WEBVTT

00:00:14.286 --> 00:00:18.712
Zamislite, molim vas, sebe na ovoj slici:

00:00:18.712 --> 00:00:25.692
vi ste otac i ovo je vaš sin, Jošua;
držite njegovu ruku,

00:00:25.692 --> 00:00:31.149
hodate s njim,
ulazite u koncentracijski logor.

00:00:31.149 --> 00:00:33.606
Jošua ima 7 godina.

00:00:33.606 --> 00:00:37.025
Pokušavate odgovoriti na njegova pitanja,
i istovremeno

00:00:37.025 --> 00:00:41.396
pokušavate shvatiti gdje ste,
što će se dogoditi vašoj obitelji

00:00:41.396 --> 00:00:43.427
i vama.

00:00:43.427 --> 00:00:46.158
Kao što možda znate,
opisujem scenu iz filma

00:00:46.158 --> 00:00:48.999
"La vita è bella" Roberta Benignija.

00:00:48.999 --> 00:00:51.313
U tom filmu, otac najednom

00:00:51.313 --> 00:00:56.757
dobije ideju reći sinu
kako je ovo sve dio igre,

00:00:56.757 --> 00:01:01.359
pažljivo pripremljene, teške igre,
gdje se nitko ne žali,

00:01:01.359 --> 00:01:04.127
jer ako se želiš, gubiš bodove,

00:01:04.127 --> 00:01:09.095
i tko prvi dođe do 1.000 bodova,
osvaja prvu nagradu,

00:01:09.095 --> 00:01:14.944
koja je tenk: potpuno novi tenk, Jošua,
pravi tenk.

00:01:14.944 --> 00:01:19.677
Najzad, stignu u svoju sobu, koja je,
naravno, baraka.

00:01:19.677 --> 00:01:24.448
Ovo je izraz lica oca, dok stoji na pragu,

00:01:24.448 --> 00:01:27.319
šokiran onime što vidi.

00:01:27.319 --> 00:01:30.538
Odjednom se sjeti kako mu netko
stoji zdesna:

00:01:30.538 --> 00:01:34.534
dečko, koji još uvijek misli da je
ovo sve dio igre,

00:01:34.534 --> 00:01:37.080
koji je također šokiran.

00:01:37.080 --> 00:01:42.348
Između jednog i drugog kadra,
je ravno 9 sekundi.

00:01:42.348 --> 00:01:46.436
Koristio sam štopericu. 9 sekundi.

00:01:46.436 --> 00:01:50.615
Ovo je kada otac napokon reagira,
sabere se,

00:01:50.615 --> 00:01:54.234
i kaže:
"Hajmo, Jošua. Što sam ti rekao?

00:01:54.234 --> 00:01:59.754
Pobrinuli su se oko svakog malog detalja
samo kako bi izgledalo stvarno, zar ne?

00:01:59.754 --> 00:02:06.060
No, ako prvi dođemo do 1.000 bodova,
nosimo tenk doma!"

00:02:06.920 --> 00:02:11.092
Kako to učiniti?

00:02:12.842 --> 00:02:16.158
Puno je govora ovih dana o odanosti.

00:02:16.158 --> 00:02:19.544
Specifičnije, manjku odanosti.

00:02:19.544 --> 00:02:25.161
Članci o tome kako je odanost klijenta
izbrisana ekonomskom krizom.

00:02:25.161 --> 00:02:29.920
Neke organizacije kažu da zaposlenici
jednostavno nisu više odani.

00:02:29.920 --> 00:02:34.774
Čini se vrlo logično, nakon svega što
se događa u ekonomiji.

00:02:34.774 --> 00:02:39.140
No, kakve to veze ima s filmom?

00:02:39.140 --> 00:02:43.786
Budite strpljivi par trenutaka.
Saznat ćete uskoro.

00:02:46.996 --> 00:02:51.824
Zamislite ovaj put da ste vlasnik poduzeća

00:02:51.824 --> 00:02:54.352
na vrlo kompetitivnom tržištu.

00:02:54.352 --> 00:03:01.378
Kako bi se osjećali da saznate da 60%
klijenata koje izgubite

00:03:01.378 --> 00:03:05.254
tijekom godine kažu da su zadovoljni?

