[Venecijanski biennale, 2003. godine]

Ljepota me zanima

ako je zamislite

"kao krajnje vizualno iskustvo".

No ljepota me također zanima

utoliko što ona može skrivati značenje.

Svijet je kompleksan,

i često pokušavamo

razdvojiti sva ta iskustva.

"Ovo je prelijepo." "Ovo je ružno."

"To je predivno iskustvo - samo to..."

"Nema nikakvog značenja."

Ili "značenje nije važno".

Ljudi se moraju nositi s činjenicom

da u ljepoti postoji smisao--

da postoji smisao u ružnoći.

[Studio Museum u Harlemu, 2004. godine]

U velikom dijelu svojih radova - ako mogu -

nastojim iznijeti tu napetost na vidjelo.

Stup srama i stolice su savršen primjer

jer su stolice doista prekrasne,

što stup srama zasigurno nije.

Stup srama i stolice bile su dijelom prve izložbe

koju sam postavio s muzejskim zbirkama.

Bilo je to 1992. godine u Povijesnom društvu Marylanda.

Na neki je način to vrlo tradicionalan izložak.

Nema manipulacije predmetima

osim njihova razmještaja.

A to mijenja značenje,

ili odnos,

ili način na koji razmišljate o njima.

To je sav smisao mog rada

kad radim s muzejima,

a često i kad radim u svom ateljeu.

Kad pogledamo elitnu dekorativnu umjetnost kod stolica

i stup srama,

imaju vrlo različitu povijest,

no izravno su povezani

time što su ljudi koji su sjedili na tim stolicama

bili povezani

s ljudima na stupu srama.

Ne priznati da je sve složeno,

da je ljepota kompleksna,

mislim da je u tome problem,

da ljudi žele učiniti baš to.

Stoga uživam u tome da je ljudima činim kompleksnom

[SMIJEH]

jer je moj svijet takav, znate.

[SMIJEH]

Fred Wilson: Ljepota i ružnoća | "Ekskluzivno" | Art21