Jako mi je drago što sam večeras ovdje. Proučavam povijest dohotka i raspodjele bogatstva zadnjih 15 godina, i jedna od zanimljivih lekcija koja proizlazi iz povijesnih dokaza uistinu je ta da, na duge staze, postoji težnja da stopa povrata kapitala nadmašuje stopu rasta gospodarstva, što dovodi do visoke koncentracije bogatstva. Ne do neograničene koncentracije bogatstva, ali što je veći jaz između 'r' i 'g', viši je stupanj nejednakosti bogatstva kojeg je društvo sklono stvoriti. To je, dakle, ključna sila o kojoj ću ja danas govoriti, ali dopustite mi da najprije kažem kako to nije jedina važna sila u dinamici dohotka i raspodjele bogatstva, već postoji niz drugih sila koje igraju značajnu ulogu u dugoročnoj dinamici dohotka i raspodjele bogatstva. Također, mnoštvo podataka tek treba prikupiti. Danas znamo nešto više no što smo nekad znali, ali još uvijek znamo premalo, a zasigurno je mnogo različitih procesa -- ekonomskih, društvenih, političkih -- koje treba i dalje proučavati. Danas ću se pozabaviti ovom jednostavnom silom, no to ne znači da druge važne sile ne postoje. Većina podataka koje ću predstaviti potječe iz baze podataka dostupne na Internetu: Baze podataka o najvišim dohocima u svijetu. To je najveća postojeća povijesna baza podataka o nejednakostima, koja proizlazi iz napora više od 30 stručnjaka iz nekoliko desetaka zemalja. Dopustite mi da vam pokažem nekoliko činjenica dostupnih u toj bazi podataka, a potom ćemo se vratiti tome da je "r" veće od "g". Prva činjenica je da se dogodio veliki preokret u redoslijedu prema nejednakosti dohotka između Sjedinjenih Država i Europe tijekom prošloga stoljeća. Negdje 1900., 1910., nejednakost dohodaka bila je osjetno viša u Europi negoli u Sjedinjenim Državama, dok je danas mnogo viša u Sjedinjenim Državama. Bit ću stoga vrlo jasan: Osnovno obrazloženje ovoga nije da je "r" veće od "g". Puno više veze ima s promjenom ponude i potražnje za vještinama, s utrkom između obrazovanja i tehnologije, s globalizacijom, vjerojatno s izrazitijom nejednakošću pristupa vještinama u SAD-u, gdje ima vrlo dobrih, vrhunskih sveučilišta, ali i gdje niže razine obrazovnog sustava nisu toliko dobre. Dakle, vrlo nejednaka dostupnost vještina zajedno s neviđenim rastom primanja visokog menadžmenta u Sjedinjenim Državama, što je teško opravdati samo obrazovanjem. Puno je toga ovdje u igri, ali neću o tome previše danas govoriti jer se želim usredotočiti na neravnomjernu raspodjelu bogatstva. Pokazat ću vam jedan vrlo jednostavan pokazatelj o djelu o neravnomjernosti dohotka. Dakle ovo je udio ukupnog dohotka koji ide u gornjih 10 posto. Možete vidjeti kako je prije jednog stoljeća bio između 45 i 50 posto u Europi i nešto malo iznad 40 posto u Sjedinjenim državama., pa je bilo više nejednakosti u Europi. Nakon toga je uslijedio oštar pad tijekom prve polovice 20. stoljeća, a u zadnjem desetljeću, možete vidjeti kako su Sjedinjene države postale nejednakije od Europe. I to je prva od činjenica o kojima govorim. Sad, druga se činjenica više bavi nejednakošću bogatstva, a ovdje je središnja činjenica kako je nejednakost bogatstva uvijek puno viša od nejednakosti dohotka, te također kako je nejednakost bogatstva, iako jest porasla u zadnjim desetljećima, danas ipak manje ekstremna nego što je bila prije stotinu godina, iako se ukupna količina bogatstva u usporedbi s dohotkom sada oporavila od vrlo velikih šokova uzrokovanih I. svjetskim ratom, Velikom gospodarskom krizom, II. svjetskim ratom. Pa dozvolite da vam pokažem dva grafa koji prikazuju činjenicu broj dva i činjenicu broj tri. Prvo, ako gledate razinu nejednakosti bogatstva, ovo je udio ukupnog bogatstva koje odlazi na gornjih 10 posto imatelja, pa možete vidjeti istu vrstu obrata između Sjedinjenih država i Europe koji smo imali već prije kod nejednakosti dohotka. Dakle koncentracija bogatstva je bila viša u Europi nego u Sjedinjenim