00:03:05.254 --> 00:03:09.022
Podaci koje ću s vama podijeliti dolaze
od pravog osiguravajućeg društva.

00:03:09.022 --> 00:03:11.930
Nakon jednog od mojih predavanja u
poslovnoj školi, došli su

00:03:11.930 --> 00:03:15.888
do mene i odjednom me zaintrigirali
za svoj slučaj.

00:03:15.888 --> 00:03:20.507
Pitanje koje sam im postavio, pitanje koje
se vjerojatno i vi pitate, je bilo:

00:03:20.507 --> 00:03:24.308
"Ako su zadovoljni, zašto odlaze?"

00:03:24.308 --> 00:03:28.249
Njihov odgovor je bio:
"Odlaze zbog cijene!"

00:03:28.249 --> 00:03:32.456
Tražio sam ih podatke, odradio podosta
računanja,

00:03:32.456 --> 00:03:35.933
vratio im se i rekao: "Imate pravo, 
odlaze zbog cijene!

00:03:35.933 --> 00:03:39.381
Zapravo, 18% njih odlazi zbog cijene.

00:03:39.381 --> 00:03:42.879
Zašto ostali odlaze?", pitao sam.

00:03:42.879 --> 00:03:48.345
"Juan," rekli su, "nešto ti nismo rekli
prvi dan.

00:03:48.345 --> 00:03:49.781
Možda smo trebali!

00:03:49.781 --> 00:03:52.502
Radi se o drugom odjelu u našom poduzeću.

00:03:52.502 --> 00:03:56.543
Vidiš, nisu usmjereni na klijente kao mi:
"Odjel za štete"

00:03:56.543 --> 00:03:59.474
To su ljudi s kojima bi trebao pričati."

00:03:59.474 --> 00:04:01.122
Opet sam ih tražio podatke,

00:04:01.122 --> 00:04:04.860
dobio mnogo podataka vezanih za 
štete i otkazivanje ugovora,

00:04:04.860 --> 00:04:09.860
vratio im se i nakon nekog računanja
rekao im:

00:04:09.860 --> 00:04:12.460
"U pravu ste!
Odlaze zbog šteta!

00:04:12.460 --> 00:04:15.640
Ustvari, 9% njih odlazi zbog šteta.

00:04:15.640 --> 00:04:22.073
Oh, usput, većina klijenata koje izgubite
nemaju nikakve štete!"

00:04:22.073 --> 00:04:24.765
Ne morate biti u osiguravajućoj djelatnosti
da shvatite

00:04:24.765 --> 00:04:29.497
da su najtraženiji klijenti oni
koji nemaju nikakvih šteta.

00:04:29.497 --> 00:04:33.409
Ne odlaze zbog cijene ili šteta.

00:04:33.409 --> 00:04:38.516
Odlaze - i ovo ću reći s 
najvećom poniznošću,

00:04:38.516 --> 00:04:43.853
jer sam prvi koji bi se trebao pitati to
pitanje svaki tjedan -

00:04:43.853 --> 00:04:48.742
odlaze jer im ne dajete razlog da ostanu!

00:04:49.422 --> 00:04:51.620
Naravno, pitanje koje sam sebi
postavljam je:

00:04:51.620 --> 00:04:56.118
"Juan, daješ li svojim ljudima dobre
razloge za ostanak?"

00:04:56.538 --> 00:04:58.962
Molim vas da razmislite o ovome
na trenutak:

00:04:58.962 --> 00:05:03.116
dajemo li svi našim ljudima razlog
da ostanu?

00:05:03.656 --> 00:05:08.150
I kada namjerno kažem "našim ljudima"
ne govorim samo o klijentima,

00:05:08.150 --> 00:05:10.337
naravno,
govorim i o našim zaposlenicima,

00:05:10.337 --> 00:05:12.804
govorim o našim supružnicima,
našim prijateljima.

00:05:12.804 --> 00:05:16.221
Činjenica da ti, moj klijentu, moj
zaposleniče, moja suprugo,

00:05:16.221 --> 00:05:19.247
moj prijatelju, činjenica da nemate
razlog otići,

00:05:19.247 --> 00:05:22.973
ne znači nužno da imate razlog 
za ostati.

