"Put kojim nisam pošao",
Robert Frost
U žutoj šumi račvala se puta dva,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putovah sam,
stajao sam dugo
I gledao dokle mi pogled seže
Kako jedan nestade u gustome grmlju;
I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda sam upravo tim putem trebao poći,
Obraslog travom što čeka nove korake
I mada sam znao, ako ne pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,
A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjenka sumnje stalno mi je govorila
da se vratim nazad.
Ovo ću jednom s uzdahom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se puta dva, a ja-
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.
(izvorni prevoditelj nepoznat)