državama prije jednog stoljeća, a sada je obrnuto. Ali također možete vidjeti dvije stvari: Prvo, opća razina nejednakosti bogatstva je uvijek viša od nejednakosti dohotka. Pa zapamtite, za nejednakost dohotka, udio koji ide ka gornjih deset posto je između 30 i 50 posto ukupnog dohotka, dok je za bogatstvo, udio uvijek između 60 i 90 posto. Dobro, dakle to je činjenica broj jedan, i ona je vrlo važna za ono što slijedi. Koncentracija bogatstva je uvijek puno viša nego koncentracija dohotka. Činjenica broj dva je kako rast nejednakosti bogatstva u zadnjim desetljećima i dalje nije dovoljno velik da nas vrati nazad na 1910. Tako da je velika razlika danas, nejednakost bogatstva je i dalje vrlo velika, sa 60, 70 posto ukupnog bogatstva u gornjih 10 posto, ali dobra je vijest kako je zapravo bolje nego prije stoljeća, kada ste imali 90% u Europi u rukama gornjih 10 posto. Danas ono što imate je ono što nazivam srednjih 40 posto, ljudi koji nisu u gornjih 10 i koji nisu u donjih 50, i koje možete vidjeti kao bogatu srednju klasu koja posjeduje 20 do 30 posto ukupnog bogatstva, nacionalnog bogatstva, s obzirom na to da su bili siromašni, prije stoljeća, kada nije ni postojala neka bogata srednja klasa. To je bitna promjena, i zanimljivo je vidjeti kako se nejednakost bogatstva nije posve oporavila do razina od prije I. svjetskog rata, iako se ukupna količina bogatstva oporavila. Dobro? Dakle ovo je ukupna vrijednost bogatstva u odnosu na dohodak, i možete vidjeti da osobito u Europi, gotovo smo se vratili na razinu od prije I. svjetskog rata. Tako da tu su zbilja dva različita dijela priče. Jedan se bavi s ukupnom količinom bogatstva koje prikupljamo, i tu nema ničeg lošeg po sebi, naravno, u prikupljanju velike količine bogatstva, a osobito ako je raširenije i manje koncentrirano. Tako da je ono na što se zbilja želimo usredotočiti dugoročna evolucija nejednakosti bogatstva, i što će se dogoditi u budućnosti. Kako možemo odgovoriti na činjenicu da je do I. svjetskog rata, nejednakost bogatstva bila toliko visoka i, ako išta, rasla je do još i viših razina, i kako možemo razmišljati o budućnosti? Pa dajte da dođem do nekih od objašnjenja i špekulacija o budućnosti. Dajte da prvo kažem kako je vjerojatno najbolji model za objasniti zašto je bogatstvo toliko puno više koncentrirano nego dohodak je dinamičan, dinastički model gdje pojedinci imaju dugačak vidokrug i prikupljaju bogatstvo iz svakakvih razloga. Kad bi ljudi prikupljali bogatstvo samo iz razloga životnog ciklusa, znate, da bi bili u stanju trošiti kada su stari, tada bi razina nejednakosti bogatstva trebala biti više ili manje u skladu s razinom nejednakosti dohotka. Ali bi bilo vrlo složeno objasniti zašto imate toliko više nejednakosti bogatstva nego nejednakosti dohotka sa čistim modelom životnog ciklusa, tako da trebate priču gdje ljudi također brinu o prikupljanju bogatstva iz drugih razloga. Tipično, žele prenijeti bogatstvo slijedećoj generaciji, svojoj djeci, ili ponekad žele prikupiti bogatstvo radi prestiža, moći koja dolazi s bogatstvom. Dakle moraju postojati i drugi razlozi za prikupljanje bogatstva osim samog životnog ciklusa za objašnjenje onog što vidimo u podacima. U velikom broju dinamičnih modela prikupljanja bogatstva s takvim dinastičkim motivom za prikupljanje bogatstva, imat ćete svakakve nasumične, mutiplikativne šokove. Tako na primjer, neke obitelji imaju vrlo velik broj djece, pa će bogatstvo biti razdijeljeno. Neke obitelji imaju manje djece. Također imate šokove u stopi povrata. Neke obitelji stječu ogromnu količinu kapitala. Neke su imale loša ulaganja. Tako da ćete uvijek imati nešto dinamike u procesu bogaćenja. Neki će se ljudi kretati gore, neki će se ljudi kretati dolje. Važan je trenutak taj da, u svakom takvom modelu, za datu varijaciju takvih šokova, razina ravnoteže nejednakosti bogatstva će biti strmo dižuća funkcija 