00:05:22.973 --> 00:05:26.930
Bilo bi neoprostivo kratkovidno,
da pretpostavljam drugačije.

00:05:26.930 --> 00:05:31.259
Ako vam upravo sada ne dam razlog
za ostanak, samo je pitanje vremena,

00:05:31.259 --> 00:05:37.150
prije nego vam netko drugi da, ponekad
vrlo primamljive, razloge za odlazak.

00:05:37.150 --> 00:05:41.743
Tada bi za mene bilo prekasno da vam
pokušam dati razloge za ostanak.

00:05:41.743 --> 00:05:43.348
Kažem na svojim predavanjima:

00:05:43.348 --> 00:05:47.773
“El sentido hay que darlo
cuando todavía tiene sentido recibirlo.”

00:05:47.773 --> 00:05:49.146
To je na španjolskom:

00:05:49.146 --> 00:05:53.798
"Značenje bi trebalo biti dano dok još
ima smisla primiti ga."

00:05:53.798 --> 00:05:58.770
U suprotnom, moja vjerodostojnost
vas ne zaslužuje.

00:05:59.950 --> 00:06:05.242
Uvijek sam mislio da tko god da je došao
na ideju za film "Život je lijep"

00:06:05.242 --> 00:06:10.250
je morao biti vrlo inspiriran radom
Frankla, Viktora Frankla.

00:06:10.250 --> 00:06:13.160
Frankl je po mom mišljenju bio
jedan od najgenijalnijih umova

00:06:13.160 --> 00:06:15.570
što nam ih je dalo 20. stoljeće.

00:06:15.570 --> 00:06:18.940
Kad je završio svoj doktorat iz medicine,

00:06:18.940 --> 00:06:21.890
odveden je na mjesto zvano Auschwitz,

00:06:21.890 --> 00:06:25.025
i u svojoj najpoznatijoj knjizi,
"Čovjekovo traganje za smislom"

00:06:25.025 --> 00:06:28.980
dokazuje da ljudi koji su preživjeli 
uvjete koncentracijskog logora

00:06:28.980 --> 00:06:33.308
nisu bili oni najsnažniji,
niti oni najpametniji,

00:06:33.308 --> 00:06:36.996
niti oni koji su imali više znanja o
metodama preživljavanja.

00:06:36.996 --> 00:06:39.748
Oni koji su preživjeli, kako prikazuje
Frankl,

00:06:39.748 --> 00:06:44.100
su oni koji su pronašli smisao u svojem
traganju za preživljavanjem,

00:06:44.100 --> 00:06:47.613
smisao u očuvanju, u ne odustajanju.

00:06:48.023 --> 00:06:51.828
Možda je taj smisao došao od nekog tko
je ovisio o vama,

00:06:51.828 --> 00:06:55.583
tko vas je čekao izvan logora,
možda nezavršen projekt,

00:06:55.583 --> 00:06:57.098
ili možda Bog.

00:06:57.098 --> 00:06:59.573
Različiti ljudi naravno, pronalaze
različite smislove

00:06:59.573 --> 00:07:05.163
To je razlog zašto, kada Frankl citira 
Nietzschea, kaže: "Tko god ima snažno

00:07:05.163 --> 00:07:08.273
'zašto' će izdržati gotovo
bilo koji 'kako'."

00:07:08.273 --> 00:07:12.893
Inspiriran ovime, govorio sam svojim
slušateljima zadnjih 18 godina

00:07:12.893 --> 00:07:18.743
da tko god ima snažno "zašto" će uvijek
naći "kako."

00:07:19.823 --> 00:07:25.054
Ako imate djecu, vjerujem da ne moram
objašnjavati što ovo znači,

00:07:25.054 --> 00:07:28.862
jer vi znate jako dobro da kada je "zašto"
dovoljno dobro,

00:07:28.862 --> 00:07:31.880
"kako" je samo pitanje vremena!

00:07:34.750 --> 00:07:39.581
To je razlog zašto preklinjem
voditelje timova kada ih podučavam:

00:07:39.581 --> 00:07:44.722
"Ne dajte svojim zaposlenicima toliko puno
'kako'. Dajte im više 'zašto'!"

00:07:44.722 --> 00:07:47.998
Naravno, razlozi za to, kako sam ranije 
spomenuo

00:07:47.998 --> 00:07:51.854
nisu ništa drugo nego: smisao.

