[Fred Wilson: Ljepota i ružnoća]
Ljepota...
Ljepota, ljepota, ljepota...
Ljepota me doista veoma zanima.
[Venecijanski biennale, 2003. godine]
Ljepota me zanima
ako je zamislite
"kao krajnje vizualno iskustvo".
No ljepota me također zanima
utoliko što ona može skrivati značenje.
Svijet je kompleksan,
i često pokušavamo
razdvojiti sva ta iskustva.
"Ovo je prelijepo." "Ovo je ružno."
"To je predivno iskustvo - samo to..."
"Nema nikakvog značenja."
Ili "značenje nije važno".
Ljudi se moraju nositi s činjenicom
da u ljepoti postoji smisao--
da postoji smisao u ružnoći.
[Studio Museum u Harlemu, 2004. godine]
U velikom dijelu svojih radova - ako mogu -
nastojim iznijeti tu napetost na vidjelo.
Stup srama i stolice su savršen primjer
jer su stolice doista prekrasne,
što stup srama zasigurno nije.
Stup srama i stolice bile su dijelom prve izložbe
koju sam postavio s muzejskim zbirkama.
Bilo je to 1992. godine u Povijesnom društvu Marylanda.
Na neki je način to vrlo tradicionalan izložak.
Nema manipulacije predmetima
osim njihova razmještaja.
A to mijenja značenje,
ili odnos,
ili način na koji razmišljate o njima.
To je sav smisao mog rada
kad radim s muzejima,
a često i kad radim u svom ateljeu.
Kad pogledamo elitnu dekorativnu umjetnost kod stolica
i stup srama,
imaju vrlo različitu povijest,
no izravno su povezani
time što su ljudi koji su sjedili na tim stolicama
bili povezani
s ljudima na stupu srama.
Ne priznati da je sve složeno,
da je ljepota kompleksna,
mislim da je u tome problem,
da ljudi žele učiniti baš to.
Stoga uživam u tome da je ljudima činim kompleksnom
[SMIJEH]
jer je moj svijet takav, znate.
[SMIJEH]
Fred Wilson: Ljepota i ružnoća | "Ekskluzivno" | Art21