'r' minus 'g'. A intuitivno, razlog zašto je razlika između stope povrata bogatstva i stope rasta važna je što će početne nejednakosti bogatstva biti pojačavane u bržem ritmu s većom razlikom 'r' i 'g'. Pa uzmite jednostavan primjer, s 'r' jednakim pet posto i 'g' jednakim jedan posto, posjednici bogatstva trebaju reinvestirati samo jednu petinu svog dohotka od kapitala da osiguraju da im bogatstvo raste onoliko brzo koliko raste i gospodarstvo. To olakšava izgradnju i održavanje krupnih imanja jer možete konzumirati četiri petine, pod pretpostavkom nikakvog poreza, i možete reinvestirati jednu petinu. Dakle naravno neke će obitelji potrošiti više od toga, neke će potrošiti manje, pa će biti neke dinamike u razdiobi, ali u prosjeku, trebaju reinvestirati samo petinu, što omogućuje visokim nejednakostima u bogatstvu da se održe. Sad, ne biste trebali biti iznenađeni tvrdnjom kako 'r' može biti veći od 'g' zauvijek, zato jer, zapravo, je to ono što se događalo kroz većinu povijesti čovječanstva. I to je bilo na neki način vrlo očito svakome iz jednostavnog razloga, koji je kako je rast bio blizu nula posto kroz većinu povijesti čovječanstva. Rast je bio možda 0,1, 0,2, 0,3 posto, ali vrlo spor rast populacije i proizvodnje po glavi, dok stopa povrata kapitala naravno nije bila nula posto. Bila je, za zemljišnu imovinu, koja je bila tradicionalni oblik imovine u predindustrijskim društvima, bila je tipično pet posto. Svaki će čitatelj Jane Austin znati kako, želite li godišnji dohodak od 1.000 funti, trebali biste imati vrijednost kapitala od 20.000 funti zato jer pet posto od 20.000 iznosi 1.000. I na neki način, to je bio sam temelj društva, jer 'r' veći od 'g' je ono što je omogućavalo posjednicima bogatstva i imanja da žive od svog kapitalnog dohotka te da čine nešto drugo u životu osim puke brige o preživljavanju. Sad, jedan je bitan zaključak mojeg istraživanja povijesti taj kako moderni industrijski rast nije promijenio ove temeljne činjenice onoliko koliko bi se moglo očekivati. Naravno, stopa rasta nakon Industrijske revolucije je narasla, tipično od nula do jedan ili dva posto, ali istovremeno, stopa povrata kapitala je također narasla tako da se jaz između to dvoje zapravo nije promijenio. Dakle tijekom 20. stoljeća imali ste jedinstvenu kombinaciju događaja. Prvo, vrlo nisku stopu povrata radi ratnih šokova iz 1914. i 1945., uništenja bogatstva, inflacije bankrota tijekom Velike gospodarske krize, i sve je to smanjilo privatnu stopu povrata bogatstva na neobično niske razine između 1914. i 1945. A potom, u poslijeratnom razdoblju, imali ste neuobičajeno visoku stopu rasta, dijelom radi obnove. Znate, u Njemačkoj, Francuskoj i Japanu, imali ste stopu rasta pet posto između 1950. i 1980. u velikoj mjeri radi obnove, a također i radi vrlo velikog demografskog rasta, učinka Baby Booma. Sad, očito to neće trajati jako dugo, ili se barem za rast populacije pretpostavlja da će pasti u budućnosti, a najbolja predviđanja koje imamo su kako će dugoročni rast biti bliži jedan do dva posto prije nego četiri do pet posto. Pa ako pogledate na ovo, ovo su najbolje procjene koje imamo o rastu svjetskog BDP-a i stopi povrata kapitala, prosječnih stopa povrata kapitala, pa možete vidjeti kako tijekom najvećeg dijela povijesti čovječanstva, stopa je rasta bila niska, puno niža od stope povrata, a onda tijekom 20. stoljeća, zapravo su rast populacije, vrlo visok u poslijeratnom razdoblju, i proces obnove bili ono što je dovelo rast do manjeg jaza prema stopi povrata. Ovdje koristim populacijska predviđanja Ujedinjenih naroda, i naravno da su ona nesigurna. Može biti da ćemo svi početi imati puno djece u budućnosti, i da će stope rasta postajati sve više, ali za sada, ovo su najbolja predviđanja koja imamo, i ovo će učiniti da se globalni rast smanji i da jaz među stopama povrata naraste. Sad, drugi je neobičan događaj tijekom 20. stoljeća