00:07:52.314 --> 00:07:56.190
Jesmo li danas zaista suočeni s manjkom
odanosti?

00:07:56.900 --> 00:08:00.928
Mislim da ne; suočeni smo
manjkom smisla.

00:08:00.928 --> 00:08:05.016
Odlaze jer im ne dajemo
razlog za ostanak.

00:08:05.226 --> 00:08:08.370
Naravno, davanje smisla, davanje razloga
i zahtjevanje istoga,

00:08:08.370 --> 00:08:10.984
su stvari koje su evoluirale tijekom
godina.

00:08:10.984 --> 00:08:15.440
Nismo više u industrijskoj ekonomiji,
niti čak u uslužnoj ekonomiji.

00:08:15.440 --> 00:08:19.995
Danas smo 100% u ekonomiji iskustva.

00:08:19.995 --> 00:08:22.662
S jedne strane, ne možemo ispuniti
potrebu za smislom

00:08:22.662 --> 00:08:25.979
koristeći zastarjele metode iz prošlosti,

00:08:26.529 --> 00:08:30.694
a s druge, stvaranje smisla kroz iskustvo

00:08:30.694 --> 00:08:35.269
implicira potpuno drugačije razmišljanje
u organizaciji.

00:08:35.269 --> 00:08:38.346
Ne možete stvoriti iskustvo bez ljudi!

00:08:38.676 --> 00:08:42.803
Zapravo, vrlo specifične vrste ljudi.

00:08:42.803 --> 00:08:46.272
Ljudi koji mogu biti umorni,
a vi to ne primjećujete.

00:08:46.272 --> 00:08:49.698
Ljudi - razmišljam, na primjer, o
medicinskoj sestri koju znam -

00:08:49.698 --> 00:08:53.244
koji možda imaju loš dan, ali to je zadnja
stvar koju biste pomislili

00:08:53.244 --> 00:08:58.968
kada vam kaže: "Dobro jutro!"
gledajući vas u oči,

00:08:58.968 --> 00:09:04.692
tako da se osjećate kao da joj je stvarno
stalo do vašeg dana. I zapravo jest!

00:09:04.692 --> 00:09:09.997
Ono što ne znate je da je ranije tog jutra
bila preneražena,

00:09:09.997 --> 00:09:14.267
da se prije samo par sati smrznula
"na pragu barake,"

00:09:14.267 --> 00:09:19.607
osjećajući se tužno, nemoćno,
kao da "život nije pravedan."

00:09:20.407 --> 00:09:24.959
Trebalo joj je 9 sekundi da vas oraspoloži

00:09:24.959 --> 00:09:29.203
govoreći vam da ćemo mi biti prvi koji
će skupiti 1.000 bodova,

00:09:29.203 --> 00:09:32.677
da ćemo mi voziti tenk kući.

00:09:33.227 --> 00:09:35.059
I zbog nje se osjećate dobro,

00:09:35.059 --> 00:09:39.991
čak i samo zato jer ste vidjeli
da je nekom zapravo stalo.

00:09:39.991 --> 00:09:45.464
to je vrsta ljudi kakve danas trebamo,
u ekonomiji iskustva.

00:09:45.464 --> 00:09:49.989
Kako je moguće da danas postoji toliko
organizacija

00:09:49.989 --> 00:09:54.594
koje ovo još uvijek ne vide?
I toliko puno ljudi?

00:09:54.594 --> 00:10:01.392
Zapravo, našao sam odgovor na to,
u lekciji koju sam naučio u proljeće 1994.

00:10:01.392 --> 00:10:04.990
od dva mentora koje sam iskreno volio.

00:10:04.990 --> 00:10:10.105
Jedan od njih je bio Felix,
drugi je bio drvo.

00:10:10.105 --> 00:10:14.710
Da, drvo. Maslinovo drvo, da
budem precizan.

00:10:14.710 --> 00:10:20.087
Živio sam u južnoj Kaliforniji,
volio sam državu, volio sam posao,

00:10:20.087 --> 00:10:23.338
i plakao sam gorke suze,
kada smo supruga i ja

00:10:23.338 --> 00:10:25.509
morali ostaviti svoj san i vratiti se kući

00:10:25.509 --> 00:10:29.970
u južnu Španjolsku pomoći obiteljskom
poslu starom 5 generacija,

00:10:29.970 --> 00:10:35.650
koji je tada bio u ozbiljnim problemima:
radikalno restrukturiranje na djelu.

00:10:35.650 --> 00:10:41.111
Odluka koju sam morao donijeti je bila
zasaditi 66.000 stabala masline!

00:10:41.111 --> 00:10:47.565
što je bila vrlo riskantna odluka, između
ostalog jer nismo imali vode!

00:10:47.565 --> 00:10:51.010
Pokušao sam 22 puta, samo da nađem
dovoljno vode

00:10:51.010 --> 00:10:53.605
da im pomognem preživjeti
prve tri godine.

00:10:53.605 --> 00:11:00.240
Išao sam 298 metara duboko, tražeći,

00:11:00.240 --> 00:11:07.935
i našao samo slanu vodu,
slanu poput Sredozemnog mora.

00:11:07.935 --> 00:11:11.037
Vrlo malo novca, nimalo vode,
i povrh svega,

00:11:11.037 --> 00:11:17.059
nisam imao pojma kako saditi masline,
da ne spominjemo njih 66.000!

00:11:18.129 --> 00:11:22.259
Tražio sam savjete od profesora,
istraživača i nekih vrlo mudrih

00:11:22.259 --> 00:11:27.419
lokalnih seljaka, i neke od najboljih
savjeta sam naučio od Felixa.

00:11:27.419 --> 00:11:32.620
Bio je nježan, iskren, lokalni čovjek,
genijalac za drva masline.

00:11:32.620 --> 00:11:37.174
Znao je više o maslinama nego itko
koga sam ikad upoznao,

00:11:37.174 --> 00:11:40.018
a vjerujte mi da sam upoznao mnogo
stručnjaka.

00:11:40.018 --> 00:11:43.206
Jednog dana, vozio me do udaljenog
maslinarskog luga

00:11:43.206 --> 00:11:46.544
i pitao me za starost tih stabala.

00:11:46.544 --> 00:11:48.903
Do tada sam dovoljno naučio
da bih znao odgovor

00:11:48.903 --> 00:11:52.692
i mislio sam da je to vrlo lagano pitanje.

00:11:53.492 --> 00:11:57.501
"Pet, možda četiri godine", rekao sam.

00:11:57.501 --> 00:12:03.690
Pogledao me u oči i rekao:
"Juan, ova su stara više od 10 godina."

00:12:03.690 --> 00:12:05.664
Nisam mogao vjerovati!

00:12:05.664 --> 00:12:10.118
"Da, sinko, više od 10 godina.
Zato sam te i doveo ovdje.

00:12:10.118 --> 00:12:16.598
Način na koji su ova stabla zasađena je
pogreška koju nikada ne smiješ napraviti,

00:12:16.598 --> 00:12:19.858
ako odlučiš zasaditi svoja stabla."

00:12:19.858 --> 00:12:21.767
Dok je tlo vlažno,

00:12:21.767 --> 00:12:29.476
ne smiješ napraviti rupu za sadnicu na
tradicionalan način, bušenjem.

00:12:29.926 --> 00:12:33.508
Ako to učiniš, bušilica,
kako se spušta kroz vlažno tlo,

00:12:33.508 --> 00:12:37.550
stvara bočni pritisak
na stijenke rupe.

00:12:37.550 --> 00:12:42.254
I ne znajući napravili ste posudu
pod zemljom.

00:12:42.254 --> 00:12:46.946
Kada se mjesecima kasnije, te stranice
osuše, postanu tvrde kao cement,

00:12:46.946 --> 00:12:51.428
i neće dopustiti mladim i krhkim
vrhovima korijenja da se šire.

00:12:51.428 --> 00:12:56.141
Korijenje se tada vrti u krug, u vrlo
uskom prostoru koji ste im ostavili.

00:12:56.141 --> 00:13:00.856
Tada stablo odlučuje prestati s
rastom vlastitog granja,

00:13:00.856 --> 00:13:03.581
da bude sukladno veličini korijenja.