bio, kako rekoh, uništenje, oporezivanje kapitala, dakle ovo je stopa povrata prije poreza. Ovo je stopa povrata nakon poreza, i nakon uništenja, a ovo je što je dovelo prosječnu stopu povrata nakon poreza, nakon uništenja, ispod stope rasta tijekom dugog razdoblja. Ali bez uništenja, bez oporezivanja, ovo se ne bi dogodilo. Pa dajte da kažem kako ravnoteža između povrata kapitala i rasta ovisi o puno različitih čimbenika koje je vrlo teško predvidjeti: tehnologija i razvoj kapitalno-intenzivnih tehnika. Upravo sada, naj kapitalno-intenzivniji sektori u gospodarstvu su sektor nekretnina, stambena gradnja, energetski sektor, ali može biti u budućnosti kako ćemo imati puno više robota u više sektora i da će to biti veći dio ukupne zalihe kapitala nego što je danas. Dobro, vrlo smo daleko od toga, i za sad, što se događa u sektoru nekretnina, u energetici je puno važnije za ukupnu zalihu kapitala i udio u kapitalu. Drugo važno pitanje je kako postoje razmjerni učinci u upravljanju portfolijem, zajedno s financijskom složenošću, financijskom deregulacijom, koji olakšavaju dobivanje viših stopa povrata za krupni portfolio, a to se čini kao osobito jako za milijardere, vlasnike krupnog kapitala. Samo da vam dam jedan primjer, ovo dolazi iz Forbesovih lista milijardera iz perioda 1987. - 2013., i možete vidjeti kako je sam vrh držitelja bogatstva rastao po šest, sedam posto godišnje u stvarnim odnosima iznad inflacije, dok prosječni dohodak u svijetu, prosječno bogatstvo u svijetu, je raslo samo po dva posto godišnje. I nalazite isto za vlasnike velikih sveučilišta -- što su veće početne zadužbine, viša je stopa povrata. Sad, što se može učiniti? Prva je stvar što mislim da trebamo više financijske transparentnosti. Znamo premalo o globalnoj dinamici bogatstva, pa trebamo međunarodno prenošenje bankovnih informacija. Trebamo globalni registar financijske imovine, više koordinacije oko oporezivanja bogatstva, te bi čak i porez na bogatstvo s malenom poreznom stopom bio način stvaranja informacije tako da možemo prilagoditi naše politike bilo kome koga promatramo. I u nekom obujmu, borbu potiv poreznih rajeva a automatsko prenošenje informacije nas gura u tom smjeru. Sad, postoje i drugi načini preraspodjele bogatstva, koji su primamljivi za korištenje. Inflacija: puno je lakše tiskati novac nego pisati porezni zakon, tako da je to vrlo primamljivo. Ali ponekad ne znamo što činite s novcem. To je problem. Izvlaštenje je vrlo primamljivo. Kad vam se učini kako su neki ljudi postali prebogati, samo ih izvlastite. Ali to nije vrlo učinkovit način za organizaciju regulacije dinamike bogatstva. Rat je čak i manje učinkovit način, tako da preferiram progresivno oporezivanje, ali naravno, povijest -- (smjeh) -- povijest će izmisliti svoje najbolje načine, a ti će najvjerojatnije uključiti kombinaciju svih ovih. Hvala vam. (Pljesak) Bruno Giussani: Thomas Piketty. Hvala vam. Thomas, želim vas pitati dva ili tri pitanja, jer je upečatljivo kako upravljate vašim podacima, naravno, ali u osnovi ono što predlažete je kako je rastuća koncentracija bogatstva prirodna sklonost kapitalizma, te ako ju pustimo vlastitom uređenju, može zaprijetiti samom sustavu, tako da vi predlažete kako moramo djelovati te provoditi politike koje preraspodjeljuju bogatstvo, uključujući one koje smo upravo vidjeli: progresivno oporezivanje, itd. U sadašnjem političkom kontekstu, koliko su one realne? Koliko mislite da je vjerojatno kako će biti provedene? Thomas Piketty: Dobro, znate, mislim ako gledate unazad kroz vrijeme, povijest dohotka, bogatstva i oporezivanja je puna iznenađenja. Tako da nisam strašno impresioniran onima koji unaprijed znaju što se hoće ili neće dogoditi. Mislim da bi prije jednog stoljeća brojni ljudi rekli kako se progresivno oporezivanje dohotka nikad neće dogoditi a onda se dogodilo. A čak i prije pet godina, brojni bi ljudi rekli