00:13:03.581 --> 00:13:07.750
Stabla masline poštuju i održavaju
ravnotežu

00:13:07.750 --> 00:13:10.689
između njihovih zračnih razvoja -
granje i lišće -

00:13:10.689 --> 00:13:14.758
i podzemnih temelja - 
sustav korijenja.

00:13:14.758 --> 00:13:17.369
Kod maslinovih stabala
“El vuelo equivale al suelo”:

00:13:17.369 --> 00:13:22.030
što vidite iznad zemlje je, u veličini,
ono što je i ispod zemlje.

00:13:23.890 --> 00:13:27.548
Kada ta stabla - u toj "podzemnoj posudi"

00:13:27.548 --> 00:13:31.506
odluče prestati rasti,
to postaje prava tragedija.

00:13:31.506 --> 00:13:35.985
Najgori dio nije to što su samo djelomice

00:13:35.985 --> 00:13:41.164
iskoristili svoj potencijal, onoga što bi
inače bilo prirodan razvoj.

00:13:41.164 --> 00:13:48.457
Još gore: nisu ni svjesni da pate
od atrofije,

00:13:48.457 --> 00:13:54.160
od premalog razvitka, i ne rade ništa kako
bi postali ono što mogu,

00:13:54.160 --> 00:13:58.183
jednostavno jer ne znaju da mogu biti
sve to.

00:13:58.863 --> 00:14:02.156
Misle da je to normalno, a nije!

00:14:02.156 --> 00:14:06.392
Misle da je to ono tko su,
a to nije istina.

00:14:06.392 --> 00:14:10.858
Oni su toliko više.
Mogu biti toliko više.

00:14:11.278 --> 00:14:16.393
Ta stabla neće nikada dalje rasti
i gotovo neće roditi.

00:14:16.573 --> 00:14:23.168
To je ono što doma zovemo
"urasla drva masline."

00:14:24.128 --> 00:14:28.696
Tijekom godina, saznao sam da se to ne
događa samo drvima masline;

00:14:28.696 --> 00:14:32.311
događa se također i ljudima,
"urasli ljudi,"

00:14:32.311 --> 00:14:36.216
čije ograničene perspektive
im ne dopuštaju da se razviju.

00:14:36.216 --> 00:14:38.494
Bilo tko tko je bio na jednom od mojih
tečajeva

00:14:38.494 --> 00:14:42.572
će vam reći da volim govoriti ljudima
o TED-u i da ga koristim u nastavi.

00:14:42.572 --> 00:14:45.512
Ovo je razlog zašto to radim.

00:14:45.512 --> 00:14:49.290
Snažno sam uvjeren da je dijeljenje ideja
koje su vrijedne širenja

00:14:49.290 --> 00:14:53.878
odličan način pomoći uraslim ljudima
da nadrastu to to stanje,

00:14:53.878 --> 00:14:59.690
stanje, kojeg možda nismo ni svjesni,

00:14:59.690 --> 00:15:03.101
stanje koje možda svi imamo.

00:15:03.101 --> 00:15:07.652
U svakom slučaju se ne bih usudio reći 
da ja nemam, toliko sam siguran.

00:15:07.652 --> 00:15:11.384
Također sam saznao da se ovo događa 
u organizacijama,

00:15:11.384 --> 00:15:15.312
gdje ih ograničeni sustav uvjerenja i 
pretpostavki tjera da razmišljaju

00:15:15.312 --> 00:15:20.020
da je efekt zapravo uzrok, i da ljudi
jednostavno više nisu odani.

00:15:20.020 --> 00:15:27.820
Organizacije čije je korijenje, čiji je
smisao, čiji su razlozi suviše površni,

00:15:27.820 --> 00:15:30.187
a očekuju masivno granje

00:15:30.187 --> 00:15:33.784
puno plodova odanosti od klijenata
i zaposlenika;

00:15:33.784 --> 00:15:39.253
organizacije čije "zašto" ne dopušta puno
mjesta za "kako,"

00:15:39.253 --> 00:15:43.382
čiji je smisao urastao,
smanjen i ograničen,

00:15:43.382 --> 00:15:46.994
i još uvijek se žale kako granje nije
dovoljno veliko

00:15:46.994 --> 00:15:49.606
da im daje sjenu koju trebaju.