kako će bankarska tajna biti s nama zauvijek u Švicarskoj, kako je Švicarska premoćna za ostatak svijeta, a onda je odjednom bilo potrebno svega nekoliko američkih sankcija protiv švicarskih banaka da se dogode velike promjene, i sad se krećemo ka većoj financijskoj transparentnosti. Tako da ne mislim da je toliko teško bolje se politički koordinirati. Imat ćemo sporazum s pola svjetskog BDP oko stola sa SAD-om i Europskom unijom, pa ako pola svjetskog BDP nije dovoljno da se napravi napredak u financijskoj transparentnosti, i minimalni porez na višenacionalni korporativni profit, onda što treba? Tako da ne mislim kako su ovo tehničke poteškoće. Mislim kako možemo stvoriti napredak ako imamo pragmatičniji pristup ovim pitanjima i imao prikladne sankcije spram onih kojima pogoduje financijska neprovidnost. BG: Jedan od argumenata protiv vaše točke gledišta je kako ekonomska nejednakost nije samo odlika kapitalizma nego je zapravo jedan od njegovih motora. Tako da provođenje mjera koje smanjuju nejednakost, u isto vrijeme smanjuje i rast, potencijalno. Kako odgovarate na to? TP: Da, mislim kako nejednakost nije problem po sebi. Mislim kako je nejednakost do neke točke zapravo može biti korisna za inovaciju i rast. Problem je, pitanje je stupnja. Kada nejednakost postane ekstremna, tada postaje beskorisna za rast i čak može postati i loša jer teži dovesti do održavanja visoke nejednakosti tijekom vremena i niskoj pokretljivosti. I na primjer, vrsta koncentracije bogatstva koju smo imali u 19. stoljeću i otprilike sve do I. svjetskog rata u svakoj europskoj zemlji nije bila korisna za rast. To je bilo uništeno kombinacijom tragičnih događaja i političkih promjena, i to nije sprečavalo da se događa rast. I također, ekstremna nejednakost može biti loša za naše demokratske ustanove ako stvara vrlo nejednak pristup političkom glasu, a utjecaj privatnog novca u politici Sjedinjenih Država je, mislim, važno trenutno pitanje. Tako da ne želimo povratak na onu vrstu ekstremne nejednakosti od prije I. svjetskog rata. Imati pristojan udjel nacionalnog bogatstva u rukama srednjeg sloja nije loše za rast. Zapravo je korisno jednako iz razloga pravičnosti i učinkovitosti. BG: Rekao sam na početku kako je vaša knjiga bila kritizirana. Nešto vaših podataka je bilo kritizirano. Nešto od vaših izbora skupova podataka je bilo kritizirano. Bili ste optuženi kako pomno birate podatke da podržite svoj pogled. Kako odgovarate na to? TP: Dobro, odgovaram kako sam vrlo sretan da ova knjiga potiče raspravu. To je dio onoga čemu je namjenjena. Gledajte, razlog zašto stavljam podatke online sa svim detaljnim izračunima je tako da možemo imati otvorenu i transparentnu debatu oko ovog. Tako da sam odgovorio točku po točku na svaki problem. Kad bih danas ponovno pisao knjigu zaključio bih, zapravo, da je rast nejednakosti u raspodjeli bogatstva, posebice u Sjedinjenim Državama, bio viši no što ja u knjizi iznosim. Nedavna studija Saeza i Zucmana pokazuje, uključujući nove podatke kojima ja nisam raspolagao dok sam pisao knjigu, da je koncentracija bogatstva u SAD-u porasla i više no što ja u knjizi tvrdim. Bit će u budućnosti i drugih podataka. Neki od njih pokazivat će u različitim smjerovima. Gotovo svakoga tjedna objavljujemo nove, ažurne podatke na World Top Income Database i nastavit ćemo to činiti, osobito u zemljama u nastajanju, a ja pozdravljam sve one koji žele doprinijeti u ovom procesu prikupljanja podataka. Nesumnjivo se slažem da nema dovoljno informaciji o dinamici bogatstva, i dobar način da dođemo do boljih podataka bio bi oporezivanje bogatstva, s niskom poreznom stopom u početku, kako bismo se svi mogli složiti oko tog značajnog napretka i prilagoditi naše politike onome što ćemo uočavati. Prema tome, oporezivanje je izvor znanja, a ono nam je trenutno najpotrebnije. BG: Thomas Piketty, veliko hvala. Hvala vam. TP: Hvala vama. (Pljesak)