00:15:49.606 --> 00:15:52.503
Čini se da ne shvaćaju da ljudi odlaze jer

00:15:52.503 --> 00:15:55.830
im ne dajemo razloga da ostanu!

00:15:57.480 --> 00:16:01.077
Viktor Frankl je preminuo prije 17 godina,

00:16:01.077 --> 00:16:05.384
no kad bih mu mogao napisati pismo u raj,
u pismu bi pisalo:

00:16:05.384 --> 00:16:07.752
"Dragi dr. Frankl:

00:16:07.752 --> 00:16:13.679
17 godina nakon vaše smrti, čovjek
još uvijek traga za smislom!

00:16:13.679 --> 00:16:16.507
Zapravo, klijenti jako traže smisao,

00:16:16.507 --> 00:16:20.245
smislene veze koje im daju razlog
za ostanak.

00:16:20.245 --> 00:16:23.040
Zaposlenici također traže smisao,

00:16:23.040 --> 00:16:28.455
smislene uloge koje zaslužuju
njihovu volju za ostankom.

00:16:28.455 --> 00:16:30.458
A vi, dr. Frankl, 
biste bili iznenađeni

00:16:30.458 --> 00:16:34.353
koliko se ljudi žali za manjkom odanosti,

00:16:34.353 --> 00:16:38.458
u vremenu nesreće kroz koje prolazimo.

00:16:38.458 --> 00:16:43.514
Vi, koji biste nam mogli dati nekoliko
lekcija o upravljanju nesrećom,

00:16:43.514 --> 00:16:48.023
rekli biste nam da nismo suočeni manjkom
odanosti:

00:16:48.023 --> 00:16:50.962
već da smo suočeni manjkom smisla.

00:16:50.962 --> 00:16:54.919
Odanost postoji, sve što
trebamo je zaslužiti ju,

00:16:54.919 --> 00:16:59.466
no ne možemo to učiniti bez razloga,
bez smisla!

00:16:59.916 --> 00:17:05.001
Htio bih vas ostaviti s pitanjem, pitanjem
kojeg, po mom mišljenju, vrijedi širiti:

00:17:05.001 --> 00:17:09.136
jesmo li mi, vaši šefovi, vaši dobavljači,
vaši supružnici, vaši prijatelji,

00:17:09.136 --> 00:17:12.992
jesmo li toliko "urasli"
u našoj ograničenoj perspektivi,

00:17:12.992 --> 00:17:17.118
da se žalimo na manjak odanosti,
kada vam, istini za volju,

00:17:17.118 --> 00:17:21.651
prije svega nismo
dali razloga da ostanete?

00:17:22.204 --> 00:17:25.258
Žalimo li se na manjak odanosti
od vas,

00:17:25.258 --> 00:17:28.682
kada vam netko napokon da
razloge da odete,

00:17:28.682 --> 00:17:31.617
i vi ih uzmete u obzir?

00:17:31.617 --> 00:17:38.340
Je li to vrijeme kada vam pokušavamo
dati razloge za ostanak? Prekasno?

00:17:39.660 --> 00:17:44.499
Nema nikakvog smisla.
Ne mora biti tako!

00:17:44.499 --> 00:17:49.740
Želim vam svima živote pune smisla,
pune čvrstog smisla,

00:17:49.740 --> 00:17:52.374
pune čvrstih korijenja,
pune čvrstih "zašto,"

00:17:52.374 --> 00:17:56.698
koji će vam pomoći pronaći i razviti
vaše "kako."

00:17:56.868 --> 00:17:59.731
Želim da svi dostignete "1.000 bodova,"

00:17:59.731 --> 00:18:05.054
i ponesete taj tenk kući s vama, nekome.

00:18:05.984 --> 00:18:10.012
Sjetite se: dugujete to nekome.

00:18:10.012 --> 00:18:16.110
Ne znam tko je taj netko, ali vi znate!
Nemojte ih razočarati.

00:18:16.110 --> 00:18:19.999
9 sekundi može učiniti cijelu razliku!

00:18:19.999 --> 00:18:27.709
Dajte im smisao koji traže sada,
dok još ima smisla primiti ga.

00:18:27.709 --> 00:18:29.511
Hvala vam puno. Hvala!

00:18:29.511 --> 00:18:34.498
(Pljesak)